Bivši upravitelj stroja, “kapo od makine”, brodomašinski inženjer Goran Sindik, već tri decenije živi svoju karijeru vezanu za more. Počeo je kao i mnogi drugi, plovidbom na brodovima trgovačke mornarice, a nakon tog dijela životnog i profesionalnog puta, dugo godina je radio kao inspektor švajcarske pomorske kompanije Marine Carriers. Danas je vlasnik privrednog društva Nord Shipping, koja je konsultant i investitor u oblasti pomorstva. Istovremeno, aktivan je i u društvenom životu i lokalnoj samoupravi Tivta, ne ostavljajući prostora za “prazan hod” ni u jednoj oblasti života. Ovom prilikom, specijalno za pomorstvo.info govori o stanju crnogorskog pomorstva i globalnoj slici pomorske profesije…
…
Kao autentični bokeljski pomorac, iskusni brodomašinski inženjer, svakako ste imali dovoljno prilika da uporedite globalna savremena kretanja pomorske industrije, stanje pomorstva u regionu i u Crnoj Gori. Iz te perspektive, vidite li način na koji bi makar dio slavne bokeljske pomorske tradicije i ovdašnjeg pomorstva uopšte, mogao da se vrati u vidu jednog od stubova ekonomskog razvoja ove države?
Savremeno pomorstvo, u globalnom i digitalnom vremenu u kojem živimo, sa širokom regulativom određenom ekonomskim interesima učesnika svjetske pomorske privrede, je veoma zahtjevno i izazovno polje, gdje samo uz veliki trud i znanje može se očekivati opstanak i održivost, i velike pomorske nacije se suočavaju sa brojnim izazovima kako bi održale svoje pozicije, samim tim očigledno je da malena Crna Gora mora pristupiti savremenim i inovativnim rješenjima ako želi očuvati svoje pomorstvo.
Konkretno, kao mala pomorska država, sa dobrom pozicioniranošću CG bi morala implementirati standarde i pravila koja možemo susresti kod nekih dobro struktuiranih, manjih pomorskih država kao što su npr. Malta ili Kipar (obe su članice EU), gdje se stimuliše privatna inicijativa, koju bi morala pratiti kvalitetna regulative kao i administracija. Crna Gora bi mogla privući brodovlasnička i ship management društva, ukoliko im se pruži prihvatljiva regulativa, koja se može vrlo lako donijeti i implementirati.
Nažalost, sada je i laicima jasno da naša pomorska administracija, kako u domenu brodarstva, lučke privrede i iznad svega ministarstva, jednostavno ne daje apsolutno nikakve rezultate, gdje možemo samo svjedočiti krajnjoj degradaciji pomorstva i akumuliranje gubitaka i negativne poslovne rezultate kod brodarskih društava.
Za navedenu reformu, preporučio bih kao prvi korak sledeće, a to je da jednostavno registrujemo dobru volju u našem ministarstvu, da uradi nešto po pitanju očuvanja pomorske privrede koja sa ovim trendom jednostavno neće biti u mogućnosti da se održi u bliskoj budućnosti. Logičkim zaključivanjem, shvatićemo da ministarstvo nije apstraktni pojam, već institucija koju čine ljudi, a to u ovom slučaju znači da kadriranje uslovljeno politizacijom i nestručnošću nije u mogućnosti da pruži bilo kakav rezultat.
U okolnostima dok Crna Gora stoji i blizu i daleko Evropske unije, pomorska administracija sa jedne strane usvaja sve propise Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i sve pripadajuće zakone, preporuke i direktive EU i Evropske komisije. Istovremeno, termin “crnogorsko pomorstvo” je već tri decenije svojevrsni oxymorom, tako reći, epska protivrječnost…Kojim putem iz tog lavirinta treba izaći, na kakav način, šta bi bio ključ te strategije?
Ne bih nikako potcijenjivao Evropsku uniju i olako zaključio da nisu upoznati sa situacijom u Crnoj Gori. Samo usvajanje regulative bez pravilne implementacije i razumijevanja merituma navedenih propisa, neće nam pružiti kvalitativan iskorak u pomorstvu.
