Izvor fotografije: Shutterstock.com
Švajcarska godišnje proizvede 300 miliona satova, a oznaka Swiss Made često krije složenu priču o porijeklu komponenti. Iako se preciznost i pouzdanost povezuju sa švajcarskim časovničarstvom, propisi omogućavaju znatan udio stranih dijelova u proizvodnji.
Pravila iz 2017. zahtijevaju da 60% ukupnih troškova proizvodnje (bez kaiša) i 100% tehničkog razvoja budu iz Švajcarske. Međutim, brojne rupe u regulativi omogućavaju da satovi sa stranim komponentama i dalje nose prestižnu oznaku. Na primjer, mehanizam može biti samo djelimično sklopljen u Švajcarskoj, a čak i ako su ključni dijelovi proizvedeni van zemlje, dovoljno je da su dizajnirani i inspekcijski odobreni u Švajcarskoj.
Zahvaljujući trgovinskim sporazumima, komponente iz Kine mogu se koristiti sve dok određeni troškovi formalno ostaju u Švajcarskoj. Kolekcionari često izražavaju nezadovoljstvo, smatrajući praksu obmanjujućom. Industrija nevoljno otkriva stvarne proizvodne procese, dok se luksuzni proizvođači poput Akrivia i Philippe Dufour oslanjaju na potpuno ručnu izradu, ali čine samo mali dio tržišta.
Švajcarski brendovi sve više eksternalizuju proizvodnju u Aziju, gdje su troškovi znatno niži. Ipak, transparentnost ostaje problem—mnogi brendovi ne otkrivaju gdje se komponente zaista proizvode, dok bi eventualni evropski propisi o potpunoj transparentnosti mogli izazvati potrese u industriji.
Izvor: Robb Report
