Dana 15. decembra 2022. godine, Vlada Crne Gore na svom zvaničnom web portalu objavila je da za generalnu direktoricu Direktorata za pomorski saobraćaj, sigurnost plovidbe, zaštitu od zagađenja i pomorsku privredu u Ministarstvu kapitalnih investicija postavlja Maju Mijušković, diplomiranu pravnicu, dotadašnju vršiteljku dužnosti generalne direktorice ovog direktorata. U 2024. godini, ovaj put ponovo u svojstvu VD direktorice ovog Direktorata, sa prethodnim iskustvima u ovoj instituciji, govori za pomorstvo.info o izazovima u radu pomorske administracije.
Direktorat za pomorski saobraćaj na čijem ste čelu i u novom mandatu, nadležan je između ostalog i za sigurnost plovidbe, zaštitu od zagađenja i pomorsku privredu. Šta se i da li se nešto promijenilo u opisu nadležnosti ovog Direktorata tokom personalnih „tranzicija“ u resornom ministarstvu proteklih godina?
Dugi niz godina je kompletan sektor pomorstva bio pod nadležnošću jednog Direktorata. Potom je Direktorat u periodu od 2018. do početka 2021. godine bio podijeljen na dva direktorata, od kojih je jedan obuhvatao pomorski saobraćaj, sigurnost plovidbe i zaštitu od zagađenja, dok je drugi bio nadležan za pomorsku privredu.
Od 2021. godine ponovo je objedinjen i egzistira u suštini sa istim nadležnostima, samo pod različitim nazivima. Moje je uvjerenje da bi ovako zahtjevan i kompleksan sektor trebao zavrijediti dovoljno pažnje da bude prepoznat Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave kao zasebno Ministarstvo pomorstva.
Ukoliko to iz bilo kojeg razloga neće biti slučaj u nekom doglednom periodu, onda bi sektor pomorstva vjerujem trebao biti podijeljen barem na više organizacionih jedinica, odnosno direktorata i direkcija, sa drugačijom organizacionom i, u dobroj mjeri, kadrovskom strukturom. Koliko god da se svi moji saradnici i ja trudimo da rješavamo izazove koji su pred nama, često to nažalost prosto nije moguće, što zbog limitiranih finansijskih, što zbog kadrovskih ograničenja sa kojima smo suočeni.
Dovoljno je znati koliki je opseg posla samo u odnosu na neke od nadležnosti koje ste pobrojali u Vašem pitanju, pa da se razumije kako raznorodne poslove obavljamo, a sa kojim ljudstvom i sa kako skromnim budžetskim sredstvima. Ono što često ističem, a ponovila bih i ovdje, jeste da i Crna Gora, baš kao i Engleska, Grčka, Holandija itd. u jednakoj mjeri mora da ispuni sve međunarodno preuzete obaveze ratifikacijom Konvencija npr., a sada uporedite njihove pomorske administracije i uslove u kojima ti ljudi rade, sa uslovima u kojima radi crnogorska pomorska administracija.
U okviru Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva, koji je usvojen krajem decembra prethodne godine, formirana je još jedna Direkcija, u čijoj nadležnosti je PSC inspekcija, odnosno inspekcija plovnih objekata strane državne pripadnosti. Cijenim da je neophodno osnovati još jednu Direkciju, koja bi se bavila isključivo praćenjem i implementacijom međunarodnih obaveza Crne Gore.
Suštinski, smatram da dok god se ne stvore objektivno bolji uslovi za rad naše pomorske administracije, teško da možemo očekivati bilo kakav značajniji napredak u sektoru pomorstva, uz svo zalaganje ljudi koji rade u ovom sektoru, ali mora postojati razumijevanje koje je preduslove neophodno obezbijediti da bi se u sektoru pomorstva konačno počelo govoriti o napretku, o razvojnim projektima, o unapređenju implementacije međunarodnih konvencija i slično, a ne samo da se zadovoljavamo rješavanjem problema koji su nam na stolu svakoga dana.
