Kapetan duge plovidbe Neđeljko Radulović predsjednik je Udruženja pomoraca Crne Gore i crewing manager u pomorskoj kompaniji Dabinović (Monaco) S.A.M. Kao iskusan pomorac sa autentičnim bokeljskim backgroundom, godinama je u službi pomorske industrije, što ga čini kvalifikovanim poznavaocem stanja domaće i globalne pomorske zajednice. Specijalno za pomorstvo.info, kapetan Radulović govori o zastupanju domaćih profesionalnih pomoraca, suočavanju sa crnogorskom birokratijom, međunarodnoj saradnji pomorskih vlasti Crne Gore sa drugim pomorskim državama, ali i o okolnostima uoči njenog ulaska u članstvo Evropske unije.
Tokom vaše dosadašnje karijere imali ste različita, pa čak i vrlo jedinstvena iskustva, posebno kada je u pitanju društveni aktivizam, prije svega vezan za zastupanje profesionalnih pomoraca (kako ste jednom javno rekli: od kadeta do kapetana i upravitelja) pred nadležnim državnim institucijama, obrazovnim ustanovama i poslodavcima. Koliko ste u tome uspjeli, sa čim ste se suočavali i kakva su vam iskustva sa Unijom pomoraca, a kakva sa državnim institucijama (pomorskom administracijom)?
Unija pomoraca Crne Gore prvenstveno je osnovana kao instrument artikulacije potreba pomoraca svih profila, odnosno zbog potrebe da se glas pomoraca čuje dalje od stola za kojim se razgovor vodi i da nađe put do prave adrese. Isključivo kroz volonterski angažman, a u skladu sa profesionalnim obavezama i slobodnim vremenom, naš Upravni odbor je uvijek nastojao da analizira aktuelne probleme ne samo članova, već i ostalih pomoraca koji su nam se obraćali, te da kroz efikasno djelovanje iste rješava.
Državna administracija je od samog početka prepoznala značaj konstruktivnih kritika koje su sa naše strane upućivane, pa je velika većina prijedloga bila prihvaćena. Uzevši u obzir naša dosadašnja iskustva, aktivni monitoring pomorske administracije je apsolutno neophodan i mi ćemo nastaviti u tom pravcu.
Ako znamo da samo tri do pet procenata od ukupnog broja registrovanih pomoraca u Crnoj Gori čine kapetani duge plovidbe, kakav je uticaj te male, ali izuzetno važne zajednice na sve što se dešava u domaćoj pomorskoj industriji? Postoji li “urođeni” birokratski otpor prema njihovoj stručnosti i znanju ili…?
Zbog činjenice da nemamo preciznu evidenciju o broju i profilu aktivnih pomoraca u Crnoj Gori, o procentima je nezahvalno govoriti. U svakom slučaju, kapetani su kroz dugu pomorsku istoriju bili glavni pokretač razvoja naših krajeva.
Danas, pored ostalih, nesumnjivo igraju značajnu ulogu u kreiranju domaće pomorske industrije – kako kroz djelovanje našeg udruženja i drugih strukovnih udruženja (npr. Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore), tako i kroz angažman viđenijih profesionalaca iz ove struke. Svi zajedno jedinstveni smo u težnji da moramo ići ka unapređivanju uslova rada i kvaliteta života naših pomoraca.
Osim što po pravilu uvijek postoji birokratski otpor prema bilo kojoj grupi intelektualaca koja nije dio sistema, u sadašnjim okolnostima aktuelne državne administracije nijesam stekao utisak da postoji utemeljen otpor prema ovoj grupaciji. Može postojati animozitet prema načinu ili nivou javne komunikacije, ili političkoj pripadnosti pojedinaca, ali mislim da je nezahvalno generalizovati. Vjerujem da je svaki ozbiljan političar svjestan važnosti koju pomorci imaju za našu državu. Prema novijim podacima, pomorci godišnje donesu blizu 300 miliona eura crnogorskoj ekonomiji, a odnos države prema njima još uvijek nije adekvatno artikulisan.
