Izvor fotografije: Shutterstock.com
Međuizbori u Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi preoblikovati Trumpovu spoljnu politiku prema Iranu, ali će postojeća neefikasnost u korišćenju tankerske flote ostati prisutna, navodi se u analizi kompanije Braemar. Predsjednik Trump ostavlja otvorenu mogućnost preduzimanja novih poteza nakon izbora, dok britanska kompanija izdvaja tri glavna scenarija za tržište tankerskog prevoza.
Scenario 1: Eskalacija velikih razmjera
U slučaju šire eskalacije, uz američke napade na iransku infrastrukturu i uzvratne udare na Bliskom istoku, početna reakcija tržišta vozarina bila bi izrazito pozitivna. Poremećaji u izvozu iz Persijskog zaliva primorali bi azijske rafinerije da traže alternativne terete na Atlantiku. Budući da se najveći dio VLCC flote nalazi istočno od Sueza, nagli rast potražnje doveo bi do snažnog povećanja njihovih prihoda, a zatim bi povukao naviše i Suezmax i Aframax segmente, jer bi zakupci zbog previsokih vozarina za VLCC brodove na Atlantiku tražili manje brodove.
Ipak, takav rast bio bi kratkotrajan. Smanjenje potražnje, zajedno sa istorijski niskim strateškim rezervama Sjedinjenih Američkih Država, na kraju bi primoralo Aziju da smanji kupovinu sirove nafte. Zbog toga bi brodovi preusmjereni sa Bliskog istoka teško nalazili zaposlenje ukoliko bi se kriza produžila.
Scenario 2: Ograničena eskalacija
Ciljana američka eskalacija ili zadržavanje postojećeg stanja u Hormuzu predstavljali bi scenario koji najviše podržava vozarine u tankerskom sektoru. U tom slučaju, nafta bi ostala dostupna, ali bi njen transport postao sporiji, rizičniji i skuplji. Takozvana shuttle trgovina nastavila bi se, dok bi povećani rizik odvraćao dio brodovlasnika, produžavao vrijeme čekanja za ship-to-ship (STS) operacije i snažno povećavao premije osiguranja.
Kako bi svaki pojedinačni teret postajao manje efikasan za prevoz, ponuda brodova bi se smanjivala, održavajući visoku donju granicu vozarina. Taj efekat dodatno bi bio pojačan kontinuiranim poremećajima u Crvenom moru.
Scenario 3: Mirovni sporazum
Sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Irana logično predstavlja scenario koji bi doveo do najvećeg pada vozarina. Ipak, čak i u tom slučaju normalizacija trgovinskih tokova bila bi postepena. Brodovlasnicima bi bile potrebne konkretne bezbjednosne garancije prije povratka u Persijski zaliv, dok bi ratnim premijama osiguranja i shuttle rutama trebalo vremena da se vrate na ranije nivoe.
Istovremeno, prema podacima kompanije Argus, obnavljanje globalnih zaliha nafte na nivoe prije rata moglo bi potrajati do sredine 2028. godine. Na političkom planu, Trump više nema podsticaj da insistira na niskim cijenama nafte. Uprkos kontradiktornim porukama, od izjava o mogućem sporazumu sa Teheranom do nedavnih ograničenih udara na ostrvo Qeshm, nastavak američkih vojnih aktivnosti u regionu ukazuje na to da je neki oblik novih poteza vjerovatan.
Čak i uz Kongres pod kontrolom Demokratske stranke, Trump će vjerovatno nastaviti da sprovodi svoju politiku, zbog čega će geopolitički rizik i neefikasnost tankerske flote ostati ključni oslonci tržišta vozarina u narednom periodu.
Izvor: Naftika Chronika
