Izvor fotografije: Jugoslavenska ratna mornarice
Jugoslovenska brodogradnja bila je od kraja 1970-ih do kraja 1980-ih među najvećima na svijetu, a posebno mjesto u njenoj istoriji zauzima pulsko brodogradilište Uljanik. Upravo su tamo građeni neki od najvećih brodova koji su ikada napustili jadranska brodogradilišta.
Jedan od ključnih trenutaka dogodio se 1970. godine, kada je Uljanik izgradio kombinovani brod za prevoz rude i nafte „Bellary“, nosivosti 87.000 tona, dug 256 i širok 32 metra.
Brod je izgrađen u dva dijela, koji su potom spojeni u moru. Operacija je zahtijevala izuzetno mirno vrijeme – talasi nijesu smjeli biti viši od 20 do 30 centimetara, a vjetar je morao biti slab. Nakon spajanja, na širini trupa od 34 metra odstupanje je iznosilo svega dva milimetra.
Uspjeh „Bellaryja“ otvorio je Uljaniku vrata za gradnju mnogo većih brodova. Od 1972. do 1976. godine brodogradilište je izgradilo 11 brodova nosivosti veće od 220.000 tona, koje su radnici prozvali „mamut-brodovima“.
Prvi među njima bio je „Berge Istra“, brod za prevoz rude i nafte, dug 314 metara i nosivosti oko 225.000 tona. Ubrzo su uslijedili njegovi blizanci „Berge Adria“, „Berge Brioni“ i „Berge Vanga“.
„Berge Istra“ je u vrijeme gradnje bio najveći brod za prevoz rasutog tereta na svijetu. Bio je širok 50 metara, a pri punom opterećenju imao je gaz od oko 20 metara. Procjenjivalo se da je mogao prevesti količinu tereta jednaku teretu oko 22.500 željezničkih vagona.
Impresivna je bila i sama gradnja – kada bi se svi varovi korišćeni na „Berge Istri“ spojili u jednu liniju, bili bi dugački oko 800 kilometara.
Krštenje broda održano je 15. januara 1972. godine, a kuma mu je bila Jovanka Broz. Događaju je prisustvovao i predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Zbog neuobičajeno niske temperature od minus pet stepeni Celzijusa i problema sa zaleđenim mazivom na rampama, brod tog dana nije porinut. U more je spušten mjesec kasnije.
Sudbina „Berge Istre“, međutim, bila je tragična. Krajem decembra 1975. godine brod je plovio iz Brazila prema Japanu, natovaren željeznom rudom. Posljednji kontakt ostvaren je 30. decembra, u Pacifiku, u blizini filipinskog ostrva Mindanao.
Brod nikada nije stigao u Japan. Nakon potrage, 30 članova posade proglašeno je nestalima.
Četiri godine kasnije gotovo ista sudbina zadesila je sestrinski „Berge Vanga“, koji je takođe plovio iz Brazila prema Japanu sa željeznom rudom. Poginulo je svih 30 članova posade.
„Kanchenjunga“ – najveći brod sagrađen na Jadranu
Vrhunac Uljanikove gradnje velikih brodova bila je „Kanchenjunga“, koju je projektovao Mladen Klasić. Sa dužinom od 335 metara, širinom od 52 metra i nosivošću od 277.120 tona, ostala je najveći brod ikada sagrađen u jednom jadranskom brodogradilištu.
Kobilica je položena 7. septembra 1974, brod je porinut 19. aprila 1975, a 3. septembra iste godine predat indijskoj državnoj kompaniji The Shipping Corporation of India.
Ime je dobio po Kanchenjungi, himalajskom vrhu na granici Nepala i Indije, trećem najvišem vrhu na svijetu.
Supertanker je imao dva glavna dizel motora B&W 6K90GF i dva propelera, sa ukupno oko 41.000 konjskih snaga. Posebno je zanimljivo da Uljanik u to vrijeme nije samo gradio trupove brodova – još od 1950-ih proizvodio je i velike brodske dizel motore prema licenci kompanije Burmeister & Wain.
„Kanchenjunga“ je bila tipičan proizvod zlatnog doba supertankera – ogromna ravna paluba bila je gotovo u potpunosti posvećena sistemu tankova za sirovu naftu, dok su se nadgrađe, komandni most i prostorije za posadu nalazili na krmi.
Prema podacima iz 1989. godine, na brodu je bilo 69 članova posade, što je za plovilo takvih dimenzija pokazivalo visok nivo automatizacije.
„Kanchenjunga“ je plovila četvrt vijeka. Tokom službe preživjela je ratni napad u Persijskom zalivu i veliku havariju sa izlivanjem nafte u Crveno more, prije nego što je završila u rezalištu u bangladeškom Chittagongu.
Brodosplitov „ploveći grad“
Veliki uspjesi jugoslovenske brodogradnje nijesu bili ograničeni samo na Uljanik. Brodosplit je 1986. godine ugovorio gradnju putničkih brodova „Amorella“ i „Isabella“ za finsku kompaniju SF Line, jednu od tadašnjih suvlasnica brenda Viking Line.
„Amorella“ je bila duga 169,5 metara, imala je 12 paluba i kapacitet za 2.420 putnika i 450 automobila. Putnicima je bilo na raspolaganju 565 kabina sa gotovo 2.000 ležajeva, kao i restorani, barovi, diskoklubovi, konferencijske dvorane, bazeni, saune i kazino.
Brod je pripadao ledenoj klasi 1A Super i bio namijenjen zahtjevnim uslovima plovidbe na Baltiku. Zbog kombinacije velikog kapaciteta za vozila i hotelskog sadržaja, pripadao je kategoriji kruzerskih trajekata.
Porinuće „Amorelle“ bilo je veliki događaj u Splitu, kojem je, prema tadašnjim izvještajima, prisustvovalo oko 10.000 ljudi. U medijima je nazivana „plovećim gradom“.
„Amorella“ je isporučena 1988, dok je njena blizanka „Isabella“ završena godinu kasnije. Oba broda stekla su veliki ugled, a njihov uspjeh Brodosplitu je otvorio vrata za nove narudžbe putničkih brodova.
„Berge Istra“, „Berge Adria“, „Kanchenjunga“ i „Amorella“ ostali su simboli perioda kada su jadranska brodogradilišta bila sposobna da projektuju i grade neke od najvećih i tehnički najzahtjevnijih brodova svoga vremena.
Izvor: poslovni.hr
