Izvor fotografije: pomorstvo.info
Od dječačkih snova do muzejskih postavki
U tišini porodične kuće Montića, koja je više od običnog doma, smještena je maketarska radionica – svjetionik pomorske istorije Bokokotorskog zaliva. Tu, u skrovištu od svakodnevnog svijeta, mladi Damir Montić predano radi na očuvanju morske tradicije svog kraja.
Prijatno popodne provedeno u Montićevom domu, gdje se svaki kutak prepliće sa istorijom, odvelo nas je do srca njegove strasti – maketarstva. U prostoriji, koja vibrira od starih priča, Damir, sa pažnjom zanatlije, gradi brodove koji su nekad plovili ovim vodama.
Njegova radionica, smještena na vrhu kuće, prozor je u svijet gdje se susreću prošlost i budućnost, tradicija i inovacija. Tu, među alatima i drvenom građom, Damir priča priče o “Barbari”, brodu koji je nekada prevozio radnike Arsenala, o Liburni, najvećoj maketi koju je izradio, i o svojim planovima da maketarstvo postane više od zanata – da bude umjetnost koja će pripovijedati priče Boke novim generacijama.
Naša posjeta započela je tik uz radionicu koja odiše mirisom drveta i soli. Damir, porodičan čovjek, vrednuje tradiciju ne samo u odnosu sa suprugom Kristinom, koja mu pomaže oko detalja na maketama, i sinom, već i kroz očuvanje starog zanata. On nasleđuje ljubav prema maketarstvu od svog oca, održavajući vještinu izrade maketa brodova živom.
U skrovitom kutku Damirove porodične kuće, skriva se pravo blago – konoba, koju je ovaj majstor maketarstva preuredio u svojevrsni muzejski prostor. Dok, smo se opuštali uz kafu, u neobaveznom razgovoru, a prije zvaničnog intervjua, Damir mi je ispričao kako je ovaj prostor bio njegov san.
Konoba odiše tradicijom: drveni stolovi, kuhinjica koja se uklapa u ambijent, alati na zidu koji pričaju priče o minulim vremenima. Svaki alat je priča za sebe, relikvija jedne ere pomorstva i brodogradnje u Boki, kako Damir kaže. Njihov stari sjaj i funkcionalnost svjedoče o vještinama i tradiciji, koja se prenosila s koljena na koljeno.
Ali, Damirova vizija se ne zaustavlja na konobi. Odveo me je do susjedne sobe, koja će uskoro postati mali privatni muzej. Tu planira izložiti svoje makete, svaku pažljivo izrađenu i sa ljubavlju osmišljenu. Ove makete nisu samo umjetnička dijela, već i odraz Damirove strasti prema pomorstvu i istoriji njegovog kraja.
Rane godine i dileme
Njegova ljubav prema modelarstvu, kako je istakao, rodila se u ranom djetinjstvu, dok je posmatrao oca kako pravi makete brodova za brodarsko društvo, kod Mirka Radovića. Bio je to inspirativan period, posebno dok mu je pomagao u radu, praveći makete kod kuće za sopstvene potrebe.
“Ponekad je kod kuće radio za svoje potrebe i čisto što je to volio. I, kao mali sam ja uvijek uz njega to radio i gledao, pomagao. I, malo, po malo se tu javila, generalno ljubav. To je bilo čak i početak osnovne škole. Znači, nije da je to sad bilo kasno, nego baš, baš u početak osnovne škole.”
Stojeći u Damirovoj radionici, dok se priprema postavka za Muzej u Tivtu, razmišljam o njegovom putovanju od rane mladosti do priznatog maketara. Ovaj čovjek, čije su ruke danas vješte u stvaranju minijaturnih pomorskih čuda, nekada je bio dječak koji se borio sa dilemom: da li slijediti put arhitekture, po uzoru na majku, ili se posvetiti maketarstvu koje je pulsiralo u njegovim venama.
