search
VijestiSvijet

Svjetski dan pomorstva: Najteži dio pomorske regulative počinje nakon što se pravilo napiše

Izvor fotografije: Shutterstock.com

O pomorskoj regulativi često se govori kroz sama pravila: šta je dogovoreno, kada stupa na snagu i šta će brodovi, vlasnici ili operateri morati da urade. Međutim, pisanje pravila tek je početak. Teži dio počinje kada međunarodni zahtjev treba da zaživi na brodu, u brodogradilištu, u luci ili u svakodnevnom poslovanju kompanije. To je posebno značajno u kontekstu teme Svjetskog dana pomorstva Međunarodne pomorske organizacije za 2026. i 2027. godinu, „Od politike do prakse: Pokretačka snaga pomorske izvrsnosti“.

To je koristan podsjetnik da djelotvornost regulative na kraju ne zavisi od onoga što je napisano na papiru, već od onoga što se dešava kada se ti zahtjevi suoče sa inženjerskim rješenjima, infrastrukturom, komercijalnom stvarnošću i ljudima odgovornim za njihovu primjenu.

Regulatorni cilj može biti jasan, ali njegovo sprovođenje može zahtijevati promjene u konstrukciji broda, opremi, operativnim procedurama, održavanju, obuci, reagovanju u vanrednim situacijama i podršci sa kopna. Jaz između politike i prakse zato ne mora nužno predstavljati neuspjeh regulative. To je prostor u kojem regulativa mora da postane operativna stvarnost.

Pomorski sektor obuhvata ogroman raspon tipova i starosti brodova, vrsta trgovine i operativnih profila. Brodovi mogu uplovljavati u luke sa veoma različitim nivoima infrastrukture i ploviti daleko od neposredne tehničke pomoći. Zbog toga zahtjev koji na nivou politike djeluje jednostavno može u praksi stvoriti znatno složeniji inženjerski i operativni izazov.

To je naročito vidljivo pri uvođenju novih tehnologija. Alternativna goriva su jedan od primjera. Regulatorna rasprava može biti usmjerena na njihovu ulogu u smanjenju emisija, ali operativna pitanja idu mnogo dalje. Kako se gorivo skladišti i pretače? Kakvi su sistemi za detekciju, ventilaciju i zaštitu od požara potrebni? Koje procedure održavanja su odgovarajuće? Kako posada treba da reaguje ako nešto pođe po zlu? Na ta pitanja nije moguće odgovoriti samo definisanjem regulatornog cilja. Politiku treba prevesti u inženjerska rješenja, a inženjerska rješenja u bezbjedan rad.

Usklađenost je polazna tačka

Postoji i važna razlika između ispunjavanja zahtjeva i stvarne spremnosti da se njime upravlja. Sistem može ispunjavati primjenjive tehničke zahtjeve, ali njegova djelotvornost i dalje zavisi od načina na koji se koristi i održava.

Procedure moraju funkcionisati u stvarnim uslovima. Članovi posade moraju imati dovoljno stručnosti i praktičnog iskustva sa sistemom. Planovi održavanja moraju odgovarati karakteristikama opreme. Planovi za vanredne situacije moraju biti praktični, a ne samo formalno dokumentovani.

Cilj regulative nije da stvori više papirologije. Njena svrha je da doprinese bezbjednijim, sigurnijim i održivijim pomorskim operacijama. Organizacije zato moraju postavljati više od pitanja: „Da li smo usklađeni sa propisima?“ Moraju pitati i: „Možemo li pokazati da ovaj zahtjev u praksi funkcioniše onako kako je zamišljeno?“ Ta dva pitanja nemaju uvijek isti odgovor.

Rizik treba razmatrati od samog početka

Trenutak u kojem se razmatraju regulatorni i bezbjednosni zahtjevi može imati veliki uticaj na efikasnost njihove primjene. Ako se o njima počne razmišljati tek nakon što su oprema, raspored mašinskih sistema ili arhitektura sistema već odabrani, mogućnosti za rješavanje potencijalnih problema mogu biti ograničene.