Za mene kao v.d. generalnog direktora, o unapređenju stanja u sektoru pomorstva moći ćemo da govorimo tek kada se bude podrazumijevalo da redovno i nesmetano ispunjavamo svoje obaveze kao obalna država, država luka i država zastava, odnosno kada budemo na stolu imali više razvojnih projekata nego izazova, uz svijest da svaki propust može izazvati veoma krupne posljedice po sektor, odnosno ljude koji su vezani za ovu djelatnost.
Čitajući unazad izjave, saopštenja i aktivnosti Direktorata za pomorstvo tokom proteklog perioda, vidljive su i razvojne ambicije i jasan stav da je pomorska privreda prioritet svake vlade Crne Gore. Da li je u praksi i zaista tako?
Sa aspekta nekoga ko rukovodi Diretoratom za pomorstvo smatram da je najznačajniji dokument koji je do sada urađen u sektoru pomorstva Strategija razvoja pomorske privrede 2020-2030. godine, čijim procesom izrade sam imala čast lično da upravljam i da je iznesem zajedno sa timom izuzetnih saradnika, kojima i ovom prilikom zahvaljujem na nesebičnom trudu kojeg su uložili kako bi dobili ovako kvalitetan dokument. Navedeni strateški dokument je nikad jasnije definisao sve naše razvojne potencijale u sektoru ne samo pomorske privrede, nego cjelokupnog pomorstva.
Takođe, Akcionim planom 2020-2021. godine su vrlo jasno definisane sve aktivnosti i ciljevi. Međutim, implementacija Strategije podrazumijeva ulaganje, prije svega u ljudske resurse, pa onda naravno i u realizaciju samih aktivnosti. Po mome mišljenju, kada se stvore odgovarajući uslovi za njenu implementaciju, imaćemo i vidljiviji napredak u sektoru pomorstva i mjerljive rezultate.
Postoji li mogućnost u ovom mandatu da se Lučke kapetanije odvoje kao zasebne organizacione jedinice, a takođe i da se oformi nova organizaciona jedinica koja će se baviti pitanjima obrazovanja i obuke pomoraca kao i o radu pomoraca (Konvencija o radu pomoraca iz 2006) te da joj, kao prirodno, sjedište bude u Kotoru?
Ovakvih ideja smo imali i ranije priliku da čujemo u javnosti, ali neophodno je da ukažem ponovo na zakonski okvir i na mogućnosti koje postoje ili ne postoje u tome okviru. Naime, Lučke kapetanije već jesu samostalne organizacione jedinice, dugi vremenski period.
U skladu sa zakonskim uređenjem, Lučke kapetanije ne mogu biti uređene kao organizacione jedinice koje su nezavisne od Direktorata za pomorstvo, nego isključivo kao organizacione jedinice koje su pod nadležnošću, odnosno u okviru resornog Direktorata.
Podsjetila bih da u skladu sa Zakonom, Lučkim kapetanijama u Baru i Kotoru rukovode Lučki kapetani, koji su u potpunosti samostalni u odlučivanju i postupanju, tako da smatram da ne postoje prepreke niti po pitanju nadležnosti, niti organizacije, za koje bi mogli reći da usporavaju proces rada i odlučivanja u Lučkim kapetanijama ili uslijed kojih je potrebno mijenjati postojeću organizaciju u tom dijelu.
U odnosu na dio pitanja koji se odnosi na eventualno formiranje nove organizacione jedinice, već sam istakla da smatram da je njeno osnivanje neophodno, dakle slažem se i zalažem za to da se u nekoj od narednih sistematizacija oformi zasebna organizaciona jedinica za praćenje i implementaciju međunarodnih propisa, ali se ne mogu složiti da bi joj sjedište trebalo biti u Kotoru ili Baru ili nekom trećem gradu na našoj predivnoj obali.
Svakako, izuzetno cijenim bogatu pomorsku tradiciju Boke, ali moramo imati u vidu da bi ova ogranizaciona jedinica obavljala isključivo administrativne poslove, te da bi upravo u cilju efikasnosti njeno sjedište moralo biti tamo gdje je administrativno smješteno Ministarstvo saobraćaja i pomorstva.
