Izvor fotografije: Lloyd’s of London photo gallery
U Centru za kulturu u Tivtu, 30. maja 2023. godine, prikazan je dokumentarni film „Berge Istra“, autora Dražena Majića, inače glavnog i odgovornog urednika web portala Istra 24 iz Pule (Vodnjan). Nakon projekcije ovog izuzetnog dokumentarnog filmskog djela, održana je tribina i razgovori sa autorom, i sa inženjerkom brodogradnje, Rankom Vukasović Boticom, te novinarom Sinišom Lukovićem.
U punoj sali tivatskog centra za kulturu, našli su se pomorci svih generacija, a oni najstariji, penzionisani, sa velikim radnim i životnim iskustvom, dali su ovom događaju značajnu težinu. Naime, tema filma, tragedija Berge Istra, nekada najvećeg teretnog broda na svijetu, pokrenula je čitav niz pitanja koja i danas, nakon skoro četiri decenije, traže odgovore.
Autor filma, Dražen Majić, i sam je potvrdio da je do današnjih dana potonuće „Berge Istra“ ostalo neistraženo, barem kada je u pitanju zvaničan stav tadašnjih nadležnih i odgovornih lica i kompanija. I u samom filmu, svi relevantni svjedoci isticali su da zvanično nikad nije utvrđen razlog tragedije ovog nekadašnjeg ponosa jugoslovenske brodogradnje, a posebno, ponosa Pule i brodogradilišta „Uljanik“, koje je 1972. godine izgradilo čudo od 314 metara dužine, 50 metara širine i 26 metara visine, što ga je 1972. godine, kada je porinut, činilo najvećim brodom na svijetu.
Autor filma pamti i kako je Berge Istra izgledao dok je trajala njegova izgradnja:
”Kao mali, tokom šetnje po rivi, mi smo gledali kako taj brod nastaje, pet minuta prolaziš pored te grdosije. Čini ti se da nema kraja, to ti tada izgleda nevjerovatno, kao neki gigant.
Radi jasnije slike kakav je događaj tada bio u pitanju, treba reći da je zbog ogromnog značaja i ugleda Jugoslavije, koje je potvrđeno i izgradnjom ovog broda, odlučeno da kuma broda (koja će mu dati ime) bude Jovanka Broz, supruga predsjednika Josipa Broza Tita.
Te subote, 15. januara 1972. godine, čitava Pula je bila na ulicama. Svjetsku slavu tada je doživjelo i jedno tada relativno malo brodogradilište kakvo je bilo Uljanik.
Brod „Berge Istra“, postaće jedan od najvećih jugoslovenskih mitova. U Puli, gdje je izgrađen, to je ostao vječni mit koji se tiče njegovog nestanka, sa svim onim što ga je pratilo.
Na dan porinuća, na dokovima Uljanika bio je i kompletan jugoslovenski državni vrh na čelu sa Titom.
Na originalnom snimku sa tog događaja (koji je iskorišten u filmu), prvi put je šira jugoslovenska javnost mogla da čuje glas Jovanke Broz, koja je u kratkom govoru kao „kuma broda“, svečano rekla:
”Dajem ti ime Berge Istra sa željom da ga nosiš na ponos tvojih graditelja po svim morima i okeanima po kojima ćeš ploviti. Tvojim mornarima i oficirima želim dobro more i sretnu plovidbu.
Posle održanog govora, prišla je mjestu gde je kanapom bila vezana flaša šampanjca. Presjekla je vrpcu. Flaša je poletjela kroz vazduh. Čulo se i vidjelo razbijanje stakla o krmu, ali brod nije krenuo. Svjedoci kažu da je tada zbog izuzetno hladne zime i temperature od čak pet stepeni ispod nule, što je za ovaj mediteranski grad rijetkost, mazivo se na navozima steglo, a sa njih je brod trebao da sklizne u more. Uglavnom, Berge Istra je ostao nepomičan.
Neki su to kasnije vidjeli kao loš znak. Brod je porinut tek mjesec dana kasnije kada je malo otoplilo i mazivo popustilo, a u pomoć su stigle i diverzantske jedinice Jugoslovenske narodne armije koje su kontrolisanim eksplozijama pomogle da Berge Istra što lakše sa navoza sklizne u more.
Mladen Klasić, projektant broda i tadašnji direktor prodaje brodogradilišta Uljanik, ličnost koja se tokom filma više puta pojavljuje, detaljno je opisao ove okolnosti.
Autor filma „Berge Istra“ Dražen Majić priča i o nevjerovatnim okolnostima pod kojima je jedan veliki uzlet „Uljanika“ i uopšte čitave jugoslovenske industrije brodogradnje, praktično doživio svoju svjetsku promociju (prema njegovim istraživanjima, Jugoslavija je u jednoj epohi bila u grupi vodećih zemalja kada je brodograđevinska industrija bila u pitanju).
Podsjeća i da je sve počelo kada je ugovoren posao sa norveškom brodovlasničkom kompanijom Bergesen 1969. godine, o izgradnji četiri identična kombinovana megatankera, Berge Istra, Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga.
Samo dvije godine ranije, došlo je do zatvaranja Sueckog kanala koje je, zbog napada Izraela na Egipat i početka takozvanog Šestodnevnog rata, trajalo do 1975.
Prevoz nafte iz Persijskog zaliva tada je morao da ide oko Afrike i Rta dobre nade. Umjesto 6.000 milja i 36 plovidbenih dana, tankeri koji su plovili između Persijskog zaliva i Evrope morali su da kruže i pređu razdaljinu od 12.000 milja i plove 60 dana (prema tvrdnji Stig Tenold–a, profesora na Ekonomskom fakultetu u Oslu). Brodovlasnici su željeli da prevoz nafte iz Persijskog zaliva za Evropu, koji je sada morao da ide oko Afrike, učine bržim i jeftinijim.