Ranije uključivanje pruža projektantima, vlasnicima, brodogradilištima, dobavljačima tehnologije i klasifikacionim društvima više prostora da prepoznaju probleme dok još postoji fleksibilnost da se oni riješe. Cilj nije da regulativa ili klasifikaciono društvo određuju izbor tehnologije. Cilj je da se uspostavi proces u kojem se inovacije i provjera usklađenosti i bezbjednosti razvijaju zajedno.

Procjena rizika ima centralnu ulogu u tom procesu. Ona omogućava industriji da razmotri ne samo da li sistem funkcioniše kako je zamišljeno, već i šta se dešava kada ne funkcioniše. Načine otkaza, međusobne veze sistema, ljudsku interakciju, zahtjeve održavanja i scenarije vanrednih situacija potrebno je razumjeti prije nego što tehnologija može sa sigurnošću preći iz koncepta u stvarnu primjenu.

Digitalni sistemi donose isti izazov

Isti princip sve više važi i za digitalizaciju. Podaci, automatizacija, daljinski nadzor i softver mogu pružiti dragocjenu podršku brodskim operacijama, ali istovremeno otvaraju praktična pitanja. Može li se informacijama vjerovati? Jesu li sistemi otporni na poremećaje? Ko je ovlašćen da unosi izmjene? Šta se dešava ako se prekine komunikacija sa kopnom? Ko ima konačnu odgovornost kada automatizovana preporuka dođe u sukob sa procjenom na brodu?

To nisu isključivo tehnička pitanja. Ona se tiču upravljanja, odgovornosti, stručnosti i operativne kontrole. Kako pomorska tehnologija postaje sve sofisticiranija, prevođenje regulatornih principa u jasno definisane odgovornosti postaće sve važnije. Sistem može doprinositi bezbjednom radu samo ako ljudi koji ga koriste razumiju i njegove mogućnosti i njegova ograničenja.

Ljudski faktor ostaje ključan

Svaki regulatorni zahtjev na kraju dolazi do nekoga ko mora da ga tumači, primijeni, pregleda, održava ili koristi, bilo da je riječ o inženjeru brodogradnje, inspektoru, superintendentu ili pomorcu. Ako ti ljudi ne razumiju svrhu zahtjeva ili nemaju znanje i resurse potrebne za njegovu pravilnu primjenu, djelotvornost regulative slabi.

Stručnost zato mora da se razvija uporedo sa regulativom. Obuka ne treba samo da objašnjava šta pravilo propisuje. Ona mora ljude pripremiti za ono što to pravilo znači u stvarnom radu.

Od pravila do rezultata

Nijedan učesnik u pomorstvu ne može sam da premosti jaz između politike i prakse. Regulatorna tijela, administracije zastave, klasifikaciona društva, brodovlasnici, brodogradilišta, proizvođači, dobavljači tehnologije, luke i pomorci imaju svoju ulogu u pretvaranju zahtjeva u bezbjedne i primjenjive operacije.

Taj proces mora da bude dvosmjeran. Regulativa usmjerava praksu, ali operativno iskustvo treba da pomogne industriji da prepozna gdje su potrebne dodatne smjernice, obuka ili dalji tehnički razvoj.

Pomorskoj industriji potrebna je snažna međunarodna regulativa. Međutim, ona svoju vrijednost pokazuje tek kada izdrži susret sa stvarnošću broda u radu. Najvažniji test zato nije samo da li je neko pravilo usvojeno niti da li se usklađenost može dokazati na dan pregleda. Pravi test je da li je taj zahtjev ugrađen u projektovanje, održavanje, procedure, stručnost i svakodnevno donošenje odluka. Tu se obavlja najteži posao. I upravo tu pomorska regulativa na kraju pokazuje svoju vrijednost.

T.K. Sahu je zajednički generalni direktor Indian Register of Shipping (IRClass).

Izvor: Maritime Executive News

Podijeli vijest:

Leave a Reply