Izvor fotografije: Shutterstock.com
Industrija mora usvojiti sveobuhvatne i kohezivne strategije koje prevazilaze tradicionalne prakse kako bi osigurala svoju budućnost, kaže MB92 Group…
Industrija jahtinga mora hitno adresirati ekološka, društvena i upravljačka (ESG) pitanja ako želi opstati, prema najnovijem izvještaju MB92 Group, “Ljudi i okean – Kako se industrija jahtinga suočava sa izazovima održivosti sa vrhunskim talentima”. Izvještaj specijalista za upravljanje remontom superjahti otkriva ključne uvide u trenutni pristup industrije društvenim pitanjima i održivosti, predstavljajući scenu koja obiluje i obećanjima i izazovima, koristeći uvide stručnjaka za društvena pitanja i održivost u industriji jahtinga uz obimna istraživanja.
Ovo uključuje kvantitativno istraživanje kompanija unutar mreže dobavljača brodogradilišta i kvalitativno istraživanje predstavnika upravljanja jahtama i kapetana. Panel, koji se sastoji od različitih aktera iz industrije sa različitim pozadinama, ispitao je društvene izazove sektora, zabilježio nedavni napredak i identifikovao ključne oblasti fokusa, pokretačke faktore i prepreke za usvajanje održivih društvenih praksi.
“Nažalost, društvena pitanja često se zanemaruju od strane članova industrije i šire javnosti. To je djelimično zbog specifične prirode industrije. Ali, to se mora promijeniti ako želimo da tranzicija uspije,” objašnjava Jean-Marc Bolinger, izvršni direktor MB92 Group.
“Promjene treba da se dešavaju na svim nivoima: pojedinci, kompanije i industrija u cjelini. Suština je u tome kako promovišemo svijest, razumijevanje i osjetljivost unutar zajednice jahtinga. Nećemo riješiti ekološke probleme sa kojima se suočava sektor bez formalnih mehanizama za razvoj vještina svih naših ljudi.”
Prema izvještaju, iako su zabilježeni neki pozitivni uticaji na lokalne ekonomije, strategije koje adresiraju društvene brige u jahtingu uglavnom su neadekvatne i fragmentisane. Samo oko trećina kompanija usvojila je “održive strategije upravljanja ljudima” koje prevazilaze okvire tradicionalnih HR praksi. Postoji rastuća spremnost za ulaganje u održive inicijative, ali nedostatak robustnih podsticaja i široko rasprostranjeno usvajanje i dalje ometa napredak. Dobro uspostavljen status quo opstaje, često održavan hrabrim individualnim inicijativama umjesto kolektivnim naporima industrije.
“Jahting ne bi postojao da nije strasti onih koji rade u sektoru. Strast prema navigaciji, strast prema okeanu i strast prema ovoj prelijepoj industriji. U velikoj mjeri, ta strast nas povezuje. Toliko da se granice između rada i razonode često zamagljuju, posebno kada smo na moru.
Kako naša industrija raste i postaje sve profesionalnija, svijet oko nas se radikalno mijenja. ESG pitanja su zauzela centralno mjesto i industrija sada mora da se prilagodi ovoj novoj paradigmi. Ali rješavanje izazova održivosti nije u tome da se naglavačke upustimo u pokušaj da popravimo ‘E’ od ESG,” nastavlja Bolinger.
“Radi se o tome da se napravi korak unazad i osigura dostupnost potrebnih resursa. Tu dolazi do izražaja ‘S’. Jer strast više nije dovoljna da privuče talente i osigura odgovarajuće vještine i znanje.”
Izvještaj naglašava da industrija mora pojačati fokus na razvoj osnovnih vještina, uključujući održive materijale i prakse, procjenu ekološkog uticaja i usklađenost sa regulativama. Jednako su važne i vještine poput prilagodljivosti i timskog rada. Jačanje sinergije između industrije jahtinga i akademske zajednice ključno je za osiguranje da studenti stiču relevantne vještine. Dok univerziteti počinju da nude kurseve o održivosti, kontinuirani feedback iz industrije i partnerstva su neophodni.
“Na prekretnici smo,” upozorava Nigel Marrison, osnivač Blue ESG. “Ako ne uradimo ništa, ko će željeti da radi za sektor koji emituje gasove, proizvodi otpad, nema svrhu i suočava se sa sve većim protestima i aktivizmom, čiji zaposleni doživljavaju sagorijevanje i sve veće probleme sa mentalnim zdravljem? Moramo uskladiti svrhu sa vrijednostima naredne generacije.”
Izvor: superyachtnews.com