Zajednički san na valovima mašte
Ta rana izloženost modelarstvu probudila je Damirovu ljubav prema ovom zanatu. Tokom osnovne škole, kroz tehničko vaspitanje, počeo je bolje se upoznavati sa alatima. Iako, je najviše radio sa ocem kod kuće, ta iskustva su mu omogućila da stekne prva znanja o modelima. Interesovanje za modelarstvo se tada proširilo na kuće i arhitekturu, jer je razmišljao da postane arhitekta, inspirisan majkom koja je radila u toj sferi. Ali, okružen modelarstvom, shvatio je da ga više privlači izrada modela brodova, što je konačno odredilo njegov profesionalni put.
No, taj put nije bio lak. Damir mi priča o svojim školskim danima, o nedoumicama i nesigurnostima. Njegovi nastavnici nisu vjerovali u njegove sposobnosti, kaže on. Ali, uprkos sumnjama, Damirova volja i strast prema maketarstvu su prevladali.
“A, poenta naše porodice je bila, pušti ga, sam će, razumiješ. I moj brat i ja, tako smo radili, na taj princip. Znači, nije nikada…tata je samo vazda bio tu da kaže, e ođe ovo popravi ili treba to tako – ne treba to tako, ali nikad nije on uzeo da radi il nešto. Tako da, na taj način smo učili.”– nastavlja Montić
Među njegovim remek-djelima, posebno mjesto zauzima Liburna, antički, ratni brod na jedra i vesla. Taj projekat, na kojem je radio zajedno sa ocem, predstavlja kulminaciju njegovog umjetničkog i zanatskog izraza. Liburna je bila ne samo model broda, već i simbol istorijske povezanosti i porodične posvećenosti tradiciji.
“Mislim, generalno cijeli život smo se tata i ja vrćeli, generalno oko Liburne. Tata je godinama skupljao informacije i nacrte, jer nismo mogli doći do originalnih planova. Kada se ukazala prilika da radimo Liburnu, odmah smo je iskoristili.” – istako je Montić.
Ova maketa nije samo impresivna po svojoj veličini; ona je i simbol brodogradilišne vještine i znanja koje se prenosilo generacijama. Liburna, sa svojom elegantnom linijom i detaljima, odražava vještinu i strpljenje kojim se Damir posvetio ovom zanatu.
Gradnja imena i reputacije
Kako su godine prolazile, Damir je polako gradio svoje ime u svijetu maketarstva. Od malih maketa brodova, koje su ukrašavale njegovu radionicu, pa sve do saradnje sa muzejima u Boki, Damirov rad je postajao sve prepoznatljiviji. Svaki novi model koji je Damir stvorio bio je još jedan korak bliže realizaciji njegove vizije. Njegovo partnerstvo sa lokalnim dizajnerom unijelo je svjež dah u vizuelni identitet njegovog posla, besprekorno reflektujući njegovu umjetničku dušu, jedinstvenost i predanost.
Dok prebiram po stranicama kataloga njegovih dijela, uočavam da svaki dizajnerski detalj odzvanja Damirovom strašću prema pomorstvu i njegovom jedinstvenom pristupu.
U svom radu ne ograničava se na jedan istorijski period, iako je trenutno fokusiran, kako je sam naveo, na tradicionalne brodove Jadrana, poput bracere, pasare i gajete, zanimaju ga i drugi periodi, uključujući i vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ali više u smislu fascinacije tehničkim dostignućima tog vremena. Njegov cilj je da kroz makete sačuva tradicionalne brodove, koji polako nestaju, dok je u planu i izrada serije maketa vojnih brodova, kao što su razarač Zagreb i parobrod Cetinje.
“Mogu ja raditi bilo koju maketu, generalno, ali mi nije interesantno, kad nemaš istoriju oko nje, je li? Sve makete koje sam radio imaju neku istoriju.” – kaže Montić i dodaje da je istraživanje istorije brodova ključni korak u procesu izrade maketa.
