Izvor fotografije: Shutterstock.com
Brodovi koji su se temeljno pripremali imali su prosječno 2,9 nedostataka po inspekciji, dok je prosjek u industriji iznosio 5,2.
Posebno je zanimljivo da su posade koje su tokom pripreme same identifikovale 60 ili više nedostataka kasnije imale 22% manje zapažanja od brodova na kojima je pronađeno manje problema. U poređenju s brodovima bez pripreme, broj zapažanja bio je čak 30% manji.
Međutim, nije presudan samo broj pronađenih nedostataka. Ključna je širina pripreme.
Brodovi čije su posade obradile najmanje 80% SIRE 2.0 pitanja zabilježili su 31% manje zapažanja. Kada je pripremom obuhvaćeno manje od polovine pitanja, analiza nije pokazala mjerljivu korist.
Jednako je važno zatvaranje pronađenih nedostataka. Brodovi koji su prije inspekcije zatvorili najmanje 75% sopstvenih nalaza imali su 13% manje zapažanja tokom SIRE 2.0 inspekcije.
Kao optimalan period pokazala se priprema započeta tri do šest sedmica prije inspekcije, odnosno otprilike mjesec dana ranije.
Poseban problem ostaju ponavljajući nalazi. Čak je svako četvrto zapažanje već ranije bilo evidentirano na istom brodu, dok je samo deset od približno 300 SIRE 2.0 pitanja bilo povezano sa čak 40% svih zapažanja.
Među područjima u kojima se nalazi najčešće ponavljaju izdvojene su sigurnosne inspekcije palube i strojarnice koje sprovode oficiri, kao i HVPQ dokumentacija. U četvrtini inspekcija podaci u HVPQ-u nijesu odgovarali stvarnom stanju broda.
Zaključak za brodare i posade prilično je jasan: cilj pripreme za SIRE 2.0 nije imati što kraću listu nedostataka prije dolaska inspektora. Važnije je na vrijeme pronaći probleme, utvrditi njihov uzrok, otkloniti ih i obezbijediti da se ponovo ne pojave.
Prema rezultatima analize, dobar model pripreme jeste započeti približno četiri sedmice prije inspekcije, obraditi najmanje 80% SIRE 2.0 pitanja i prije dolaska inspektora zatvoriti što veći broj sopstvenih nalaza.
Izvor: Safety4Sea
