Izvor fotografije: Shutterstock.com
Prva žena u istoriji koja je postala pomorski kapetan (kapetan duge plovidbe), prema podacima enciklopedije Brittancica, bila je Elizabeth (Betsy) Miller (rođena 11. juna 1792. – umrla 12. maja 1864).
Betsy Miller je rođena u Saltcoats u Ayrshire istorijski važnom okrugu u zapadnoj Škotskoj, uzduž obale Firth of Clyde.
Njen otac je bio kapetan William Miller, uspješan trgovac drvetom i pomorski kapetan.
Betsy je bila najstarija od osmoro djece i nakon završetka škole bila je zaposlena u porodičnoj pomorskoj kompaniji najprije kao kancelarijski pomoćnik, pomažući pri čuvanju evidencije poslovanja i računa. Pomorsku stranu posla trebao je da naslijedi njen brat Hugh.
Međutim, Hugh se utopio u nesreći u obližnjoj luci Ardrossan, a kada je stari kapetan Miller, već u poznim godinama, podlegao bolesti zbog koje je do smrti bio nepokretan, njihovo poslovanje ubrzo je počelo da propada i počeli su da se zadužuju.
Najstarija kćer William Miller-a, Betsy, tada je imala nepunih 30 godina ali je odlučila da preuzme komandu nad porodičnim brodom (brig) Cleatus, i njegovom posadom od 14 ljudi.
Ovaj, tada nevjerovatan događaj, promjenio je ne samo stanje njihovog porodičnog biznisa, nego i gledanje na pomorsku struku u koju je „na velika vrata“ ušla i prva žena, kao pomorski kapetan.
Više od tri decenije Betsy Miller je plovila između Ayrshire i Irske po svim vremenskim prilikama i postala prva žena pomorski kapetan koja je dobila sertifikat Odbora za trgovinu.
Njena slava se proširila nadaleko. Lokalno poznata u Ayrshire kao “Saltcoats Queen”, čak je bila spomenuta u Donjem domu britanskog parlamenta tokom debate o odredbama Zakona o trgovačkom pomorstvu iz 1834.
Proširujući posao sa prevozom drveta (koje je njen otac transportovao u Irsku) u ugalj i krečnjak, Betsy je takođe bila veoma uspješna poslovna žena.
Betsy je nastavila da plovi sve do svoje 70 godine života. Zatim je predala komandu nad Cleatus-om svojoj najmlađoj sestri Hannah, i povukla se u porodičnu kuću (sa pogledom na gradsku luku) u Saltcoats. Tamo je i umrla 1864.
Glavno bogatstvo njenog poslovanja, brod Cleatus, bio je djelimično sagrađen i od materijala koji je pripadao istoimenom brodu, nasukanom na istočnoj obali skoro vijek ranije.
Betsy Miller je u poslovnoj krizi svoje porodice, nakon smrti svoga oca, odlukom koja bi se u svakom smislu mogla nazvati herojskom, preuzela komandu nad brodom i postala “majstor jedrenja”.
Njena karijera pomorske kapetanice bila je toliko uspješna da joj je omogućeno da otplati dug od 700 funti koji je imanje njenog oca dugovalo povjeriocima, da se udobno održava i odgaja dvije sestre koje su ostale zavisne od nje.
Cleatus je trgovao između Ardrossan-a i irskih luka, a više od trideset godina Betsy Miller je obavljala sve poslove vezane za teret i brodske zalihe, angažovala svoju posadu i usmjeravala kurs broda po svim vremenskim prilikama.
Njen posao je uključivao i mnogo drugih obaveza osim preuzimanja tereta od dobavljača i isporuku kupcima u lukama u Irskoj i šire. Kupovala je teret, rješavala pitanja carine i poreze, prodavala teret na odredištu gdje je preuzela drugi teret da ga vrati u matičnu luku i bila odgovorna i za plaćanje i nadzor svih potrebnih popravki i održavanja.
Sama bi unajmljivala posadu, uključujući i zapovjednika, a njen izbor zavisio je od njihovog iskustva na putovanjima koje je brod trebao da obavi.
Kako bi se pobrinula da njen posao teče što bolje, Betsy bi otplovila zajedno sa posadom i tokom godina stekla značajno iskustvo u načinu na koji je brod reagovao u svim uslovima na moru.
U međuvremenu, dobila je počasno priznanje od strane tadašnjeg grofa od Eglintona u britanskom Domu lordova, kada se raspravljalo o Zakonu o trgovačkom pomorstvu iz 1854. godine.
