Izvor fotografije: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
Duh autentične Boke Kotorske pojavljuje se po pravilu u različitim inkarnacijama. Vrijeme i prilike mu tako diktiraju. Pojavi se povremeno i kao prava umjetnička “gerila” i glavni čuvar njenih nafinijih vrijednosti.
Ovaj fenomen je još jednom (riječima i djelom) potvrdila i promocija knjige odabranih i do sada neobjavljenih pjesama pod naslovom “Boka u srcu”, autora kapetana duge plovidbe Gracije Gaša Marovića (1949-2024), održana u Domu kulture Škaljari (22.10. 2026.)
Zbirci pjesama “Boka u srcu” (koja je inače podijeljena na tri tematske cjeline) prethodile su dvije već objavljene “Čudesna Boka” i “Ferao iz Kaštrla”, kao i zajednička zbirka pod naslovom “Versi kamena i mora”…
Kapetan Gracija Gašo Marović, proveo je čitav svoj radni vijek na brodovima legendarne kotorske “Jugooceanije”, koja je u XX vijeku vratila slavu bokeljskog pomorstva. Impresije sa dalekih mora našle su se i u njegovoj vanremenskoj poeziji.
Nizao je godinama redove radosti i tuge, ali uvijek otvorenog uma i srca: (“…Donijelo te more iz dalekog kraja, Dovezao bijeli brod do mog zavičaja”).
Njegov životni credo, La dolce vita, stoji u svakom slovu koje je godinama ispisivao. Iz njegove prebogate biografije, priređivač je izdvojio jedan neobičan, ali simboličan detalj: Gracija Gašo Marović, pomorac i pjesnik, rođen je 3. aprila 1949. godine u Risnu (u bolnici), jer se kotorska bolnica u to vrijeme renovirala.
Tako je, sticajem okolnosti, njegova profesija već na početku života bila određena simbolikom: iz porodilišta do kuće dovezen je barkom! Tako “nacrtan” put, budući pomorac mogao je samo da prati.
U Kotoru je završio osnovnu i srednju školu, zatim Višu pomorsku školu (nakon toga položio kapetanski ispit) i krenuo na dugi profesionalni i životni put. Čekali su ga mora i okeani, povremeni dolasci u rodni kraj i opet duge plovidbe.
Sve doživljaje sa mora i pored mora, uredno je zapisivao, uglavnom jezikom poezije, često na prvi pogled nadrealnim, ali uvijek surovo istinitim…Iz obimnih rukopisa koji su ostali iza njega, izdvojeno je preko osamdeset pjesama koje su se našle u knjizi “Boka u srcu”.
Taj vrlo zahtijevan posao obavio je Ilko Marović, poznati kotorski glumac, osnivač pozorišta, režiser, horski i klapski pjevač, fudbaler, ribar, ronilac, jederiličar, član Teatra 303, maneken, filmski stvaralac, pisac-novinar, “aktivni učesnik svih papalada, kuvar i degustator”, te, kako za sebe kaže, “veliki humanista i jedan od poslednjih oriđinala kotorskih”.
Promocija knjige “Boka u srcu” napunila je salu škaljarskog Doma kulture, a poseban, slikovit osvrt na ovu knjigu (i česte, duge zajedničke noćne polemike uz vino) dao je Ilko Marović, njen priređivač.
O zbirci su nadahnuto govorile kotorska poetesa i publicistkinja Dubravka Jovanović i Aleksandra Tomović, književnica i urednica programa za mlade u JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor.
U muzičkom dijelu nastupili su Isidora Milivojević (akustična gitara) i Tomo Radović (klavir), a stihove su govorili mladi naratori Nikola Božović i Nikolas Katharas.
Ipak, jedan citat koji je u uvodu knjige kapetana Gracije Gaša Marovića izdvojila Dubravka Jovanović (inače vrijedni čuvar starih bokeljskih riječi i izraza), govori o njegovoj moćnoj umjetničkoj anticipaciji dolazećih vremena:
“…Ljeto na izmaku, počinju hladnoće, Opustjele spljaže, prave se konti, Spuštena jedra, vezane barke, Smežurano more, nikoga na ponti…Kroz prozor ulazi u kamare vjetar, U postelju me deka slabo grije, Probudim se, bolje se pokrijem, Ništa više nije kao što je bilo prije…”
Izvor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
