Izvor fotografije: Shutterstock.com
MLC ima stroge propise koji se odnose na utovar slatke vode i svježu vodu proizvedenu na plovilu, uključujući režime snabdijevanja, dezinfekcije i skladištenja, distribucijske sisteme i održavanje. Cilj mu je da osigura visokokvalitetnu pitku vodu na brodovima kako bi se posada, gosti i vlasnici zaštitili od zdravstvenih rizika koji se prenose vodom.
Jahte i morska plovila moraju osigurati odgovarajuće snabdijevanje sigurnom vodom za piće, ličnu higijenu, pranje, pripremu hrane, snabdijevanje rekreacijskim vodenim objektima kao što su bazeni i saune, sistemi za kontrolu požara, proizvodnju pare, perilice posuđa, pranje veša, pranje na palubi i u toaletu.
Najkorisnije i najefikasnije sredstvo dosledne zaštite snabdijevanja pitkom vodom jeste primjenom sveobuhvatnog pristupa upravljanju rizicima, poznatog kao Plan za sigurnost vode (WSP).
WHO Guide za odvodnjavanje brodova iz 2011. savjetuje da je WSP efikasan sveobuhvatni pristup upravljanju kako bi se osigurala sigurnost snabdijevanja pitkom vodom. Cilj je vrlo jednostavan, osigurati da svježa voda na brodu ne predstavlja rizik za zdravlje ni u upotrebi ni u potrošnji, te da je dovoljno kvalitetna da zadovolji i one koji je koriste poštujući i zahtjeve važećih pravila, propisa i smjernica.
WHO Guide za odvodnjavanje brodova savjetuje da postoje tri komponente WSP-a: procjene sistema (uključujući opis sistema snabdijevanja do tačke potrošnje), operativno praćenje (uključujući identifikaciju i praćenje kontrolnih mjera koje se primjenjuju na plovilu), upravljanje i komunikacija (uključujući provjeru i programe za upravljanje ljudima i procesima).
Da bi se uspostavio WSP, tehničar za vodu i inženjer na brodu zajedno će raditi na utvrđivanju opreme na brodu (proizvođači vode, omekšivači, sistemi sterilizacije, sistemi filtracije), procijeniti stanje opreme (planovi održavanja, redovna zamjena potrošnog materijala itd.), osigurati da nema potencijalnih suvišnih cjevovoda ili „mrtvih nogu“ i pripremiti detaljan plan održavanja i odgovornosti koju posada treba da prati.
To će takođe identifikovati kritičnu opremu koju treba popraviti ili instalirati, sa naglaskom na opremu za sterilizaciju.
Analizu bakterijske vode treba sprovoditi redovno kako bi se utvrdile sve potencijalne bakterijske infekcije (Legionella, Pseudomonas, Coliforms, uključujući E. coli, Enterococci) koje im omogućavaju liječenje prije nego što se uspostave unutar slatkovodnog sistema. Za potvrdu o sanitarnoj ispravnosti broda potrebne su najmanje dvije analize godišnje, ali, četiri analize godišnje pružaju jasniji pregled svih potencijalnih problema i omogućavaju preduzimanje mjera za sanaciju, čime se smanjuje rizik od nakupljanja biofilma.
Izvor: PYA