U doba pandemije 2020. godine, sa još dvojicom iskusnih kapetana duge plovidbe, tražili ste od tadašnje vlade da domaći pomorci dobiju status ključnih transportnih radnika (Key Transport Workers). Da li se od tada do danas nešto promijenilo na relaciji pomorci–država?
Period pandemije obilježile su mnogobrojne, gotovo neprekidne aktivnosti sa ciljem održavanja nesmetanog kretanja naših pomoraca, a opet u skladu sa važećim međunarodnim ograničenjima.
Zbog nespremnosti naše administracije da odgovori na potrebe i zahtjeve pomoraca, u aprilu 2020. godine, kroz zajedničko obraćanje strukovnih udruženja upućena je urgencija tadašnjem predsjedniku Vlade, kako bi se omogućila prohodnost naših pomoraca prilikom ukrcaja i povratka sa brodova.
Upravo taj period jasno je pokazao ranjivost crnogorske privrede, posebno turizma, pa je tadašnja administracija ozbiljnije počela da sagledava ekonomski značaj pomoraca. Treba uvijek imati na umu da je pomorstvo kroz vjekove bilo generator ne samo ekonomskog, već i kulturnog razvoja Boke i Crne Gore.
Pomorci danas čine oko 1,5% stanovništva, a njihov doprinos budžetu države nije manji od 10%. Oni su, bez sumnje, “najbolji crnogorski izvozni proizvod”. Nadamo se da će se sadašnja i svaka buduća administracija odnositi prema njima sa posebnim senzibilitetom, kao prema strateški primarnoj zajednici.
Prošle 2024. godine bili ste panelista na Pomorskom fakultetu u Kotoru na temu “Međunarodna saradnja i pomorska privreda”. Kako vidite sadašnju međunarodnu saradnju Crne Gore sa regionalnim i globalnim pomorskim organizacijama i na kom nivou se nalazi ono što se ovdje smatra pomorskom privredom?
Pomorska privreda je širok pojam – ona obuhvata proizvodne grane (brodogradnju, ribarstvo, eksploataciju morskih i podmorskih mineralnih sirovina), uslužne grane (morsko brodarstvo, luke, turizam), kao i razne pomorske usluge (agencije, špedicije, snabdijevanje brodova itd.).
Važno je naglasiti da pomorska privreda podrazumijeva pomorstvo, a pomorstvo brodarstvo – koje je samo jedan element pomorstva.
Pomorska privreda ima posebnost da snažno utiče na razvoj kopnene privrede, daleko više nego što kopnena utiče na nju. Zato se mora dati prioritet njenom razvoju jer on garantuje ubrzan razvoj i ostalih sektora. Upravo zbog obima problematike, smatram da je neophodno postojanje samostalnog ministarstva pomorstva. Najvažniji razlog – kontinuitet: u sprovođenju strategija, izgradnji kadrova i održavanju sistema.
Pomorska administracija Crne Gore u posljednjem periodu je unaprijedila saradnju sa regionalnim i međunarodnim organizacijama. Konferencije poput KIMC-a doprinose promociji Crne Gore kao pomorske zemlje.
Uvjeren sam da su crnogorski pomorci ključni resurs naše pomorske privrede. Ministarstvo bi trebalo pred Vladom da pokrene inicijativu stimulativne politike za ukrcaj naših kadeta na inostrane renomirane kompanije – makar u visini pripravničkih primanja u Crnoj Gori. To bi bilo malo ulaganje u odnosu na ogromni dugoročni benefit.
Često ste isticali značaj kompetencija pomoraca. Kako u doba globalne pomorske tranzicije gledate na pitanje novih znanja i vještina sadašnjih i budućih pomoraca?
Pomorski poziv podrazumijeva dinamičan profesionalni angažman, koji zahtijeva stalno doškolovavanje i obuke. U velikoj mjeri uspijevamo pratiti trendove, zahvaljujući Pomorskom fakultetu u Kotoru.
