Izvor fotografije: Shutterstock.com
“Da li flota može postati ograničenje za svjetsku energetsku tranziciju? Po mom mišljenju, odgovor je potvrdan.” – Panos Mitrou, direktor Lloyd’s Register’s Global Gas Segment-a
Značajno narušavanje dugotrajnih globalnih lanaca snabdijevanja energijom stavilo je energetsku sigurnost u glavni fokus, postavljajući temeljnu prijetnju svjetskoj energetskoj tranziciji i njenom ključnom naporu za dekarbonizaciju. Direktor Lloyd’s Register’s Global Gas Segment-a, Panos Mitrou, otkriva kako vlastiti trud brodarske industrije za zelenijom energijom zapravo može povećati svjetsku potrošnju najštetnijih goriva.
Prošle godine, prvi put u istoriji, svijet je potrošio više od osam milijardi tona uglja. Više od trećine ovoga – 2,9 milijardi tona – potrošeno je u Kini, najvećem svjetskom tržištu. I tri najveća proizvođača – Kina, Indija i Indonezija – oborila su nove rekorde proizvodnje. Naravno, neizbježno je da u vremenima poremećaja ljudi traže pristup bilo kojoj energiji koju mogu nabaviti jer njihovi životi zavise o tome. Za njih je pristup tom gorivu od suštinskog značaja, bez obzira na uticaj na okolinu. Naravno, cijena takođe igra ulogu; ako je ugalj jeftiniji od nafte ili plina, postaje marginalni izvor snabdijevanja. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i poremećaja snabdijevanja plinom putem cjevovoda u Evropi prošle godine, energetske kompanije su se okrenule drugim dobavljačima gasa, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. LNG koji je bio namijenjen Aziji stigao je umjesto toga u Evropu, i potražnja za LNG tankerima dostigla je nove vrhunce. Kada je više gasa stiglo u Evropu, zemlje u razvoju su se vratile uglju, iz ekonomskih razloga. Ovo je bio ključni faktor u prošlogodišnjem povećanju potrošnje uglja.
Spiralni troškovi
Cijene energije dostigle su nove rekordne nivoe, što je bio još jedan krizni momenat za zemlje u razvoju koje se suočavaju sa nestašicom hrane i naglim inflacijama. Ko ih može okriviti što se vraćaju uglju, najobilnijem ali i klimatski neprijateljskom ugljovodoniku, jer je bio lako dostupan i jeftin?
Ostavljajući geopolitiku po strani, postavlja se pitanje, da li bismo zaista mogli preći sa uglja na plin ako bismo to željeli? Mjeren u kaloričnoj vrijednosti, LNG ima otprilike dvostruko veću vrijednost od uglja po masi, ali njegova globalna trgovina čini samo oko 10% trgovine ugljem. Čak i sa mnogim projektima koji su trenutno u razvoju, LNG neće pružiti potrebnu energetsku ekspanziju koju planeta treba. Šta to znači za flotu LNG-a? Da li flota može postati ograničenje za svjetsku energetsku tranziciju? Po mom mišljenju, odgovor je potvrdan. Prvo, iako postoje ogromne rezerve gasa u razvoju u Australiji, Kataru i Sjedinjenim Američkim Državama, velike količine će takođe biti uvedene u tržište u zemljama kao što su Kanada, Mozambik, Nigerija, Senegal, Tanzanija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Veći dio ove nove ponude će biti namijenjen tržištima energije u Evropi i Aziji. Velike količine će se izvoziti morem, stvarajući značajnu potražnju za dodatnim LNG tankerima.
Potrebno više brodova
Ipak, udio gasa u ukupnom energetskom miksu ostaće mali, i industrija će morati ubrzano razvijati lanac vrijednosti gasa. Da bi napravili stvarnu razliku, i da bi plin postao važan segment u energetskoj tranziciji, svijet treba mnogo stotina, vjerovatno hiljade, više LNG tankera nego što ih imamo danas. I, usput rečeno, flota od 660 LNG tankera je već gotovo udvostručena u odnosu na prije deset godina. Najnovija statistika pokazuje da postoji rekordna narudžba – oko 270 brodova – što je ekvivalentno 40% postojeće flote. Cijene standardnog broda od 174.000 kubnih metara porasle su u posljednjih 18 mjeseci za otprilike 40%. Ako biste uspjeli pronaći slobodno mjesto za izgradnju, očekivali biste da danas platite više od 260 miliona dolara za novi brod. Ali gotovo da nema slobodnih brodogradilišta od sada, pa sve do sredine 2027. godine. Specijalizovana LNG građevinska brodogradilišta su popunjena, i iako se čini da se četiri nova brodogradilišta otvaraju za poslovanje, gotovo da nema slobodnog kapaciteta za izgradnju. LNG tankeri su izuzetno kompleksni za izgradnju, i prepreke za ulaganje su visoke. Teško je i vremenski zahtjevno izgraditi potpuno novo brodogradilište, pogotovo vrlo sofisticirano sposobno za izgradnju LNG tankera.
Pomorska industrija nasuprot ostatku svijeta
Drugo, pomorska industrija se suočava sa sopstvenom energetskom tranzicijom. U međuvremenu, regulatorna tijela su uvela nove mjere kako bi identifikovala brodove koji generišu veće količine štetnih gasova tokom operacije. Nažalost, značajan procenat današnje flote LNG tankera suočava se sa ozbiljnim izazovima u okviru IMO-ovog sistema ocjenjivanja ugljenične intenzivnosti. Najlošiji izvođači – oko 240 brodova – su parne turbine, koji nisu efikasne u poređenju sa modernijim brodovima. Iako ne emituju metan u svom ciklusu sagorijevanja, ovi brodovi nemaju sisteme za upravljanje ispuštanja plina.
Međutim, čak i ako bi postojao način da se odjednom izgradi hiljadu novih LNG tankera, što naravno nije moguće, moje mišljenje je da ovi parni brodovi ne bi trebali biti van upotrebe, jer su potrebni za transport zelenijih izvora energije od uglja. Ako budu povučeni iz upotrebe, vjerovatno će biti zamijenjeni u energetskoj ravnoteži ugljem. Čak uzimajući u obzir emisije metana, svaki teret koji preveze jedan LNG tanker štedi oko 50% ugljenika koji se generiše korišćenjem uglja za snabdijevanje iste količine energije.
Moramo, bez odlaganja, unaprijediti čitav lanac snabdijevanja gasom – ne samo LNG, već i LPG, amonijak i ugljen-dioksid. Potrebno nam je što više LNG tankera, uključujući postojeću flotu. Potrebni su paketi za nadogradnju kako bi se poboljšala efikasnost, instalirali sistemi za relikvifikaciju ili krekiranje metana u vodonik i iznad svega minimizirali emisije metana u cijeloj floti, uključujući ispuštanje metana, ali i operativne emisije. Tek tada možemo reći da smo kao industrija učinili sve što je moguće da osiguramo da flota LNG-a ne bude kočnica svjetske energetske tranzicije.
Izvor: horizons.lr.org
