Izvor fotografije: Yachts Croatia
Andrija Šimić, pomorski kapetan i jedan od najpoznatijih promotera jahtinga na Jadranu, ima životnu priču kao iz filma – od dječaka iz župnog dvora do čovjeka koji danas vodi jedan od najvažnijih poslova u svijetu megajahti.
Njegova prepoznatljiva brada nije samo stil. Kaže da je prije osam godina, kada je njegov poslovni partner Antonio Cosulich otišao u penziju, prvi put u 200 godina kompanije Fratelli Cosulich niko iz njihove porodice nije bio kapetan, pa nije mogao ni „nastaviti tradiciju“ puštanja brade. Ta čast pripala je njemu.
Rođen je 1975. godine na Sušaku, a prve godine života proveo je u Župnom dvoru svete Barbare u Kostreni, gdje su njegovi roditelji održavali crkvu i groblje. Djetinjstvo opisuje kao idilično, iako su živjeli skromno. Sve se promijenilo 1987. kada je INA kupila zemljište na kojem je bio župni dvor, pa je porodica morala da se preseli u riječki radnički kvart Gornja Vežica, poznat kao „Kineski zid“.
Taj prelazak iz gotovo seoskog života u grubi gradski kvart bio je veliki šok, ali kaže da ga je upravo Vežica naučila životu. Nakon toga upisao je Pomorsku školu u Bakru, poznatu po „divljem“ društvu, ali je uprkos svemu bio odličan učenik.
Na prvi brod ukrcao se sa samo 18 godina. Odmah po dolasku u Norvešku završio je u pritvoru zbog problema s vizom. Nakon toga uslijedilo je putovanje prema Rusiji i Kanadi, a onda i oluja iznad Škotske kakvu, kako kaže, nikad više nije doživio.
Plovili su sa čeličnim koturovima (steel coils), veoma teškim teretom koji brod čini „prestabilnim“, što u oluji može biti opasno. Upali su u forcu 11 – valovi od 20 do 30 metara, sedam dana bez predaha. Frižider se iščupao iz zida i pogodio ga u glavu. Imao je 18 godina, na brod se ukrcao sa 60 kilograma, a nakon te oluje spao je na 50.
Tada je kapetanu rekao da želi kući. Kapetan mu je odgovorio da u cijeloj karijeri nije doživio takvu oluju i da vjeruje da ni on više nikad neće. Nagovorio ga je da izdrži do Velikih jezera. Upravo tamo se zaljubio u navigaciju i ostao na brodu narednih 11 godina.
Plovio je svijetom i radio u trampu – bez fiksne linije. Kaže da je vjerovatno prvi Hercegovac koji je stigao u Georgetown u Gvajana. Tamo su brod vezali za stabla jer nije bilo prave luke.
Kasnije prelazi u svijet luksuza. Jedan milijarder naslijedio je jahtu od 56 metara i tražio posadu za put oko svijeta. Andrija je otišao u Monaco i ukrcao se, ali put nikad nije realizovan. Vlasnik je shvatio da bi mu višegodišnje odsustvo ugrozilo posao i hiljade zaposlenih.
Jahta je data u čarter, a Andrija je naredne tri godine proveo među filmskim zvijezdama i milijarderima. Svake godine radili su Cannes Film Festival. Na brodu su boravile velike zvijezde, a posebno pamti susret sa Sophie Marceau, u koju je bio zaljubljen kao klinac. Kaže da ga je cijeli dan bolio stomak od treme. Spominje i Nick Nolte, za kojeg kaže da djeluje kao „kromanjonac prebačen u moderno doba“.
Iako glamurozan, posao na jahti je izuzetno težak. Radi se i po 16 sati dnevno. Jahta od 60 metara košta oko 600.000 eura sedmično, a sa svim troškovima i do milion dolara.
Kako sam kaže:
„Na jahti je tri puta bolja zarada, ali šest puta teži posao.“
Na jednoj jahti doživio je i zdravstveni šok. Bio je teški pušač – tri kutije dnevno – i odlučio je naglo prestati. Tokom jednog napornog čartera osjetio je jak bol u prsima i ruci. Helikopterom su ga prebacili u bolnicu u Monaku. Mislio je da je infarkt, ali doktori su ustanovili da je riječ o teškoj apstinencijskoj krizi.
U toj bolnici upoznao je ljude iz porodice Cosulich, s kojima je kasnije postao partner.
Godine 2004. osnovao je svoju agenciju Simmor Marine. Naziv je nastao od prezimena Šimić i Moriconi. Cilj mu je bio razviti jahting na sjevernom Jadranu, prije svega u Rijeci, iako su mu svi govorili da je to ludost.
Prve godine bile su brutalne. Trošio je svu ušteđevinu, prodao sportske automobile i skoro ostao bez svega. Kaže da je spavao u autu i čuvao jahte od pijanih gostiju iz obližnjih klubova.
Preokret dolazi 2008. kada upoznaje Flavio Briatore. Njegov kapetan povezao ga je s pravim klijentima i moćnim italijanskim porodicama. To mu je, kaže, promijenilo život.
Danas preko njegove agencije i partnera iz Dubrovnika dolazi više od 50% velikih jahti u Hrvatsku.
Kaže da su jahtaši najbolji ambasadori turizma. Jedna objava Denzel Washington, Jay-Z, Johnny Depp ili Taylor Swift iz Hrvatske, tvrdi, vrijedi više od reklame od pola miliona eura.
Procjenjuje da gosti na jahti od 50 metara troše između 4.000 i 7.000 eura dnevno po osobi. Boca Pétrus može koštati 9.000 eura, a kilogram Kobe govedine i do 3.000.
Kaže i da jahta nema nikakvog ekonomskog smisla: godišnje održavanje košta oko 10% njene vrijednosti. Ako vrijedi 500 miliona eura, održavanje je 50 miliona godišnje.
On lično nema jahtu.
„Imam brodicu od 12 metara, i ona je gubitaš. Ali kad izađem na more, najsrećniji sam čovjek na svijetu.“
Izvor:
