Izvor fotografije: Shutterstock.com
Polovinom 1404. godine, Zbor kotorske opštine donio je odluku da sve crkve i samostani donesu dokaz da posjeduju javne isprave o vlasništvu nad zemljom, pred četvoricom aristokrata-plemića, i da to vlasništvo kad se potvrdi, uknjiže u roku šest mjeseci.
Godinu dana kasnije, 1405., kako sačuvana dokumenta svjedoče, Zbor kotorske opštine je odlučio da treba spriječiti dalje smanjenje crkvene imovine i imovine opatije, zabranom prodaje ili primanja u najam ranije prodate zemlje. Tako je nastao propis-lokalni zakon, kojim se smatrala ništavnom svaka takva prodaja. Cilj je bio da se očuva prostor oko sakralnih građevina. Da oko njih vlada nebeski mir kako i pripada.
Šest vijekova kasnije, jedna „duhovna“ organizacija, dala je nekom „transregionalnom“ bogatunu bez pedigrea, koncesiju na povelikom crkvenom dobru, po sred Luštice, i to na 99 godina.
Ovaj new money slučaj sagradio je na tom mjestu dvorac, u kome je malo boravio. Ali, ne bilo kakav dvorac: sa rezidencijalnim dijelom, velikim bazenom, spa-centrom i teniskim terenima i privatnom plažom. Sa mora, kopna i iz vazduha gledano, tih 1.500 kvadratnih metara izgledaju kao da je ogroman NLO sletio i trajno ih spržio.
Nije ovo ni prvi ni jedini pokušaj da prelijepo lice Boke bude pretvoreno u scarface. Jedan slavni bokeški „oriđinal“, nestao nečujno sa ovoga svijeta, govorio je: „Neka cimenat krepa!“, računajući na privremeni rok trajanja savremenog urbicida.
Britansko carstvo poznavalo je dvije vrste bogatuna: new money i old money. Razlika je bila u kvalitetu: mr. old money nikad sam nije gasio tompus ili cigarilos. To je za njega uvijek radio specijalni tobacco-batler. A, mr. new money je to radio sam.
Međutim, škola kultivisanog hedonizma za novu klasu ne postoji. A, valjala bi im. Boka je uvijek cijenila otmenost i stil. Pa kad se već obrušavaju kao NLO, bilo bi lijepo da u svojoj „stalnoj privremenosti“ savladaju kurs: recimo, koja čaša uz koje piće pripada.
Na početku XV vijeka, dakle, u godinama kad je Zbor kotorske opštine shvatio da će neki prebogati mletački trgovac ili njemu po dukatima „srodna duša“, u dosluhu sa klerom, doći do „koncesije“ nad crkvenom imovinom, donijet je propis o zabrani takve „transakcije“. Time je djelimično sačuvano ovo što danas predstavlja prvorazrednu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO. A, kakve su prilike, valjalo bi iz arhiva kotorskih izvući taj propis i nanovo ga izglasati.
Jer, pokazala je naša slavna prošlost, nisu nas porazili imperatori, carevi, duždevi, janičari, Barbarosini gusari i bečki „ćesari“. A, došlo je doba da branimo sebe od nas. Boka je vazda bila divan primjer perfektne međuljudske harmonije. I danas, u doba globalne konfuzije, taj uzvišeni zadatak stoji naspram plime duhovne mizerije. Važno je sve to znati, jer dolazimo iz daleka, a ni ambicije za budućnost nisu male.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