Priča iz pomorske karijere Betsy Miller ima na pretek, pa je svojim hrabrim djelima „u muškom poslu“, stekla veliko poštovanje, kako u pomorskim krugovima tako i kod šire javnosti.
Na primjer, članak u Ayr Advertiser-u od četvrtka, 14. marta 1844. pod naslovom, “Nasilna oluja”, izvještava da je jedan od mnogih brodova koji su bili u nevolji u Ayr-u, Troon-u, Irvine-u i Ardrossan-u u subotu 9. marta 1844. bio Cleatus. Dopisnik iz Troon-a je izvjestio da je za vrijeme najgoreg vremena „Cleatus of Saltcoats jedini stigao u luku“, jer je Betsy Miller kao zapovjednik smatrala da može.
U jednom dijelu izvještava Glasgow Herald, objavljen u petak 20. februara 1852. pod naslovom “Flota okovana vjetrom u Firth-u, Lamlash, ponedjeljak ujutro.” (povodom činjenice da jedino Betsy sa svojim brodom nije pristala da bude „okovana“ nego je krenula na plovidbu), bukvalno piše:
„Možda je trenutno najveće čudo u Loch-u stari dobri Brig Cleatus of Saltcoats, kojim već više od 20 godina komanduje hrabra i izuzetno pametna mlada dama, gospođica Betsy Miller, ćerka pokojnog William Miller-a, brodovlasnik i trgovac drvom u tom gradu. Ona se bavi sa nekoliko plovila, kako u američkoj tako i u obalskoj trgovini.
Gospođica Betsy, prije nego što je otišla na more, djelovala je kao muška pomoć svome ocu, a vidjevši kako se kapetani u mnogim slučajevima ponašaju, njen romantični i avanturistički duh natjerao ju je da i sama krene na more.
Otac je zadovoljio njen hir i dao joj komandu nad Cleatus-om, koju drži do danas, i koja je izdržala sve oluje na moru koje su mnogi komandanti drugog pola završili razbijeni na stijenama. O njenom položaju i stavovima na palubi u olujama, često se govori, što bi bilo na čast i jednom admiralu.
Ne smijemo izostaviti da napomenemo da tokom dugog perioda raznolikih putovanja ove jedinstvene mlade dame, nijedan pomorac iz njene posade, ili oficir pod njenom komandom, nije mogao da govori o njoj drugačije nego sa najvećim poštovanjem. Cleatus je dobro poznat u lukama u Belfast-u, Dublin-u, KCork-u, itd., itd…“
Betsy je imala 59 godina kada je ovaj izvještaj napisan i očigledno je bila dobro poznata za vrijeme njenog života.
Tokom perioda od 22 godine, u svim godišnjim dobima, Betsy je vodila Cleatus, odričući se svojih dužnosti samo kada ju je na to natjeralo loše zdravlje. Umrla je u Saltcoats-u 1864., a Cleatus je ostavljen kao hranitelj preživjelih sestara. Nakon njene smrti 1864. godine, njena sestra Hannah preuzela je nadzor nad brodom i nastavila uspješno da upravlja njime oko deset godina.
U vrijeme popisa iz 1841., zabilježeno je da su tri sestre, Betsy, Hannah i Mary Miller živjele sa svojim ocem William-om, trgovcem drvetom, u ulici Quay. Do 1851. Hannah i Mary su radile kao krojačice. I posada Cleatus-a ostala je zabilježena u popisu stanovništva iz 1871. u Ardrossan-u. Svi su rođeni u Saltcoats-u.
Betsy ni njene dvije sestre, nikada se nisu udavale. Deset godina nakon smrti Betsy Miller, novina Glasgow Herald, u srijedu, 29. marta 1876., izvještava o „kraju odnosa“ između porodice Miller i Cleatus-a.
Bio je to i istovremeno kraj njihovog dugog i uspješnog porodičnog posla u ondašnjoj pomorskoj trgovini između Škotske, Irske i Engleske.
Sestra Betsy Miller, Mary, umrla je u julu 1880. u ulici Quay u Saltcoats, a Hannah u februaru 1890.
I kad je umrla Mary, i deset godina kasnije kad je umrla Hannah, sve novine su iskoristile te događaje da se sjete i najstarije sestri Betsy Miller, kao prve žene na svijetu koja je postala pomorski kapetan.
Danas, duže od vijek i po nakon smrti Betsy Miller, savremena globalna pomorska industrija u duhu „rodne ravnopravnosti“, traga samo za najboljima u struci, ženama ili muškarcima, svejedno.
pomorstvo.info