“Na primjer, kada sam radio na braceri Salbunjera, morao sam dobiti precizne informacije o izgledu broda. To uključuje kontaktiranje vlasnika i prikupljanje priča o brodu. Takođe, koristim internet i privatne fotografije za detalje. Svaki brod je jedinstven, pa iako postoji tipičan dizajn za braceru, svaka ima svoje specifične karakteristike. Zbog toga je, detaljno istraživanje prije početka izrade makete, neophodno.”
Jedan od zanimljivih detalja, prisjeća se Damir, vezanih za brodove koje je kreirao tiče se ribarske pasare.
“Inspiraciju za izradu pasare pronašao sam u sopstvenim sjećanjima na djetinjstvo provedeno na ovakvom brodu. Svaki brod koji izrađujem ima svoju priču i vezu sa ličnim iskustvima. Na primjer, rad na Batani me podsjeća na dane kada sam kao dijete išao na kupanje s njom. Svaki model broda koji napravim, nosi dio mene i mojih uspomena.”
Razgovarajući sa njim, shvatila sam koliko je pažnje posvetio svakom detalju svog posla. Nije riječ samo o izradi maketa, već o stvaranju cjelokupnog doživljaja za posjetioce i kupce.
Od početka, u skromnoj garaži sa osnovnim materijalima i alatima, tehnike i materijali, vremenom su se znatno promijenili. Najprije su koristili osnovne alate, a materijali su bili teško dostupni. Sada je napredak u alatima značajan, od ručnog skidanja rebara, do električnih tračnih pila i lasera za precizniju izradu. Drvo je, kako navodi Montić, njegov omiljeni materijal, ali koristi i druge, uključujući plastiku i epoksi. Sam prikuplja i obrađuje drvo, poput oraha, trešnje, lipe. Tehnike se razlikuju zavisno od tipa broda, npr. vojni brodovi se ne moraju uvijek raditi od drveta.
Kao, neke od najvećih tehničkih izazova, u izradi maketa brodova, posebno onih sa složenijim dizajnom, su pravilno krivljenje drveta, ističe Damir. Drvo se mora savijati po formi rebara broda, što zahtjeva specifične tehnike. Jedna od njih uključuje korišćenje pegle sa parom i topljenje letvica da bi se dobila potrebna forma. Drugi izazov je rad na manjim razmjerama, što može biti teže zbog finih detalja i preciznosti koja je potrebna. Takođe, bitno je razumijeti karakteristike drveta, kao što su vlaga i drugo, da bi se ljetvice pravilno oblikovale.
Ovaj savremeni pristup ne odbacuje tradiciju, već je obogaćuje. Damirove makete, prezentovane kroz profesionalni vizuelni identitet, postaju most između prošlosti i sadašnjosti, između zanatske tradicije i savremenog dizajna.
Saradnja sa muzejima i postavke
Damirova strast prema maketarstvu pronašla je svoj odjek i u hodnicima muzeja. Saradnja sa Muzejom Tivat i drugim kulturnim institucijama nije samo priznanje njegovog umjetničkog rada, već i važan korak u očuvanju i prenošenju bogate pomorske istorije Bokokotorskog zaliva na buduće generacije.
Saradnja sa Muzejom Tivat uključuje rad na stalnoj zavičajnoj postavci, koja nije samo izložba, već trajni doprinos očuvanju našeg pomorskog nasljeđa. Model ‘Barbare’ već se nalazi u Muzeju, dok će uskoro postavka biti obogaćena i drugim maketama, poput ‘Bracere’, ‘Tarbakule’ i ‘Gajete’. Svaki od ovih modela ima posebnu priču i vezu sa našim podnebljem.
“Da, dakle radićemo i braceru Salbunjeru, znači ona je karakteristična za naše podneblje zato što su se sve stare kuće u Tivtu, pravile sa tim pijeskom, koji se vadio na putu Seljanova, oko Sv. Marka, sve zavisi koji je bio pijesak, gradulacija.
