Izvor fotografije: Farzad Abdollahi / Shutterstock.com
Novi napadi Irana na nekoliko tankera u Persijskom zalivu, i to ne samo u blizini Hormuškog tjesnaca već širom cijelog zaliva, pokazuju kako se rat na Bliskom istoku svom žestinom seli na more. Primarna meta, barem što se Irana tiče, više nijesu američke vojne baze ili infrastruktura zalivskih zemalja, već krvotok svjetske ekonomije – tankeri koji su do prije dvije sedmice svakodnevno prevozili milione barela nafte prema globalnim tržištima. Teheran je upozorio da, dok ne prestanu američko-izraelski napadi, neće dozvoliti izvoz nafte kroz Hormuški tjesnac, najvažniju rutu za trgovinu energentima koja prolazi uz iransku obalu.
Najmanje tri tankera pogođena su i zapaljena u samo 24 sata, a jedan od njih je i Safesea Vishnu, američki tanker koji plovi pod zastavom Maršalskih Ostrva. Prema videosnimcima napada, tanker je napadnut bijelim plovilom bez posade, napunjenim eksplozivom, koje se velikom brzinom zabilo u njega.
Među napadnutim brodovima je i tanker u kineskom vlasništvu koji je neprestano emitovao svoj položaj uz poruku da je riječ o kineskom plovilu. To ipak nije pomoglo. Tanker je takođe pogođen bespilotnim plovilom napunjenim eksplozivom i pretvorio se u buktinju. Cijeli niz plovila u Persijskom zalivu sada emituje poruku da su u kineskom vlasništvu, jer je Peking prilično blizak Teheranu, ali ova taktika očigledno više ne prolazi kod iranskih napadača.
Napadi na tankere izazvali su novi rast cijena nafte na svjetskom tržištu, pa ona sada probija granicu od 100 dolara po barelu. Teheran je najavio da kreće u napade na energetske tokove i da ostatak svijeta treba da se pripremi na cijenu nafte od čak 200 dolara po barelu.
“Sada niko ne može predvidjeti šta će se zaista događati. Ovo je bezumlje, a za transport nafte iz zemalja Persijskog zaliva praktično nema drugih mogućnosti. Postoji doduše jedan manji naftovod koji iz Saudijske Arabije vodi ka Crvenom moru, ali njegov kapacitet je premali za sve količine koje treba prevesti. Uz to, na Crvenom moru su Hutiji, koji sada još uvijek miruju, ali Iran ih može aktivirati kada god poželi.
Rezerve koje oslobađa Međunarodna agencija za energiju (IEA) od 400 miliona barela na prvi pogled djeluju velike, ali one nadoknađuju svega 20 dana proizvodnje nafte na Bliskom istoku i predstavljaju samo kratkoročno rješenje. U energetskom smislu, jedina opcija za prevazilaženje ove krize jeste nadomještanje nafte iz zemalja Persijskog zaliva naftom iz Rusije. Međutim, hoće li Rusija u tom periodu okončati svoj sukob s Ukrajinom, malo je vjerovatno”, kaže energetski stručnjak Davor Štern.
Blokada Persijskog zaliva na svjetsko tržište donosi i nestašicu sumpora i sumporne kiseline. Upravo iz zemalja Persijskog zaliva dolazi oko 50 odsto ove sirovine, ključne za proizvodnju čitavog niza proizvoda – od hemijskih materijala do mikročipova – a na koji način bi te količine sada mogle biti nadoknađene na globalnom tržištu, za sada je potpuna nepoznanica.
Izvor: novilist.hr
