Izvor fotografije: Shutterstock.com
Nakon snažnog pritiska nezadovoljnih građana sa primorja, Ministarstvo pomorstva privremeno je povuklo sporni nacrt pravilnika o uslovima i kriterijumima za ostvarivanje prava na vez u komunalnom dijelu luke. Predloženi dokument, koji nije uvažavao decenije porodičnog kontinuiteta, izjednačavao je dugogodišnje korisnike sa osobama na listi čekanja i dovodio u pitanje nasljeđivanje vezova. Takav pristup izazvao je veliko nezadovoljstvo u Tivtu i Baru.
Upravo o ovim važnim pitanjima upravljanja obalom i morem govorilo se u emisiji „Radar“ TV Vijesti, čiji je autor i voditelj Marko Mišić. Dok nadležni u Podgorici pripremaju reviziju pravilnika, građani sa primorja poručuju da komunalni vez ne smije postati sredstvo komercijalizacije, već da mora ostati dostupan ljudima koji su generacijama vezani za more. Kao jedan od mogućih modela navode i uporedna iskustva iz Hrvatske.
Birokratski udar iz Podgorice na mediteranski način života
Odluke o sudbini obale i lučica godinama se donose centralizovano, u kancelarijama u Podgorici i Budvi, bez dovoljno razgovora sa ljudima koji od mora žive i uz njega odrastaju. Za stanovnike primorja komunalni vez nije luksuz, građevinsko zemljište niti privatna investicija. On predstavlja nasljeđe, ribolov i dio svakodnevnog života koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Menadžerka Opštine Tivat Ivona Petrović istakla je u emisiji „Radar“ da unificirana rješenja koja centralni organi donose bez dovoljno konsultacija ne odgovaraju specifičnostima primorskih mjesta.
„Naravno da u porodici imamo barku, to se kod nas podrazumijeva i dio je svakodnevnog načina funkcionisanja. Vežemo je u porat koji se sticajem okolnosti nalazi ispod naše kuće u Krašićima.
Centralizovani sistem upravljanja iz Podgorice i kancelarija Morskog dobra u Budvi donosi unificirana rješenja koja ne mogu dati ništa dobro lokalnom stanovništvu.
Očekivalo se da se prije svega obave razgovori sa korisnicima i upravljačem, u ovom slučaju našim Komunalnim preduzećem, kako bismo dobili najkvalitetnija i najodrživija rješenja“, objasnila je Petrović. Ona je dodala da je Ministarstvo pomorstva, u žurbi da sprovede sistemske promjene, preskočilo važne korake. Istovremeno, pohvalila je dosadašnji rad Ministarstva na unapređenju bezbjednosti plovidbe u Boki.
Sporno bodovanje i pitanje nasljeđivanja vezova
Najveće nezadovoljstvo građana izazvale su odredbe o bodovanju. Prema predloženim kriterijumima, korisnik koji vez koristi i održava barku tri ili četiri decenije mogao bi na narednom konkursu da izgubi sve bodove, dok bi zahtjev za nasljeđivanje nakon smrti prethodnog korisnika donosio nula poena. Predsjednik Nevladinog udruženja korisnika vezova u marini Bar Ivan Dabović kazao je da su nadležnima uputili prigovor u sedam tačaka, zasnovan na uporednim praksama.
„Sistem bodovanja apsolutno nije bio komparativan. Stavljeni smo u istu ravan sa ljudima koji čekaju vez. Osoba koja ima vez 20 godina, ulaže u čamac i ribanje, imala je manji broj bodova nego neko ko je deset godina na listi čekanja.
Po automatizmu, stari korisnik gubi vez. A za tri ili pet godina opet stiče pravo da aplicira i ima više bodova od onoga ko ga je tek dobio. To je nevjerovatna zamka – kupuj, prodaj brod ili da se mijenjamo na par godina. Drugo, sporno je nasljeđivanje. Zašto poslije moje smrti moj sin ili unučad ne mogu da naslijede bodove koje sam zaradio 30 i kusur godina? To je amaterizam“, poručio je Dabović.
On je upozorio i na strah korisnika da bi promjene mogle predstavljati uvod u komercijalizaciju i privatizaciju luka.
„Barska marina je akcionarsko društvo u kojem država ima oko 54 odsto akcija. Strahuje se da je eliminacija starosjedilaca tek prvi korak ka privatizaciji i dovođenju onih koji imaju više para i skuplje glisere“, kazao je Dabović.