Administraciju, odnosno konkretnu organizacionu jedinicu, ne čini samo nekoliko ljudi koji su raspoređeni na tim radnim mjestima, nego moramo imati u vidu da ti ljudi moraju biti na dnevnoj osnovi, najčešće i fizički, povezani za svim ostalim sektorima u administraciji, kako unutar Ministarstva, tako i sa npr. Ministarstvom vanjskih poslova, Ministarstvom finansija, Ministarstvom prosvjete, Ministarstvom rada, Ministarstvom zdravlja itd.
Koje poteze možemo očekivati kako bi se otklonili nedostaci koje je EMSA predočila pomorskoj administraciji Crne Gore?
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je prošle godine, a nakon izvršene EMSA inspekcije, pripremilo i dostavilo EMSA-i dobrovoljni Akcioni plan sa korektivnim mjerama kojim smo precizno definisali naredne korake koje crnogorska pomorska administracija planira da preduzme kako bi otklonila utvrđene nedostatke.
Takođe, kako će značajan dio utvrđenih nedostataka biti eliminisan i donošenjem novog Pravilnika o vrstama zvanja i ovlašćenja, uslovima za sticanje zvanja i izdavanje ovlašćenja za članove posade broda, očekujemo da u toku narednog mjeseca finalni predlog Pravilnika, u čiju izradu su uključeni i akademska zajednica i strukovna udruženja, uputimo u dalju proceduru radi usaglašavanja i konačnog donošenja.
Takođe, Ministarstvo je formiralo i Komisiju koja je otpočela sa vršenjem nadzora nad radom Centara za obuku pomoraca, imajući u vidu da su i u tom dijelu konstatovani određeni nedostaci. Namjera nam je da rad Centara u najvećoj mogućoj mjeri uskladimo sa STCW Konvencijom, te da se podigne kvalitet obuke u Centrima. Nakon prvih kontrola, krenućemo sa intenzivnijim i konkretnijim nadzorom, koji će potencijalno rezultirati i konkretnim sankcijama gdje utvrđene nepravilnosti ne budu otklonjene.
Kada ce početi izdavanje SID-a?
Intenzivno radimo na stvaranju uslova za otpočinjanje izdavanja SID-a, u saradnji sa kolegama iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Nadam se da će uskoro konačno i biti omogućeno izdavanje identifikacione isprave našim pomorcima, iako procedure traju znatno duže nego što su bila naša očekivanja. Više puta smo istakli, a nije suvišno i da ponovim, prvenstveno smo morali da pristupimo izradi normativno-pravnog okvira, pa tek onda da otpočnemo sa operativnim aktivnostima koje se odnose na sami postupak izdavanja biometrijskog dokumenta. Očekujemo da u narednim mjesecima konačno zaživi i izdavanje SID-a.
Da li je Direktorat za pomorski saobraćaj raspravljao u skorije vrijeme o izradi Akcionog plana za 2024/25, a povodom Strategije razvoja pomorske privrede do 2030?
Naravno da jeste, iniciramo već treću kalendarsku godinu pokretanje ovog postupka i nadam se da ćemo sada konačno i dobiti uslove da se predmetni postupak pokrene i da kao krajnji rezultat dobijemo Akcioni plan, koji će dati nove smjernice i sagledati i dosadašnje stanje u sektoru pomorstva i rezultate ili izostanak istih.
Iskusni pomorski stručnjaci smatraju da je vrijeme za novi Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe i svi podzakonski akti koji proističu iz ovog zakona. Šta Vi o tome mislite?
Slažem se da je neophodno pristupiti izradi novog Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe i planirali smo njegovu izradu u IV kvartalu ove godine. Praksa je pokazala da je određene norme neophodno inovirati, pristupiti nekim pitanjima na drugačiji način, tako da naravno da želimo da i kroz nova zakonska riješenja ispratimo tu potrebu. Mogu navesti npr. jednu od novina koje planiramo kroz novi Zakon, a to je obavezna upotreba remorkera u Bokokotorskom zalivu, a sve u cilju podizanja stepena sigurnosti pomorske plovidbe.
