Izvor fotografije: Shutterstock.com
Efikasno rješavanje problema, donošenje odluka i pravično vođstvo su ključni, tvrdi preduzetnik iz oblasti obrazovne tehnologije. Kada se suočite sa problemom na poslu, šta je vaš prvi korak? U današnjem ubrzanom korporativnom okruženju često se brzo prelazi na pronalaženje rješenja. Međutim, ta uobičajena praksa, koja je duboko ukorijenjena kroz godine rada i obrazovanja naglašavajući značaj tačnih odgovora, može zapostaviti jedan ključan korak u procesu.
Istraživanja pokazuju da namjerna faza prikupljanja i analize informacija izdvaja visoko efikasne timove od manje uspješnih. Analitičko razmišljanje je neophodno za efikasno rješavanje problema, donošenje odluka i pravično vođstvo. Ipak, dodatna istraživanja otkrivaju da samo 38% zaposlenih pokazuje neophodnu ravnotežu rasuđivanja i analize.
Tajna za analitičko razmišljanje? Prvo krenite sa pitanjima, a ne odgovorima.
Analitičko razmišljanje je vještina razlaganja stvari na njihove komponente i razumijevanje istih kako bi se stekla jasnoća. To je suštinski element kritičkog razmišljanja i pojavljuje se u odlukama od jednostavnih, kao što je izbor odjeće, do složenih, kao što je kreiranje korporativnog budžeta.
Postavljanje dobrih pitanja pomaže nam da uočimo ključne komponente i prepoznamo veze među njima, unaprijeđujući naše analitičko razmišljanje. Pitanja nam omogućavaju da tačno dijagnosticiramo probleme, predvidimo prepreke i objektivnije sagledamo situacije, pretvarajući komplikovane probleme u upravljive i osnažujući nas da izazovemo status quo.
Ali uprkos njegovoj važnosti, malo nas dobija direktnu i eksplicitnu obuku u postavljanju dobrih pitanja.
Naše sposobnosti razmišljanja mogu se razvijati na pozitivan ili negativan način pod uticajem određenih osobina i faktora. Biti svjestan tih faktora i adekvatno upravljati njima može bitno poboljšati naše kognitivne funkcije.
Paul-Elderov okvir za kritičko razmišljanje ističe da se kritičko razmišljanje može unaprijediti kroz osam intelektualnih osobina: skromnost, hrabrost, empatiju, autonomiju, integritet, upornost, povjerenje u razum i pravičnost. Ovo se može pojednostaviti kao spremnost i hrabrost da postavljamo prodorna pitanja i pažljivo slušamo odgovore—vještine koje podrazumijevaju znatiželju, samosvijest i adaptabilnost.
S druge strane, faktori poput kognitivnih pristrasnosti, preopterećenosti informacijama i emocija mogu ometati naše analitičko razmišljanje. Na primjer, pristrasnost potvrde ograničava našu perspektivu tako što nas navodi da ignorišemo informacije koje se ne slažu sa našim uvjerenjima. Obilje informacija i jake emocionalne reakcije mogu preplaviti naš um, čime se umanjuju naše sposobnosti za analizu.
Naoružani ovim kontekstualnim razumijevanjem, spremni smo da počnemo postavljati pitanja.
Izvor: fastcompany.com