„To je kao da primorcu otkinete noge“: Kalimanj i Bar brane nasljeđe predaka
U tivatskoj lučici Kalimanj, koju su mještani prije više od četiri decenije sami gradili i iskopavali iz močvarne vale, ulažući vlastiti rad i odričući se zemljišta, stanovnici poručuju da neće odustati od borbe za očuvanje tradicije. Vatroslav Belan, dugogodišnji korisnik veza u Kalimanju, podsjetio je na istorijat lučice i snažnu povezanost lokalne zajednice sa morem.
„Moja porodična barka, mali gliser od četiri metra koji mi služi za ribanje, stoji ovdje tačno 46 godina. Mi mještani smo gradili ovu lučicu. Ona je bila blatnjava, iskopavala se trava, pravila drvena mula da bismo imali gdje svezati barke. Moj otac je sam ankerisao mulo, postavio muringe i konope. Komšije da zatvore oči, napamet znaju gdje je čija barka. I sad bi neko iz Podgorice da me makne ili dovede neki veliki gliser koji bi plaćao 1.000 eura? Autori pravilnika moraju da znaju da je to kao da jednom primorcu otkinete noge. Da se administrativnom mjerom obriše četiri decenije tradicije – to ukazuje da službenici iz kancelarija malo znaju o nautici i Mediteranu“, poručio je Belan.
Slične emocije dijele i Barani, kojima je boravak na moru mnogo više od hobija – dio identiteta, porodične tradicije i načina života.
Jedan od višedecenijskih nautičara iz Bara, Tomislav Iličković, prisjetio se devedesetih godina i vremena kada je, uprkos teškim okolnostima, nastojao da sačuva svoju vezu sa morem.
„Svoj prvi čamac kupio sam 1992. godine. U vrijeme sankcija, kada nije bilo goriva, kupovali smo benzin u plastičnim bocama od Coca-Cole, vozili biciklom iz Čeluge do marine i sipali u rezervoar da isplovimo i pendulamo.
To je ljubav prema moru i slobodi. Poruka Vladi je da nas shvati ozbiljnije, da razgovara sa ljudima i ne uništava ono što nam valja i što ostavljamo djeci“, kazao je Iličković.
Zloupotrebe vezova i rješenje za budućnost: „Izgradite novih 300 vezova!“
Pored spornih kriterijuma, u javnosti se otvorilo i pitanje preprodaje i nelegalnog izdavanja komunalnih vezova. Prema navodima korisnika, pojedinci koji godišnje plaćaju komunalnu taksu od oko 300 eura tokom ljeta iznajmljuju svoje mjesto vlasnicima drugih plovila za više hiljada eura.
Tivćani i Barani smatraju da takve zloupotrebe treba rješavati kroz efikasniji nadzor upravljača i inspekcijskih službi, umjesto da posljedice snose svi dugogodišnji korisnici.
„Ako je vez registrovan na barku TV 971 i ime vlasnika Vatroslava Belana, tu ne smije stajati nikakvo drugo plovilo, a ponajmanje tablice iz Beograda, Novog Sada ili drugog grada.
Inspektor ili komunalno preduzeće treba samo da obiđe vezove, pozove vlasnika i utvrdi o čemu se radi. Zloupotrebe se lako rješavaju kad ima volje“, poručuju korisnici.
Kao jedno od ključnih rješenja za problem dugih lista čekanja, mještani i predstavnici lokalne uprave predlažu izgradnju novih komunalnih lučica. Ističu da se broj dostupnih mjesta nije značajnije mijenjao još od vremena bivše Jugoslavije, dok potrebe stanovništva i interesovanje za korišćenje vezova rastu.
„Dajte da izgradimo novih 300 vezova na potezu tivatske obale ili u Baru. Opštinski budžeti rastu, novca ima. Modernim, lakim i ekološkim materijalima i plutajućim pontonima u Boki se izuzetno brzo i bez betonskih radova može napraviti nova lučica. Jedna takva marina riješila bi sve probleme i za mještane i za komercijalna plovila. Umjesto onlajn dopisivanja i preglasavanja sa Podgoricom, država mora sačuvati tradiciju da bismo imali šta ostaviti potomcima“, zaključuju predstavnici primoraca.
Poruka sa tivatske i barske obale je jasna: buduća pravila moraju uvažiti dugogodišnje korisnike, spriječiti zloupotrebe i obezbijediti transparentno upravljanje komunalnim vezovima, uz aktivno učešće lokalnih zajednica u donošenju odluka.
Izvor:
