Izvor fotografije: Swedish Coast Guard
Evropska unija dostigla je ključnu prekretnicu u primjeni novog sistema za ublažavanje rizika po kritičnu infrastrukturu, koji počinje ovog mjeseca.
Do 17. jula, države članice EU trebalo je da identifikuju vlasnike i organizacije odgovorne za upravljanje sistemima koji se mogu smatrati ključnim za funkcionisanje osnovnih usluga. Nakon označavanja, operateri su zatim odgovorni za izradu procjene ranjivosti, kao i za definisanje načina na koji se te ranjivosti mogu pratiti i ublažavati.
Primjeri u pomorskoj oblasti koji bi se mogli smatrati kritičnom infrastrukturom uključuju podmorske magistralne internet konektore, naftovode i gasovode, elektroenergetske interkonektore, LNG terminale i dokove od kojih postoji visok stepen zavisnosti. Neka od ovih sredstava na prvi pogled mogla bi se smatrati izvan opsega, na primjer podmorski kablovi. Međutim, ona postaju relevantna za pomorsku zajednicu kada se razmatra praćenje i ublažavanje rizika: brod koji se danima zadržava iznad podmorskog kabla, prema ovom novom sistemu, morao bi biti uočen, provjeren i, ukoliko je potrebno, prijavljen nacionalnoj pomorskoj agenciji koja ima ovlašćenje da dalje istražuje slučaj.
Za operatere kritične infrastrukture to stavlja sve veći naglasak na kontinuiranu svijest o pomorskom domenu i praćenje prijetnji zasnovano na obavještajnim podacima. Za kompanije koje se bave pomorskom obavještajnom analizom i već pružaju takve usluge 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, nova direktiva EU proširiće tržište za njihove usluge. Bez sumnje će biti potrebne i nove tehnike za prepoznavanje sumnjivog ponašanja.
Jedinstvena evropska Direktiva o kritičnoj infrastrukturi, Direktiva 2008/114/EC, zamjenjuje se sa dva seta propisa: jednim usmjerenim na sajber bezbjednost i bezbjednost informacionih sistema, i drugim, Critical Entities Resilience Directive, CER, koji proširuje opseg onoga što mora biti urađeno radi zaštite od svih oblika opasnosti, posebno u energetskom i transportnom sektoru. Entuzijazam za sprovođenje novih direktiva razlikovaće se među 27 država Unije, pri čemu će zemlje poput Njemačke, nakon napada na gasovod Nord Stream, i baltičke države biti spremnije za primjenu od pojedinih južnih članica EU. Ujedinjeno Kraljevstvo je prošle godine uvelo sličan sveobuhvatan pristup, kroz jedinstven set Network and Information Systems Regulations.
U okviru sistema EU, nakon što organizacija bude obaviještena da je označena kao relevantna, u roku od 10 mjeseci mora završiti svoj pregled, procjenu, plan praćenja i plan odgovora. Nakon toga, obavezna je da plan obnavlja svake četiri godine, ima obaveze prijavljivanja incidenata i podliježe nadzoru regulatornog tijela za svoju industriju. Direktiva EU takođe zahtijeva da se nacionalna regulatorna tijela ojačaju kako bi mogla preuzeti ove nove odgovornosti.
Unutar EU, pojedine zemlje će se pozivati na to da je trošak previsok za sprovođenje mjera brzinom koja se zahtijeva. Često je potreban incident u kojem je neusklađenost bila faktor u neuspjehu prevencije da bi se podstakla primjena sličnih propisa na nacionalnom nivou, baš kao što se građevinski propisi često ne poštuju dok se ne dogodi zemljotres.
Ipak, u većini aspekata ove mjere predstavljaju praktičan zdrav razum, a svaka dobro vođena kompanija u pomorskom sektoru, svjesna rizika, vjerovatno je već primijenila nešto slično na korporativnom nivou.
Izvor: maritime-executive.com