Međutim, značajan broj pomoraca ovu profesiju shvata olako, pa se stiče utisak da “kaskamo” za kolegama iz regiona. Zbog spuštanja kriterijuma kod pojedinih institucija i “cash and carry” pristupa određenih centara za obuku, ozbiljne kompanije nas stavljaju na marginu.
Deficit pomoraca na globalnom tržištu rada je evidentan. Upravo to bi trebalo da iskoristimo da se znanjem i vještinama pozicioniramo na što eminentnijim kompanijama.
Kako komentarišete nacrt novog Zakona o sigurnosti plovidbe i mogućnost da lučki kapetani ne moraju imati diplomu Pomorskog fakulteta, već bilo kog tehničko-tehnološkog?
Stiče se utisak da nema mnogo zainteresovanih za tu funkciju, prije svega zbog slabih finansijskih stimulansa u odnosu na ogromnu odgovornost. Aktivni kapetani duge plovidbe imaju znatno veće zarade na brodu, pa je to vjerovatno razlog proširivanja liste “prihvatljivih diploma”. Zvuči paradoksalno, ali realnost je takva.
Naše regulative nijesu dovoljno kvalitetne, što potvrđuju i brojne zamjerke EMSA-e. Radi se o kompleksnoj oblasti koja zahtijeva stalno usklađivanje i implementaciju međunarodnih propisa, a tu nijesmo bili na visini zadatka.
Nedavno je jedan pomorski stručnjak izjavio da u današnjim uslovima naša brodarska društva nemaju šansu. Kakvo je vaše mišljenje?
Najskorija dešavanja sa Crnogorskom plovidbom i otežano poslovanje Barske plovidbe pokazuju da nijesmo sposobni da napravimo održive strategije razvoja brodarskih kompanija sa državnim kapitalom. Kupovina brodova i osnivanje dviju kompanija sa po dva broda nije bilo dobro rješenje.
Umjesto da se primijeni know-how od uspješnih kompanija, poput Dabinovića, došlo je do propasti i nagomilavanja dugova. Evidentno je da se nijesmo rukovodili ni logikom, ni tržištem, ni ekonomskom politikom. Samo kvalitetni zakoni i stroga odgovornost za loše odluke mogu promijeniti situaciju.
Da li je vrijeme da se ozbiljno razgovara o kvalitetu pomorske administracije Crne Gore u kontekstu ulaska u EU?
Crna Gora ima dovoljno stručnjaka koji bi mogli zadovoljiti međunarodne standarde. Problem je nedovoljna finansijska motivacija, zbog čega iskusni ljudi nijesu spremni za rad u državnoj administraciji.
Potrebno je depolitizovati sektor, dodatno motivisati kadrove i sistematski ih formirati. Ako bi se angažovali isključivo stručnjaci, rezultati bi bili vidljivi u kratkom roku.
Kakvo je vaše mišljenje o ideji da Ministarstvo pomorstva bude “detaširano” u Kotor?
Kotor je kroz istoriju bio i ostao pomorski centar Crne Gore – tu su Srednja pomorska škola sa 170 godina tradicije, Pomorski fakultet sa 65 godina tradicije, Bokeljska mornarica i brojna strukovna udruženja. Zbog toga bi bilo logično da se Ministarstvo smjesti u Kotor.
To nije lokalpatriotizam, već praktična i korisna ideja. Sve inostrane pomorske delegacije obavezno posjećuju Kotor, što dovoljno govori o njegovom međunarodnom značaju.
Šta bi za pomorce i pomorsku industriju značio ulazak Crne Gore u EU?
Za pomorce bi ulazak u EU značio samo benefite – prvenstveno mogućnost plovidbe na brodovima pod zastavom bilo koje članice EU bez posebnih ograničenja. To donosi bolje radne i životne uslove, kao i značajno bolji finansijski status.
Ulazak u EU rasteretio bi kruzing i nautički turizam birokratskih procedura i dodatno učinio Crnu Goru atraktivnom destinacijom, što bi snažno unaprijedilo domaću ekonomiju.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
