Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ortopedi tvrde da hodanje bosih nogu čini stopala jačim, fleksibilnijim i manje podložnim deformacijama, dok istovremeno poboljšava pokretljivost.
Antropolozi se slažu, tvrdeći da nekoliko studija pokazuje da su praistorijski ljudi imali šira stopala, razmaknute prste i čvršću kožu na tabanima u poređenju sa savremenim ljudima.
Antropološka istraživanja pokazuju i da su ljudi nosili obuću još prije četrdeset hiljada godina. Stopala tih ljudi već su pokazivala razlike u odnosu na stopala ljudi koji su živjeli prije dvjesta hiljada godina. Zapravo, prije nego što su praistorijski ljudi počeli nositi obuću, imali su deblje kosti prstiju i nogu. Kada su počeli nositi cipele prije oko četrdeset hiljada godina, kosti prstiju su počeli da se smanjuju.
Međutim, postoje i drugi razlozi za hodanje bosim nogama. Ova aktivnost doprinosi znatno zdravijem životu, uopšte.
Hodanje kao povezivanje sa zemljom
Hodanje bosih nogu po zemlji danas se naziva “earthing”. Ideja iza toga je da je zemlja suštinski ogroman organizam, koji je negativno naelektrisan.
Ova naelektrisanost teoretski potiče od elektrona i pruža antioksidanse koji doprinose pravilnom funkcionisanju ljudskog tijela.
Izlaganje sebe zemlji može nam koristiti, budući da moćni mikrobi prisutni u zemlji pomažu prirodnom jačanju imunog sistema.
Prema Dr. James Oschman-u, autoru knjige “Energetska medicina: Naučna osnova”, ljudi koji hodaju bosonogi po zemlji direktno poboljšavaju zdravlje svoga tijela.
U isto vrijeme, ta osoba će imati osjećaj blagostanja, koji se javlja uz ovu energiju.
Takođe, veruje se da svakodnevno hodanje bosonog po površini zemlje može izliječiti hronični stres, bol u leđima i čak nesanicu.
Studije se slažu o važnosti hodanja bosih nogu
Još jedno istraživanje koje je sprovela U.S. Army Medical Research and Development Command, je pokazalo da su ispitanici koji su hodali bosih nogu dvadeset minuta na zemlji pokazali niže nivoe ureje u krvi.
Ova aktivnost takođe je povećala metabolizam proteina, stvarajući bolji azotni balans u tijelu. Na osnovu istraživanja, naučnici izvještavaju da nije slučajnost što mnogi sportisti biraju da trče bosonogi tokom nekog djela svog treninga.
To čine kako bi indirektno i direktno uživali u ovom pozitivnom efektu na rezultate i performanse u svom sportu.
Još jedno nedavno istraživanje u Velikoj Britaniji povezalo je protok krvi u licu sa hodanjem bosih nogu po zemlji.
Osobe koje su hodale bosonoge na zemlji trideset minuta neprekidno pokazale su bolji protok krvi u licu i drugim dijelovima tijela. Ovo pokazuje značaj “uzemljenja” u poboljšanju ljudskih kardiovaskularnih i nervnih sistema, kažu istraživači.
Naš prirodni način hodanja
Prema Dr. Jonathan Kaplan-u, ortopedskom hirurgu, “najjednostavnija korist hodanja bosih nogu je da u teoriji, bosonogo hodanje obnavlja naš ‘prirodni’ način hodanja.”
Neki ortopedisti insistiraju da brojne cipele za planinarenje i trčanje, ili jednostavno za hodanje, imaju suviše mekanu i podržavajuću podlogu koja može spriječiti upotrebu određenih grupa mišića koje zapravo mogu ojačati tijelo.
Osim toga, hodanje po zemlji bez obuće omogućava bolju mehaniku stopala, što može dovesti do poboljšane mehanike kukova, koljena i trbuha, kao i jačih mišića nogu koji podržavaju donji dio leđa.
Da li su stari Grci hodali bosonogi?
Antičke grčke statue i slike često prikazuju bosonoge osobe, iako su mnogi takođe prikazani sa sandalama.
Peleies su bile sveštenice Zeusa, dok su sveštenici Dionisa bili Selloi.
U Ilijadi, Homer kaže da su Selloi spavali na zemlji, hodali bosonogi i nikada nisu prali svoje noge, što ukazuje na njihovu identifikaciju sa zemljom i prirodom, čiji je godišnji ciklus ključna tema antiknih misterija.
Izvor: Greek Reporter
