Izvor fotografije: Shutterstock.com
Pomorskoj industriji potrebna su tehnološka rješenja za pokretanje zelene tranzicije, sa baterije na električni pogon, od vodonika do pogona na vjetar.
Desetine proizvođača i startup projekata aktivni su u ovom prostoru, a mnogi pripadaju Udruženju za tehnologiju brodova sa nultim emisijama (ZESTAs), industrijskom tijelu za kompanije sa zelenim pogonom.
Kako bi saznali više o najboljim opcijama za zelenu energiju – i kako se odvija rasprava o politici – TME je nedavno razgovarao sa Madadh MacLaine-a, izvršnom direktorkom inženjerske konsultantske kompanije ZEM Tech i generalnu sekretarku ZESTAs-e.
Koje ste promjene vidjeli u zelenom pogonu u posljednjih nekoliko godina i koja je putanja sektora danas?
Pa, kao primjer, učestvovala sam na sajmu električnih i hibridnih plovila u Amsterdam-u 2016. godine i bila sam prva osoba koja je govorila o vodoniku na ovom događaju. U to vrijeme, sjećam se da su ljudi mislili da je vodonik daleko, a fokus je bio na dizelskim električnim hibridnim pogonskim sistemima. Danas je vodonik glavna oblast fokusa, kao i ogromno povećanje veličine i gustine snage baterija-električnih sistema za skladištenje energije. Nekada su baterijski sistemi bili u desetinama i stotinama kilovata, a sistem od 300 kilovata smatran je velikim. Najveći se sada mjere u megavatima, a jedan naš član ima dva projekta koja imaju sisteme od 6,5 megavata. Ukratko, vidimo ogromne promjene.
I iskreno mislim da te promjene postaju eksponencijalne.
Možete li nam reći o komercijalnim izgledima ovih tehnologija zelene energije?
Pa, već postoje situacije u kojima je ekonomski isplativije ići sa potpuno električnim plovilom, posebno tamo gdje postoji pristup obilnoj obnovljivoj energiji za punjenje plovila. Vidjeli smo to u brojnim slučajevima kada brodovlasnik posjeduje i vlastitu proizvodnju obnovljive energije.
Uspjeh bilježimo i sa pogonom na vjetar, jer, opet, uz pomoć vjetra uklanjate gorivo.
Naravno, sa tehnologijom vodonika, još nismo u istoj poziciji. Nije tajna da su nam potrebni stroži propisi da bi se ljudi gurnuli u ove tehnologije, da bi ovo napredovalo. Nije kao da se tu i tamo obara procenat, što je ono što vidimo u ovom trenutku od CII-a, već drastična smanjenja.
Znate, imamo tehnologiju da nas dovede do kraja. Neki ljudi pozivaju na apsolutnu nultu emisiju do 2040. godine, a tehnologija je tu da to učini.
Ali moraćemo pronaći pravu regulatornu ravnotežu, posebno za zemlje u razvoju. I moja lična nada je da možemo pronaći tu ravnotežu koristeći mehanizme u tržišnoj mjeri (takse na ugljenik i sl).
Kakav vremenski okvir očekujete za postizanje sporazuma?
Verujem da možemo imati solidan tržišno zasnovan dokument o mjerama razrađen na MEPC 81, koji se onda može dogovoriti na MEPC 82. Mislim da ćemo do trenutka kada dođemo do MEPC 82 vidjeti neke značajne uticaje klimatskih promjena koje dolaze i države članice će shvatiti da im je zapravo od koristi da brzo krenu. Čak i neke od država članica koje su htjele da idu sporo u klimatskim akcijama mogu se kretati ka dubljim kompromisima.
Može li se to raditi postepeno, uz tehnologije “odskočnog kamena”?
Jedini način na koji ćemo eliminisati zagađenje koje uzrokuje klimatske promjene je smanjenje naših emisija na apsolutnu nulu.
Propisi o ograničenjima na neki način tjeraju vlasnike brodova na polovične mjere. Moramo biti vrlo oprezni u pogledu naših propisa kako ne bismo tjerali brodovlasnike na pogrešan put. Moraju se pridržavati pravila na sebi najpristupačniji način. Postoje investicije koje idu u goriva i tehnologije koje će potencijalno pogoršati emisije ako pogledate štetne gasove osim CO2, kao što su N2O i metan.
Naša perspektiva je da bi se trebalo više fokusirati na manja plovila sa jednostavnijim operativnim profilima, što bi podržalo dovođenje tehnologija sa apsolutnom nultom emisijom na nivo komercijalne spremnosti i širenje na tržište. Od te tačke možemo povećati veličinu i na kraju sva plovila mogu napraviti taj prelaz na apsolutnu nultu emisiju.
Izvor: The Maritime Executive
