Izvor fotografije: Hennie Stander on Unsplash
IMO je započeo izradu privremenih bezbjednosnih smjernica zasnovanih na ciljevima za brodove opremljene sistemima za hvatanje i skladištenje ugljen-dioksida na brodu, čime je napravljen važan prvi korak ka uspostavljanju zajedničkog međunarodnog okvira za ovu tehnologiju.
Rad je pokrenut na 12. zasjedanju “Sub-Committee on Carriage of Cargoes and Containers”, CCC 12, održanom od 14. do 18. septembra 2026. godine. Inicijativa dolazi u trenutku sve većeg interesovanja za “onboard carbon capture and storage”, OCCS, kao potencijalni način smanjenja emisija sa brodova koji će vjerovatno nastaviti da koriste goriva na bazi ugljenika.
Ovim je pitanje pomjereno sa opšteg prepoznavanja regulatornog nedostatka ka formalnoj izradi bezbjednosnih odredbi. Ipak, u ovoj fazi nisu uvedeni novi zahtjevi za brodove.
Okvir zasnovan na ciljevima
Planirane privremene smjernice definisaće opšte bezbjednosne ciljeve i funkcionalne zahtjeve, umjesto da propisuju jedno tehničko rješenje. Očekuje se da će detaljne odredbe za pojedinačne OCCS tehnologije kasnije biti dodavane kroz posebne anekse, kako se bude sticalo više iskustva.
Prema trenutnim planovima, hemijska apsorpcija mogla bi biti prva obrađena tehnologija, s obzirom na to da je njena primjena u pomorstvu najviše odmakla. Druge metode hvatanja ugljen-dioksida mogle bi biti uključene kasnije, kako njihove projektne i operativne karakteristike budu postajale jasnije.
Ovakav pristup je važan jer OCCS obuhvata mnogo više od same jedinice za hvatanje ugljen-dioksida. Potpuna instalacija može uključivati tretman izduvnih gasova, hemijske rastvarače, opremu za kompresiju ili ukapljivanje, privremeno skladištenje CO₂, ventilacione i monitoring sisteme, kao i opremu za iskrcavanje uhvaćenog ugljen-dioksida na kopno.
Svaka od ovih faza može donijeti dodatne rizike koji moraju biti razmotreni zajedno sa postojećom brodskom mašinerijom, protivpožarnim sistemima, stabilitetom, energetskim potrebama i redovnim operacijama. Visoke koncentracije CO₂ mogu predstavljati i opasnost od gušenja, dok pojedini procesi hvatanja koriste hemikalije koje zahtijevaju odgovarajuće sisteme zadržavanja i zaštitu posade.
CCC 12 je takođe zaključio da izmjene International Maritime Dangerous Goods (IMDG) Codea nijesu potrebne za skladištenje uhvaćenog CO₂ na brodu. Širi bezbjednosni okvir biće umjesto toga razvijen kroz posebne OCCS smjernice.
Zašto je ovaj rad važan
OCCS se sve češće razmatra kao moguća retrofit opcija za dio postojeće flote. Dosadašnje analize ukazuju da njegova primjenjivost ne zavisi samo od efikasnosti hvatanja ugljen-dioksida, već i od potrošnje energije, raspoloživog prostora, kapaciteta skladištenja, profila plovidbe i pristupa odgovarajućoj infrastrukturi za prijem i dalje zbrinjavanje CO₂.
Bezbjednosni zahtjevi predstavljaju samo jedan dio regulatorne slike. Otvorena ostaju i pitanja obračuna emisija, verifikacije, lanca odgovornosti, trajnog skladištenja ili korišćenja uhvaćenog CO₂, kao i priznavanja ove tehnologije u okviru regionalnih i međunarodnih klimatskih mjera.
Novi rad IMO-a zato bi trebalo da obezbijedi zajedničku bezbjednosnu osnovu, ali sam po sebi neće riješiti komercijalna i ekološka pitanja opravdanosti ugradnje ovih sistema.
Gdje se trenutno nalazimo
Smjernice su još u ranoj fazi izrade. Prema trenutnom programu, njihovo finalizovanje planirano je na CCC 14 tokom 2028. godine, dok je odobrenje predviđeno na MSC 116 tokom 2029. godine. Kao privremene smjernice, očekuje se da u početku neće biti obavezujuće.
Dok se taj proces ne završi, OCCS projekti će i dalje u velikoj mjeri zavisiti od procjene rizika za svaki pojedinačni brod, kao i od odobrenja države zastave i klasifikacionog društva.
Brodovlasnici koji razmatraju ranu ugradnju ovih sistema trebalo bi da analiziraju i njihov uticaj na brod u cjelini, uključujući integraciju sa mašinskim sistemima, konstrukciona rješenja, stabilitet, izloženost posade, održavanje i bezbjedno iskrcavanje uhvaćenog CO₂.
IMO je napredak ostvaren na CCC 12 opisao kao važnu prekretnicu, ali vremenski okvir jasno pokazuje da je bezbjednosni sistem i dalje u fazi razvoja. Za operatere zato neposredni prioritet nije usklađivanje sa završenim standardom, već obezbjeđivanje da pilot i komercijalni projekti proizvedu dovoljno pouzdanih podataka i iskustva za razvoj kvalitetnih, tehnološki neutralnih pravila.
Izvor: Safety4Sea
