Izvor fotografije:Nuttawut Uttamaharad / Shutterstock.com
Francuska je trenutno na putu da ne ispuni zacrtane ciljeve za instalaciju morskih vjetroelektrana, osim ako hitno ne sprovede regulatorne reforme i ne stvori povoljniju klimu za investicije, pokazuje novo istraživanje.
Institut za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu (IEEFA) u najnovijem izvještaju navodi da vjetroenergija pokriva svega 11 odsto francuske potrošnje električne energije, dok morski vjetar učestvuje sa tek 1 odsto.
Od 2011. godine, Francuska je raspisala brojne tendere za razvoj morskih vjetroparkova, ali su konkretne rezultate donijeli projekti iz samo jednog tendera. Trenutno je u pogonu svega 1,5 gigavata od ukupno 8,65 GW kapaciteta koji su već dodijeljeni ili su na putu da to budu. Prvih 500 megavata instalirano je tek nakon deset godina, a za naredni gigavat bile su potrebne još dvije godine.
Kašnjenja, međutim, nisu rezultat tehničkih problema u izgradnji, već složenih administrativnih procedura, pravnih sporova, kao i protivljenja lokalnih zajednica, ribarskog i turističkog sektora.
Kapitalni troškovi za morske vjetroelektrane obično se kreću između 3 i 5 miliona eura po megavatu, u zavisnosti od lokacije, korišćene tehnologije i tržišnih uslova.
Prema rezultatima istraživanja, ako se ne ubrza dinamika izgradnje, Francuska bi do 2032. mogla imati svega 3 GW instaliranog kapaciteta, što je daleko ispod državnog cilja od 18 GW do 2035.
Kapacitet od 2,4 GW, koji je dodijeljen putem tendera između 2019. i 2022. godine, najvjerovatnije neće ući u fazu operativnosti prije perioda 2028–2032, jer su projekti još uvijek u fazi izvodljivosti i pripreme.
Prva tri vjetroparka u Francuskoj imaju investicione troškove na gornjoj granici procijenjenog raspona, iako koriste savremenu tehnologiju zasnovanu na montaži na morskom dnu. To dodatno ukazuje na potrebu optimizacije logistike u lancu snabdijevanja i postizanja ekonomije obima.
Jedan od ključnih razloga za spori napredak razvoja morskog vjetra u Francuskoj je komplikovan i dugotrajan regulatorni i administrativni proces. Sistem izdavanja dozvola uključuje više instanci i složene procedure koje produžavaju rokove i obeshrabruju investitore.
Prvi tender za offshore vjetroelektrane u Francuskoj raspisan je još 2011. godine, ali do 2021. nije bio instaliran nijedan vjetrogenerator.
Zabrinutost su izražavale i lokalne zajednice, organizacije za zaštitu životne sredine i ribarski sektor, upozoravajući na vizuelni uticaj vjetroturbina, moguće negativne efekte po morski ekosistem i ometanje ribolovnih aktivnosti. Istovremeno, francuska energetska politika decenijama je oslonjena na nuklearnu energiju, koja i dalje čini između 75 i 80 odsto ukupne proizvodnje električne energije.
Poređenja radi, u optimističnom scenariju Francuska bi do 2027. mogla imati 3 GW morskih vjetroelektrana u pogonu – što odgovara kapacitetu dvije nuklearne elektrane tipa EPR (European Pressurised Reactor). Francuska trenutno ima 58 takvih reaktora u funkciji.
Kako bi sustigla evropske lidere u obnovljivim izvorima energije, IEEFA smatra da Francuska mora hitno sprovesti reforme koje bi podrazumijevale pojednostavljivanje regulatornih procedura, bolju saradnju sa zainteresovanim stranama, raznovrsniju energetsku politiku, infrastrukturna ulaganja i stvaranje stabilnijeg i atraktivnijeg investicionog okruženja.
Na taj način, Francuska bi mogla iskoristiti puni potencijal svojih morskih vjetroresursa i da snažnije doprinese globalnoj energetskoj tranziciji.
Ukoliko želi da postigne balansiran energetski miks koji ne zavisi isključivo od nuklearne energije, Francuska će morati da značajno ubrza razvoj solarnih i vjetroelektrana. Među njima, IEEFA vidi morski vjetar kao ključnu tehnologiju koja se može skalirati na gigavat-nivou u narednoj deceniji.
Od 2022. godine zabilježen je određeni napredak, ali da bi se taj zamah zadržao, francuske energetske vlasti moraju obezbijediti snažniju institucionalnu i finansijsku podršku razvoju morskih vjetroparkova.
Izvor: splash247.com