Opet bih napomenuo, pomorstvo je specifična struka i poziv, ekonomisti, pravnici i ljudi koji nisu bili u kontaktu sa morem, brodom i pomorstvom, nemaju šta da traže u ministarstvima pomorstva i brodarskim društvima. Svjestan sam da je ovaj stav oštar, ali na Vaše pitanje kako očuvati pomorstvo u Crnoj Gori, drugog odgovora nema, iako je prema mjerilima ovdašnej političke dogmatike, neprihvatljiv.
Malo je bokeljskih pomoraca sa iskustvom koji su bili dovoljno motivisani da uđu u takozvani društveno-socijalni život, u probleme lokalne samouprave, u neriješena životna pitanja koja već decenijama čekaju da ih neka nadnaravna sila riješi. Šta je vas pokrenulo da uđete u tu anahronu arenu, zarobljenu u vlastitoj birokratiji? Ima li tu na vidiku pozitivnih promjena i konačnog “svijetla na kraju tunela”?
Smatram sebe slobodnim čovjekom, koji pokušava da razmišlja svojom glavom i ima svoju slobodu. Stara smo bokeljska porodica, gdje se cijenio rad, poštenje i čovječnost, iako u sadašnjem trenutku potpuno zaboravljene vrijednosti. Uz sve navedeno, već od 18. godine sam radio teške poslove na brodu, uvjek za strane poslodavce, koji nisu pitali koje ste nacije i političke stranke, i u tim ‘fair’ uslovima gradio karijeru i ekonomsku slobodu, koja mi dozvoljava da sada izrazim slobodan lični stav, kao sintezu 30 godina pomorske karijere.
I kako ste ispravno naveli, anahrona arena zarobljena u jalovoj birokratiji otvara pitanje: da li se isplati borba? Da, isplati se ostaviti traga, jer, ako nekad i ugasimo svjetla pomorske privrede Crne Gore, da ostane dokaz da smo bili pomorska zemlja, sa vjekovnom tradicijom, gdje su vukovi na moru a ovce na kopnu, kako nazivaju nas Bokelje, i da smo jednostavno izgubili bitku protiv neznanja i nestručnosti i duboko ukorijenjene političke destrukcije.
Radite za pomorsku kompaniju Marine Carriers iz Švajcarske, inspektor ste u istoj kompaniji. Posao je “egzaktne” prirode u kome nema i ne može biti greške. Da li je bilo prilika da to vaše stručno znanje i iskustvo bude nekome od koristi u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj?
To je bio jedan od mojih angažmana u mojoj pomorskoj karijeri. Sada sam orijentisan na privatnu inicijativu, gdje se bavim pomorskim investicijama i konsaltingom kroz društvo u mome vlasništvu.
Negdje sam spomenuo, pomorstvo nije samo struka već i poziv, ko zavoli more I pomorstvo, ne vodi se samo profitom kao odrednicom, zato i insistiram na stavu da imamo pogrešne ljude, na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme. Prije svega pogrešno ministarstvo, vjerovatno i nepotrebno Crnoj Gori.
Savremeno crnogorsko pomorstvo djeluje često paralizovano sa svojevrsnim pravnim apsurdima, što se lako može vidjeti na primjeru dvije postojeće, a “klinički” skoro mrtve pomorske kompanije. Gdje je mogući izlaz iz ovakve entropije?
Naravno da ima rješenja i vrlo je jednostavno i dijelotvorno: napraviti stvarni presjek stanja, bilansa brodarskih društava, zamjeniti politički imenovane kadrove u upravnim odborima kao i menadžmentu, prekinuti praksu političkog kadriranja u navedenim društvima, u tranzicionom periodu restruktuiranja firmi, upravljanje povjeriti ’third party ship management’ firmi sa reputacijom na svjetskom nivou, a ima ih mnogo…
Nakon restruktuiranja i stvaranja održivog privrednog društva, pristupiti njegovoj prodaji i privatizaciji, jer državna svojina nad brodarskim društvima nije održiv okvir u današnjim lokalnim ali i globalnim okolnostima.
Živimo u doba četvrte industrijske revolucije, digitalnoij eri i epohalno važnoj energetskoj tranziciji. Kad šire gledate na tu temu, kako bi opisali izazove pomorca budućnosti? Kako bi trebao da izgleda njegov CV, i šta bi tu od njegovog tradicionalnog profila trebalo da ostane?