U to vrijeme, nijedno brodogradilište nije raspolagalo velikim iskustvom u izgradnji ovakvih megatankera, pa se otvorio prostor i za ambiciozna brodogradilišta iz manjih država, poput Jugoslavije. I tada, „Uljanik“ samouvjereno ulazi u posao gradnje jer je samo koju godinu ranije savladana tehnika pravljenja brodova iz dva dijela koji su naknadno sklapani, odnosno zavarivani specijalnom tehnikom u moru.
Kada su shvatili da mogu da prave brodove iz dva dijela, bilo je svakome jasno da je momenat za ulazak u trku na tržištu i proizvodnju megatankera od 220.000 tona nosivosti koji su onda bili najkonkurentniji i za kojima je vladala najveća potražnja.
Pomenuti projektant Mladen Klasić, napravio je tada projekat koji je predviđao da megatankere pokreće dizel motor umjesto dotadašnjih parnih ili turbinskih motora.
Proizvođači u ono vrijeme nisu imali dovoljno velike dizel motore, pa je jedna od varijanti bila da se u megatanker ugrade dva takva motora. Da bi oni bili montirani u brod, a da se ne izgubi teretni prostor, bilo je neophodno konstruisati novu, inovativnu i potpuno drugačiju krmu u odnosu na one kakve su imali brodovi do tada.
Tada je osmislio krmu sa dva jaka krmena završetka ili dvostruku krmu u koju su mogli da se montiraju dizel motori, a da se ne izgubi teretni prostor.
„To je bila revolucija u brodogradnji“, priča o tome autor filma „Berge Istra“, Dražen Majić.
Samo dvije godine kasnije, tačnije pred samu Novu 1976. godinu, džinovskom brodu Berge Istra se gubi svaki trag. Bio je na putu iz Tubarao–a u Brazilu do Japana i prevozio je rudu gvožđa. Poslednji kontakt sa brodom imali su Japanci 29. decembra 1975. godine kada se nalazio u Tihom okeanu, u oblasti poznatoj kao Đavolje more, u blizini filipinskog ostrva Mindanao.
Dani su prolazili, a brod se nije pojavljivao u japanskoj luci Kimitsu. Osmog dana od prekida komunikacije sa Berge Istrom, brodovlasnik Bergesen shvata ozbiljnost situacije i obavještava norveška diplomatska predstavništva u SAD-u i Japanu da je izgubio kontakt sa brodom. Nešto kasnije, istog dana obavještava i medije o nestanku broda.
Potraga za Berge Istrom pokrenuta je čak 11 dana od nestanka broda. Bila je to do danas najveća potraga za jednim brodom. Angažovana je avijacija, mornarica, spasioci, više država je bilo uključeno, ali nije bilo nikakvih tragova. Na brodu je bilo 33 člana posade među kojima i dvoje Puljana koji se i danas smatraju nestalim.
Već 19. januara 1976. godine, četiri dana od prekida potrage, britanska osiguravajuća kuća Lloyd proglašava brod Berge Istra nestalim i Bergesen–u isplaćuje najveću odštetu u istoriji.
Ređaju se i najfantastičnije teorije o potonuću Berge Istre od terorističkog napada do finansijske koristi i naplate osiguranja, do podvodne eksplozije vulkana, pa čak i pada NLO-a na brod.
Majić je kao autor filma i kao čovjek koji je u Puli odrastao, svjedok mnogih teorija koje i danas opstajavaju među građanima i među bivšim radnicima „Uljanika“.
Ipak, jedno je sigurno: kvalitet broda Berge Istra bio je vrhunski. Opet je bio u pitanju „ljudski faktor“, mada to nikada zvanično nije potvrđeno.
Jer, znatno kasnije, prilikom potonuća Berge Vange (drugog broda iz iste „familije“ koji je na isti način stradao kao i Berge Istra), živote je izgubilo svih 30 članova posade. I ovaj brod je plovio iz Brazila za Japan i prevozio je rudu gvožđa. U brazilskoj luci je dosta svjedoka vidjelo varioce koji se ukrcavaju na brod. Tadašnji zapovjednik nije bio saglasan da rade bilo šta na brodu. Ubrzo je smijenjen i doveden drugi zapovjednik koji je vratio te varioce i koji će kasnije zajedno sa posadom poginuti u eksplozijama navodno izazvanim tim varenjem.
A, varenje je, prema svjedočenju dvojice preživjelih sa Berge Istra, bilo pogubno i uzrokovano eksplozijama sa tragičnim ishodom, i u tom prvom slučaju.
Konačno, treba reći i to da zaslugom filmskog djela Dražena Majića, dugogodišnjeg novinara i glavnog urednika portala Istra 24, događaji vezani za slučaj Berge Istra, otvaraju čitavu „pandorinu kutiju“ drugih globanih pomorskih i društveno-ekonomskih pitanja.
Pomorci svih generacija i ljudi bliski pomorskoj i brodograđevinskoj industriji, okupili su se u Tivtu, 30. maja 2023. godine spontano, bez pozivnica i ulaznica, ne samo da vide film o veličanstvenim trenucima te dvije industrije, nego da makar na kratko ožive duh jednog kolektivnog stvaralaštva i ličnih podviga. Jer, sadašnje vrijeme i okolnosti svakako traže odgovore na mnoge izazove. A, iskustvo starih pomoraca nema cijenu.
pomorstvo.info
