Jedan od najmlađih crnogorskih jedriličara, Nikola Matijević, takmičar u klasi Optimist, u konkurenciji 170 najboljih mladih jedriličara i 120 jedriličarki iz čitavog svijeta, na Evropskom prvenstvu u Poljskoj krajem jula 2026. godine, našao se u perspektivnoj bronzanoj grupi i pokazao da će sa svojom generacijom u budućnosti ići ka najvišim rezultatima i najsjajnijim medaljama. Đak je sedmog razreda Osnovne škole „Njegoš“ u Kotoru, a jedriličarstvom se bavi od svoje sedme godine. Ovom prilikom, za pomorstvo.info, ovaj mladi budući šampion predstavio je svoja dosadašnja iskustva u jedriličarstvu.
Jedrenje u Kotoru je tradicija. Kako i kad si odlučio da se baviš jedrenjem i zašto si izabrao ovaj sport?
Nakon završenog prvog razreda osnovne škole, čuli smo da JK Lahor svakog ljeta organizuje školicu jedrenja za djecu i odlučio sam da se upišem kako bih naučio nešto više o tom sportu. Tako se jedrenjem bavim još od svoje sedme godine. Inače, član sam Jedriličarskog kluba „Lahor“. Jedrim na jedrilici klase Optimist.
Kako su izgledali ti prvi koraci u jedriličarstvu, a posebno taj prvi susret sa školom jedrenja?
Škola jedrenja trajala je dvije sedmice i za to vrijeme naučili smo puno novih i interesantnih stvari. Naučili smo kako da vezujemo čvorove, djelove jedrilice, vrste vjetrova, kako da opremimo jedrilicu i da jedrimo u Optimistima… Za to vrijeme upoznao sam i puno novih prijatelja s kojima sam nakon časova ostajao da se kupam i družim. Posebno mi se dopalo što sam mogao da se družim i sa starijim članovima kluba, koji su nama mlađima strpljivo pomagali oko svega. Jedrenje mi se mnogo dopalo i nakon završenog početnog kursa odlučio sam da nastavim sa treninzima…
Kako danas, nakon prvih pet godina iskustva, izgleda jedan tvoj trening i da li je za bavljenje ovim sportom potrebna posebna oprema?
Tri puta sedmično imamo treninge koji traju po nekoliko sati. Čim dođemo u klub, moramo da opremimo jedrilicu, spustimo brodove do ponte, stavimo jedra i pripremimo sve ostalo što je potrebno za trening. Nakon toga izlazimo na more i, uz trenere koji nas prate, jedrimo, imamo regatice i vježbamo startove. Nakon treninga potrebno je raspremiti jedrilice, oprati opremu i sve vratiti na svoje mjesto. Ako nema vjetra, imamo časove teorije, gledamo snimke regata, a vrlo često se i družimo i igramo igre…
Ljeti nije potrebna neka posebna oprema, osim UV majice, šortsa i kačketa. Zimi koristimo suva odijela koja oblačimo preko garderobe i koja nas štite od kvašenja i hladnoće.
Kako je počeo tvoj takmičarski dio bavljenja ovim sportom? Kako si počeo da ideš na regate i kada si osjetio da voliš takmičarsku atmosferu?
Na regate sam krenuo nakon godinu dana bavljenja jedrenjem. Prva regata bila mi je u Herceg Novom. Prije regate opremamo brodove, pakujemo opremu i teglimo jedrilice do mjesta gdje se takmičenje održava.
U početku nisam ostvarivao neke rezultate, ali redovnim treninzima i uz savjete svojih trenera, Raša i Filipa, bivao sam sve bolji i bolji, pa sam tako počeo da osvajam prve medalje. Volim takmičenja jer su prilika da pokažem šta znam, a i druženja budu super jer se tada sretnem sa prijateljima iz drugih klubova.
Učestvovao si na nekim internacionalnim regatama na kojima si osvajao medalje. Kako je to izgledalo i gdje su se održavala takmičenja?
Uz veliko zalaganje kluba i trenera, svake godine idemo i na regate koje se održavaju u Hrvatskoj i Srbiji. U Hrvatskoj ima puno više jedriličarskih klubova nego kod nas, a samim tim i takmičara, pa je konkurencija veća, a takmičenja izazovnija. Bio sam u Dubrovniku, gdje sam na njihovoj regati 2024. godine osvojio drugo mjesto za dječake do 12 godina. Učestvovali smo i na regatama u Splitu, Trogiru i Puli. U Srbiji sam jedrio na Palićkom jezeru i tamo sam osvojio svoju prvu medalju.
Prošle godine sam, kao član reprezentacije, učestvovao na Svjetskom prvenstvu u Portorožu, a ove godine smo bili na Evropskom prvenstvu u Gdinji, u Poljskoj. Na tim takmičenjima učestvuju djeca iz cijelog svijeta i oduševljen sam kako umiju da jedre i kakve rezultate ostvaruju. Na tim velikim takmičenjima nisam bio zadovoljan svojim rezultatima, ali se nadam da ću uz dovoljno truda biti sve bolji.
Kao vrlo mlad, ali za taj uzrast već iskusan takmičar sa pobjedničkim karakterom, sigurno bi imao šta da preporučiš svojoj i nekim mlađim generacijama u vezi sa jedriličarskim sportom…
Jedrenje je super zabavno, a u tom sportu svako ko želi da se njime bavi naći će i upoznati mnogo budućih prijatelja. Treneri su strpljivi i posvećeni, pa će tamo naučiti mnogo korisnih stvari, posebno važnih za nas koji živimo na moru. Meni je najdraži osjećaj jedrenja po jakom jugu, kada na balansu održavam ravnotežu, a jedrilica ide brzo.
U Lahoru nisam samo naučio da jedrim. Tu sam stekao prijatelje i radne navike, naučio značaj timskog rada, a sa klubom sam pošao i na svoja prva putovanja. Veoma sam zahvalan svojim trenerima na vremenu koje nam posvećuju, učeći nas ne samo jedrenju već i drugim zdravim navikama. Naravno, volio bih da imamo mogućnost da učestvujemo na što većem broju internacionalnih regata i da jednog dana učestvujem na Olimpijskim igrama, kao naš poznati jedriličar Milivoj Dukić.
pomorstvo.info