Današnjeg pomorca zamišljam kao bokeljskog pomorca iz 19. vijeka, koji je znao što je bura a što jugo, kako brod naviga i kakve nevere mogu brzo da se dignu, da zna što je kuverta i što je makina. Uz ta pomorska znanja i vještine, lako je nadograditi tekovine današnjeg doba, digitalizaciju i AI, a kada to spojite, imat ćete ponovo bokeljske vukove na moru, koji i pored jefine radne snage sa dalekog istoka, uvjek bi mogli naći dobro plaćeno mjesto na tržištu rada.
Postoje već duži niz godina laičke, a često i (ne)stručne teze o crnogorskom dijelu Jadrana kao području nedovoljno velikom za razvoj pomorske industrije. Šta vi o tome mislite, budući da poznajete obje strane tog pitanja iz perspektive pomorca i perspektive ličnosti uključene u opšte društvena pitanja?
Pogledajmo Kipar, Maltu, Monte Carlo. Sve su to male pomorske države koje su našle svoje mjesto i poznate su po izuzetnosti u pomorstvu i brodarstvu, kako brodarskim društvima tako i finansijskim institucijama orijentisanim na pomorstvo, ali nadasve sa funkcionalnim pomorskim administracijama, ono što smo spomenuli da mi ni u naznakama nemamo.
Kad želite riješiti problem, prvo ga morate identifikovati, a naš najveći problem percipiram u našoj krovnoj instituciji, a to je ministarstvo pomorstva.
Koliko bi u nekoj perspektivi bila isplativa jedna (makar manja) ali ozbiljna flota trgovačke mornarice koja bi plovila pod crnogorskom zastavom, imala većim dijelom domaće pomorce i bila u mješovitom državno-privatnim partnerstvu?
Crnogorska zastava može postati interesantna kao registar brodova, i nametnuti se kao jedna od zastava sa većom registrovanom flotom, ali za navedeno je potrebno imati stručan kadar, kojeg imamo ali isti ne dobija priliku zbog političkih postavljenja, i uz sve to, usvojiti regulativu koja bi stimulisala strane brodare da registruju brodove u CG.
A, u vezi razvoja brodarskih društava u Crnoj Gori, treba reći jasno da je prihvatljv jedan vrlo čest koncept u brodarstvu poznat kao termin Joint Venture – JV, koji ga definiše. Mnoga brodarska društva ga primjenjuju i uspješno posluju. Svakako u biti svake investicije su samo dva bitna pitanja: ko daje novac I ko će da upravlja društvom?
Nedoumice oko navedenih pitanja može dati samo uloženi privatni kapital, gdje se izuzetno vodi računa o svemu onome o čemu država neće ili ne može da brine (troškovi, prihodi, profit, odgovornost, itd.).
Kako gledate na ideju daljeg razvoja jahting turizma u Crnoj Gori? Kakve su tu mogućnosti, kakve smetnje postoje i da li postoji svijest nadležnih institucija u državi o njegovoj visokoj isplativosti?
Bilo bi razumno pogledati prvog susjeda, Hrvatsku, koja je primjer uspješne jahting industrije. Dok u Crnoj Gori nisu izgrađeni Porto Montenegro, Luštica Bay i Porto Novi, nažalost, domaća birokratija nije ni znala šta je jahting industrija. A, to je i danas otvoreno pitanje…
Vjerujete li u ideju jačih jadranskih intergracija i vidite li u budućnosti Crnu Goru koja će sebe potpuno prihvatiti kao mediteransku, primorsku ipomorsku, kao dio velike mediteranske zajednice u EU?
Ako se sami ne nametnemo znanjem, regulativom i implementacijom zakona. Ako sami ne pokažemo da smo ravnopravan partner susjednim pomorskim državama, i ako sami ne volimo i ne brinemo o moru, sumnjam da će nas iko prihvatiti kao ravnopravnu mediteransku zemlju, bar ne suštinski.
Sama geografska pozicija nije garancija uspješnosti i priznanja, moramo raditi vrijedno i odgovorno da bi zaslužili eptete mediteranska, primorska i pomorska. Vinograd će podići ljudi od zemlje, a pomorstvo mogu podići samo ljudi od mora…
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