Kako je poznato, pomorska tradicija u Boki Kotorskoj duga je vijekovima. Bokeljski pomorski kapetani, iskusni zapovjednici brodova, upravitelji strojeva i drugi pomorski stručnjaci, starije i novije generacije, značajno bi doprinijeli svojim angažovanjem reformi pomorske privrede. To nije slučaj već godinama. Zašto je to tako?
Mislim da razlog za ovu pojavu na žalost nije samo jedan, te da moramo stvari sagledati iz više uglova. Prvo, ono o čemu smo dosta već govorili jeste da rad u pomorskoj administraciji ljudima koji su iz struke nažalost ne djeluje ni perspektivno niti zabavno, a ni isplativo. Posebno pri tome treba imati u vidu kakve su zarade pomoraca u odnosu na zarade koje nudi javni sektor. Takođe, administrativni poslovi su za ljude koji su navikli da funkcionišu u drugačijim uslovima, često iscrpljujući, birokratski i nemaju strpljenja da ulaze u takav vid organizacije.
Najbolji primjer za ove tvrdnje jeste i činjenica da se jako mali broj pomoraca konkretno, iskusnih kapetana i sl. uopšte prijavljuje na javne oglase za slobodna radna mjesta u pomorskoj administraciji.
Takođe, po nedavnom javnom pozivu za predaju biografija za članove u Odborima direktora u privrednim društvima iz sektora pomorstva, od 90 prijavljenih kandidata zapravo je bio najmanji broj ljudi iz ove branše. Dakle, da bi iskusni kadrovi mogli doprinijeti reformi pomorstva, što bi svakako bilo sjajno, onda moramo razumjeti da i oni trebaju da žele da neposredno postanu dio tih procesa. Za sada je to, nažalost, prilično rijetko bio slučaj. Navedeno, naravno, podrazumijeva da bi za donošenje odluka bilo potrebno preuzeti i odgovornost.
Koliko je Direktorat za pomorski saobraćaj uključen u međunarodne aktivnosti i u kojoj mjeri su stručne službe EU angažovane u Crnoj Gori?
Direktorat za pomorski saobraćaj je, naravno, u potpunosti uključen po pitanju EU integracija, pregovaračkih poglavlja, ispunjenja međunarodnih obaveza, pripreme Zakona o potvrđivanju određenih konvencija itd. Takođe, prilikom izrade novih zakona nastojimo da transponujemo relevantne direktive i da usaglasimo zakonska rješenja sa pravnom tekovinom EU.
Podsjetiću da je Crna Gora od 1. jula 2023. godine punopravna članica Paris MoU, te da je Ministarstvo pripremilo, a potom Vlada utvrdila i prije desetak dana i Skupština Crne Gore donijela Zakon o potvrđivanju Najrobi konvencije, tako da mi se čini da je vidljiv pomak i u dijelu međunarodnih aktivnosti.
Takođe, Vlada je na prošloj sjednici na predlog Ministarstva saobraćaja i pomorstva, nakon što smo usaglasili Sporazum, ovlastila ministra Filipa Radulovića da potpiše bilateralni sporazum sa Republikom Italijom o priznanju ovlašćenja pomorcima, što takođe smatramo značajnim uspjehom crnogorske pomorske administracije.
Šta smatrate ključnim u razvojnim programima pomorske privrede Crne Gore u narednih nekoliko godina?
Kao što sam prethodno istakla, vjerujem da je ključno da se u narednom periodu izradi Akcioni plan za 2024-2025. godinu, da se počnu izdvajati dovoljna budžetska sredstva za sektor pomorstva, te da se ulaže u ljudske resurse. Na ovaj način, biće stvoreni i odgovarajući preduslovi za potpunu, kontinuiranu implementaciju Strategije razvoja pomorske privrede.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
