Autor fotografije: Nikola Vlahović (sa izložbe fotografija dr. Stevana Kordića)
Povodom 90 godina postojanja školskog broda “Jadran“, u Pomorskom muzeju u Kotoru, otvorena je 4. avgusta 2023. izložba fotografija autora dr Stevana Kordića. Istovremeno sa ovom izložbom, ponovo je pokrenuto niz pravnih, etičkih, kulturoloških i stručnih (pomorskih) pitanja, u vezi sa legendarnim jedrenjakom, čija je istorija duga i zaslužuje suptilniji pristup i šire razumijevanje nabrojanih tema u vezi sa njim i oko njega.
Riječ je o brodu-spomeniku zajedničke prošlosti nekadašnje južnoslovenske zajednice, koji je izgledom, elegancijom i kvalitetom izrade, bio sinonim slobodarskih težnji naroda ovog podneblja.
Od opštih do manje poznatih činjenica o „Jadranu“, treba prije svega reći da je izgrađen prema nacrtima inženjera Josipa Šakrice. Ali, znatno prije toga, 1926. godine, u Beogradu je na sastanku pomorsko-propagandne organizacije „Jadranska straža“, donijeta odluka (sa programom jačanja tadašnje kraljevske Ratne mornarice), o izgradnji jednog školskog broda. Tada je i pokrenuta velika akcija za prikupljanje sredstava (iz svih većih gradskih centara tadašnje države) i nakon toga je sklopljen ugovor sa njemačkim brodogradilištem “H.C. Stulcken Sohn” u Hamburgu.
Tadašnje ministarstvo vojske i mornarice uplatilo je 300.000 njemačkih maraka za školski brod koji je dobio ime „Jadran“. Bio je skoro završen 1932, godine, ali je za Tivat isplovio tek 27. juna 1933. godine. Nešto kasnije, 16. jula 1933. tačno u 10 sati, bačeni su konopi sa ovog jedrenjaka na tivatsko mulo. Hroničari kaže da je brodu priređen svečani doček oduševljenog naroda uz salve „salutnih“ topova sa obale.
Prilikom uplovljavanja u luku, dočekala ga je grupa hidroaviona a u luci su bili postrojeni i pripadnici Mornarice za svečani doček.
Školski brod „Jadran“ upisan je u flotnu listu Ratne mornarice 19. avgusta 1933., koji se od tada obilježavao kao dan broda.
Ipak, odlukom tadašnje kraljevine, centralna svečanost primopredaje broda održana je u Splitu 6. septembra 1933. gdje je i zvanično objavljeno da je brod Ratnoj mornarici poklonila “Jadranska straža“. Svečanost u Splitu tim povodom trajala je punih tri dana a njoj su prisustvovali predstavnici Vlade, ministarstava, Vojske i mornarice, kao i delegati “Jadranske straže“ iz čitave zemlje i predstavnici lokalne vlasti.
Pojedini tehnički podaci o „Jadranu“ govore da je za njegovu savršenu stabilnost zaslužno 125 tona balasta od gvožđa i olova na dnu broda, da su mu jarboli visoki 36, 38 i 39 metara, na kojima razapinje jedra od 800 kvadratnih metara. Kad je povoljan vjetar, dostiže brzinu od 14 čvorova, a akcioni radijus mu je 3.000 nautičkih milja.
Deset puta je plovio morskim prostranstvima širom svijeta. Samo od 1934. do 1939. godine sedam puta je napuštao Jadransko more, a najduža ruta mu je bila preko Atlantika (23 dana) do Njujorka, gdje je komanda broda posjetila našeg najvećeg naučnika Nikolu Teslu, koja mu je poklonila tom prilikom i sliku ovog školskog jedrenjaka koju je do smrti držao u svojoj sobi (3327) hotela „Newyorker“.
Sa povratkom nazad do Dubrovnika, „Jadran“ je ukupno preplovio samo u ovom slučaju 11.262 nautičke milje.
Na početku Drugog svjetskog rata, uoči napada na Jugoslaviju, „Jadran“ se nalazio u Boki Kotorskoj, gdje mu je bio borbeni raspored. Zapaljiva oprema, a prije svega oprema za jedrenje, bila je iskrcana sa broda, kao i dio posade.
Naoružan sa lakim protiavionskim oružjem, boravio je u zalivu mijenjajući lokaciju od Đenovića do Bijele. I pored stalnih napada italijanskih borbenih aviona školski brod “Jadran” nijednom nije bio meta direktnog napada. Naredbom Vrhovne komande preostali dio posade ga je napustio 17. aprila 1941 .godine i ostavio usidrenog ispred Đenovića.
Italijani su ga oteglili u Bijelu i obezbjedili stražom. Ubrzo nakon toga otegljen je na Brione, a potom u Veneciju. Tamo je, kao školski brod sa novim imenom “Marco Polo”, stavljen u funkciju obuke pomorskog podmlatka italijanske Ratne mornarice.
Više od pet godina trajala je agonija jednog od najelegantnijih svjetskih jedrenjaka. Okončana je u decembru 1946. godine kada je poslije upornih insistiranja državnih organa FNRJ i JRM vraćen Jugoslaviji, pod mornaričku zastavu zemlje kojoj je i pripadao.
Stručni i detaljni pregledi “ostataka broda” su konstatovali njegovo loše stanje pa je donijeta odluka o obnavljanju jedrenjaka po originalnim nacrtima Josipa Škarice.
Njegovo vraćanje u pomorski život je trajalo od 21. aprila 1947. godine do polovine 1949. godine, kada je dobio stari izgled a vraćena mu je i funkcija za koju je bio namijenjen.
Održavanje broda povjereno je inženjerima i majstorima Mornaričko-tehničkog remontnog zavoda u Tivtu, bivšem “Arsenalu”, i brodograditeljima koji su poznavali njegovu dušu i koji su za njega bili vezani neizbrisivim emocijama.
U periodu nakon rata, od 1959. godine pa nadalje, školski brod „Jadran“ je u još nekoliko navrata krstario izvan Jadranskog mora, sa najdužom rutom do Crvenog mora i Port Sudana i nazad do Splita (4.100 morskih milja).
„Jadran“ je u svojoj slavnoj pomorskoj istoriji preplovio ukupno više od 350.000 nautičkih milja, za potrebe Ratne mornarice i dao nemjerljiv doprinos razvoju vojnopomorskog školstva.
I danas je njegova kosmopolitska superiornost u prvom planu, a sve drugo oko njega u sjenci te činjenice. Nastao je kao kreacija snažnog zajedništva, širine gledanja i širine duha jednog vremena. Zato i danas izgleda nadrealno lijepo i privlačno, kakve su bile i težnje za slobodom na početku XX vijeka. Jer, „Jadran“ jeste sinonim slobode.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
