Izvor fotografije: Joa Souza / Shutterstock.com
Steven Jones, osnivač Seafarers Happiness Index-a, ističe zabrinutost zbog lošeg tretmana pomoraca u brojnim lukama širom svijeta.
Kada razmišljamo o sreći pomoraca, lako je pretpostaviti da su njihovi najveći izazovi daleko na otvorenom moru. Međutim, novi uvidi otkrivaju drugačiju sliku – pomorci sve češće otvoreno govore o problemima sa kojima se suočavaju u lukama širom svijeta.
Luke, koje bi trebalo da budu sigurna utočišta, mjesta odmora i podrške, sve češće postaju izvor frustracija i lošeg tretmana. Problem napuštanja brodova često se javlja kada plovila pristanu, ali i niz manjih poniženja koja se gomilaju, stvarajući okruženje tenzije i nepotrebnog zanemarivanja, što ozbiljno utiče na moral i dobrobit pomoraca.
Najnoviji izvještaj Seafarers Happiness Indexa naglašava neka od najgorih iskustava, otkrivajući negativnu sliku određenih luka. Posade izvještavaju o neprijateljskom okruženju, uskraćivanju izlazaka na obalu, lošem tretmanu i nefunkcionalnim sistemima podrške upravo u trenucima kada su im najpotrebniji. Frustracija raste jer se pomorci svakodnevno suočavaju sa sitnom birokratijom, neefikasnim sistemima i politikama koje im nepotrebno otežavaju život.
Jedan od najčešće prijavljenih problema je haotična neefikasnost autobuske službe u lukama, gdje autobusi ili ne dolaze na vrijeme ili rade po rasporedima koji su više izraz želja nego realnosti. Pomorci često ostaju satima da čekaju, a njihovo teško stečeno pravo na izlazak na obalu biva narušeno nepouzdanim prevozom. Ovaj problem dodatno otežava praksa zatvaranja lučkih kapija za pomorce, što ih primorava da koriste udaljene izlaze, daleko od naseljenih mjesta – gubeći dragocjeno vrijeme i novac, dok im se ujedno šalje jasna poruka o njihovom položaju u lancu prioriteta.
Još veći problem predstavlja izostanak podrške, praćen nepristojnim, a ponekad i agresivnim ponašanjem lučkog osoblja. Pomorci sve češće govore o nepoštovanju i arogantnom odnosu stražara na kapijama. Iako je sigurnost neophodna, nema opravdanja za agresivnost i neprijateljski stav koji posade često doživljavaju u lukama, koje bi, u teoriji, trebalo da budu mjesta dobrodošlice i pomoći.
Posebno je zabrinjavajuće kada lučke vlasti, koje bi trebalo da podrže pomorce ili ih barem ne sputavaju, zapravo dodatno pogoršavaju situaciju. Očigledan je ozbiljan jaz između nekih luka i potreba njihovih ključnih korisnika – pomoraca.
Pogled na izvještaje o životnoj sredini, društvenim pitanjima i upravljanju (ESG) kod mnogih lučkih operatera može donekle objasniti problem. Iako su puni sjajnih grafikona, slika i velikih obećanja, rijetko gdje se uopšte pominju pomorci.
Ovaj propust postao je norma. Socijalne obaveze luka kao da uopšte ne uključuju pomorce. Kada se izvještava o interesnim grupama, pomorci često ostaju nezapaženi, kao da nisu relevantni za funkcionisanje luka. Ovakav pristup, koji ih sistematski zanemaruje, nesumnjivo objašnjava i opravdava loš tretman koji doživljavaju.
Ipak, nije uvijek sama luka ta koja pokreće ovaj negativni trend. Često su to odluke carinskih i imigracionih vlasti koje dodatno otežavaju situaciju. Postavlja se pitanje da li luke preduzimaju dovoljno da se suprotstave ovim problemima, da objasne razmjere ovih izazova i da se zauzmu za posade? Nažalost, čini se da je odgovor na to pitanje – vjerovatno ne.
Lučko osoblje – bilo da je riječ o radnicima na kapijama ili rukovodiocima u upravnim odborima – mora ozbiljno sagledati kako njihovo poslovanje utiče na pomorce. Potrebna je iskrena samoprocjena. Lučke vlasti bi trebalo da izdvoje vrijeme da zaista iskuse kako funkcioniše njihova luka. Da li je kapija najbliža gradu bespotrebno zatvorena? Neka probaju da koriste lučki autobus – da vide koliko su rijetke informacije o njegovom rasporedu, koliko su sjedišta prljava i koliko je osoblje neljubazno.
Kako izgleda iskustvo pomorca koji samo želi da izađe u grad? Kakav je tretman na kapiji? Tek kada se stave u njihovu poziciju, zaista će razumjeti sa čime se pomorci suočavaju – i tek tada će moći da procijene da li čine dovoljno da im pruže osjećaj dobrodošlice, vrijednosti i poštovanja.
Dok pomorci ne budu prepoznati kao ključni akteri i bitni korisnici luka, čini se da će se problemi nastaviti. Jasno je da luke moraju prilagoditi svoje operacije kako bi posadama omogućile lak, siguran i dostojanstven pristup uslugama koje su im potrebne. Dok se to ne dogodi, industrija će se suočavati sa ozbiljnim, samonametnutim problemom – a to je vrlo sumorna realnost.
Izvor:
