Izvor fotografije: Shutterstock.com
Od paganskih vremena do savremenih monoteističkih religija, čovjeka održavala je vjera u ono više od njega. Moć ljudskog bića da razumije božansko, da pojmi univerzum, organičena je činjeniccom da veće u manje nikad nije stalo.
Zato se “poslanici nepojmljivog” slave kao sveci, a njihove moći dostižu status kulta. A, među njima je čovjek našao sebi bliske i najbliskije, prigrlio ih poštujući sile kojima vladaju.
Svijet danas slavi Svetog Nikolu, zaštitnika pomoraca, ribara, ali i siromašnih djevojaka, zatvorenika, trgovaca, pekara, zalagaonica, pa čak i vukova!
Od III vijeka (245 godine Nove ere), kad je postao biskup u Miri (današnja Turska), njegova harizma i čuda koja je činio, učinila su ga jednim od najpoštovanijih svetaca hrišćanstva.
Čuvao je i čuva pomorce i more, a brojne hagiografske legende o njemu do današnjih dana dio su kulturnih temelja pomorskih zemalja i njihovih zajednica.
Ali, moć globalnog kulta Svetog Nikole, koji je tako vjerno i slikovito pratio Isusov put bez straha, danas, u doba “kraja istorije” (termin US katastrofičara Frensisa Fukujame), potrebniji je više nego ikada ranije. Jer, civilizacija nije nikada bile bliže samouništenju. Vjera u njegove moći daje nadu, uči hrabrosti i plemenitosti, nudi ruku spasenja.
Za pomorce, more je oduvijek bilo prostor slobode, ali i opasnosti od oluja, pirata, nesreća, brodoloma. Od kako je Sveti Nikola postao njihov zaštitnik, vjera u njega i njegovu moć da umiri more uvijek je bila metafora nade.
Pomorci su mu podizali kapelice u lukama, nosili ikone na brodovima i molili se za mirno more. Čine to i danas, širom ove “vodene” planete…
Postmoderna civilizacija izdvojila je kult Svetog Nikole kao sinonim univerzalnih težnji ljudskog bića, njegovih ambicija da se suoči sa prirodnim silama, da se oslobodi straha, da ostvari ravnotežu sa zadatim pravilima postojanja…I u doba dok čovjek smišlja načine da krene u interplanetarna osvajanja, vjerovanje u Svetog Nikolu i njegovu zaštitu, nikada nije bilo važnije i aktuelnije.
U savremenim shvatanjima, Sveti Nikola nije samo religijska figura nego i vrhunski kulturni fenomen. Priče o njegovom darivanju siromašnih djevojaka postala je temelj kasnijeg običaja darivanja djece. Upravo iz tog korijena nastaje lik Djeda Mraza, koji u zapadnoj tradiciji nosi obilježja svetog Nikole.
Za pomorske narode, međutim, on je ostao prije svega i nakon svega, čuvar mora i pomoraca.
Njegov lik u ikonografiji i umjetničkim djelima prikazuje biskupa (on je to i bio u stvarnom životu) sa brodom ili ribarima, a u narodnim pjesmama i molitvama spominje se kao „svetac koji vodi kroz oluju“.
U savremenom svijetu, gdje je pomorstvo jednako industrija, kult Svetog Nikole i dalje podsjeća na duhovnu dimenziju plovidbe.
Pomorci i dalje slave njegov dan, a u mnogim lukama održavaju se procesije i blagoslovi brodova.
Za Boku Kotorsku, gdje je pomorska tradicija duboko ukorijenjena, Sveti Nikola je jedan od najvažnijih i najvećih simbola identiteta ovog podneblja.
Kako na cijelom Mediteranu, tako i širom svijeta, dan Svetog Nikole 6. Decembar, bio je i ostao posebno važan u životima lokalnog stanovništva. U prošlosti su pomorci darivali djecu i prinosili darove velikom svecu, vjerujući u njega i u bezbjedan povratak kući.
Njegov kult se širio zajedno sa širenjem pomorskih ruta širom svjetskih mora i okeana.
Njegovo ime u danu kad se slavi, povezuje generacije, od starih kapetana do mladih pomoraca koji tek prelaze svoje prve prekookeanske nautičke milje, pa sve do djece koja u lukama čekaju darove. Ali, Svetom Nikoli Čudotvorcu, mirnom i blagorodnom čovjeku iz starorimske provincije postoje i neki sačuvani istorijski podaci…
Nakon što je umro, pokopan je u Demreu u Turskoj i tamo je sagrađena crkva njemu u pomen. Oko šest stotina godina kasnije, gusari su ukrali neke od njegovih kostiju i odnijeli ih u Bari, živahan lučki grad tokom srednjeg vijeka.
Mnogo ranije, dva vijeka nakon njegove smrti, rimski car Dioklecijan, sagradio je crkvu u njegovu čast i to u sjedištu Istočnog Rimskog carstva, Konstantinopolju (Constantinopolis, danas Istanbul)…
Tokom srednjeg vijeka priče o slavi Svetog Nikole brzo su se proširile pa su mu posvećene hiljade crkava. Danas, samo u Engleskoj, ima više od četiri stotine crkava posvećeno je Sv. Nikoli.
Sveti Nikola je proglašen i zaštitnikom Rusije, Moskve i Grčke, a njihovi pomorci mole svetog Nikolu za zaštitu i uvijek nose sliku sveca u kabini svojih brodova. Ali, Sveti Nikola je uvijek bio više od sveca-on je arhetip pomorca koji se uvijek vraća svojoj kući i svojoj porodici.
Sveti Nikola je i sinonim za mirnu luku i saznanje da ga neko u njoj sa radošću dočekuje. Jer, njegov duh spaja vjeru, more, darivanje, hrabrost, tradiciju i avangardu. Kao zaštitnik pomoraca, ostaje kao vječno podsjećanje da je plovidba uvijek bila i ostala metafora života: čovjekov put kroz oluje, uz čvrstu vjeru da uvijek dolazi na pravo mjesto i u pravo vrijeme (“…Nikola sveti, kako vrijeme leti! Opet ćeš doći, kroz kuću mi proći”)….
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