Onda, radićemo trabakulu, radićemo gajetu, koja će biti ojedrena, više kao ribarsko nasleđe. Radićemo batanu, koja će bit ojedrena, Bokeski Šambek, koja je za naše podneblje baš karakteristična. I, naravno Jadran, koji je neizostavan u nekim našim pomorskim muzejima.” – priča nam Montić i nastavlja:
Saradnja s Muzejom Tivat započela je na inicijativu muzeja. Oni su imali jasnu viziju o maketama brodova koje su željeli, a Damir se složio da može napraviti sve što su zamislili.
“Siniša Luković je vjerovatno preporučio mene Danijeli za ovaj projekat. Osim Tivta, radio sam i maketu Jadrana za Pomorski Muzej u Kotoru. Ovo je tek početak naše saradnje, a očekujem da će se ona nastaviti i u budućnosti sa novim projektima.”
Pored saradnje sa različitim institucijama kulture i kompanijama, Damir je nedavno radio model ‘Barbare’ za kompaniju Navar sa kojom razmatra buduću saradnju.
Snovi i planovi za budućnost
Damir Montić, majstor maketarstva, kroz godine rada i strasti doživljava da njegove makete postaju pokloni koji prevazilaze porodične okvire, privlačeći pažnju domaćih i stranih posetilaca. Njegove makete, početno skeptično dočekane, brzo dobijaju na cijeni i postaju predmet divljenja i poručivanja. Iznenađujuće je koliko daleko su njegovi radovi doprijeli, od Slovenije, preko Saint Petersburg-a, do Norveške, dok sanja o maketarskoj školi koja bi podstakla mlade na umjetnost modelovanja brodova.
Suočen sa izazovom očuvanja pomorske tradicije u Boki, gdje je stanje pomorstva narušeno, Damir vidi svijetlu budućnost. Uz podršku i entuzijazam, vjeruje da pomorstvo može obnoviti svoju prošlu slavu. Njegov san se ne zaustavlja na stvaranju maketa; želi da promoviše zanat i utemelji kulturu maketarstva kao vitalnog dijela nacionalnog naslijeđa.
Bez obzira na trenutne prepreke, Damir je posvećen svojoj umjetnosti i vjeruje u njenu budućnost. Savjetuje početnike da se ne plaše grešaka i da vide svaku od njih kao priliku za učenje i usavršavanje. U Damirovim očima, svaka maketa nosi priču, a svaki potez je dio veće priče o morima i ljudima koji njima plove. On ostaje posvećen povezivanju prošlosti sa budućnošću, šireći svoju ljubav prema maketarstvu i pomorstvu.
“Mislim da postoji mogućnost da pomorstvo povrati svoju nekadašnju slavu. Preko mog rada i kontakata koje imam, vidim potencijal za pokretanje ozbiljnih projekata, posebno u Boki. Iako, su trenutni projekti za očuvanje drvenih brodova skromni, vjerujem da bi veći elan i podrška mogli okupiti ljude i inicirati zaštitu i promociju naše pomorske tradicije. Potrebno je više pažnje posvetiti tradiciji, a ne samo individualnim interesima, kako bi se nešto konkretno postiglo u tom smislu.”
Po svemu sudeći, njegova vizija nije ograničena na makete; on želi da izgradi zajednicu, kulturu, i jedan novi svijet gdje će pomorstvo i njegova umjetnost ostati vječno zabeleženi u vremenu i prostoru. Damir Montić, maketar iz Bokokotorskog zaliva, nastaviće da veze svoje čvorove između tradicije i savremenosti, učvršćujući svoje mjesto ne samo u istoriji, već i u srcima onih koji cijene umjetnost i pomorstvo.
Razgovarala: Ivana Grujić, pomorstvo.info
