Ikona sporta u Kotoru i bokokotorskom zalivu, Jedriličarski klub “Lahor”, znatno je više od onoga što on formalno jeste. Jer, “Lahor” je vječna vatra kotorske tradicije i mediteranskog duha u jednom od nekoliki najljepših zaliva na svijetu.
Za pomorstvo.info, o ulozi ovog legendarnog jedriličarskog kluba, njegovim potrebama, mogućnostima i planovima, govori njegov predsjednik, Filip Petričević.
Jedriličarski klub „Lahor“ traje punih 77 godina. Ako znamo da je značaj ovog kluba u prošlosti bio više od jedriličarskog sporta, da je bio svojevrsna kulturološka ikona i turistička atrakcija grada Kotora, zaliva Boke i regiona, kako gledate na njegovu sadašnjost i budućnost?
Kao što ste pomenuli, J.K. Lahor za mnoge članove i jedriličare predstavlja više od samog sporta i kluba. To pokazuje sve veći broj članova, prijatelja kluba, kao i njihovog odnosa prema ovom sportu, društvu i ovakvom načinu života.
Jedriličarski klub Lahor se poslijednjih nekoliko godina fokusirao na rad sa najmlađima, kao i na obnavljanje i uvećanje sportske flote.
Kroz teorijsku i praktičnu edukaciju klub je uspio da drastično poveća članstvo što pokazuje činjenica da u zimskom periodu konstantno trenira oko tridesetak jedriličara i jedriličarki, dok u ljetnjem periodu broj aktivnih članova je do 70.
Stalni rast članova nas promorava da, bez obzira što raspolažemo sa najviše jedrilica od svog osnivanja, pronađemo model koji bi zadržao jedriličare koji godištem prerastaju klase Optimist i ILCA. S tim u vezi, klub je uložio dodatne napore da u narednom periodu osposobi i oživi klasu mikrotoner koja bi omogućila veću aktivnost starijih članova kao i lakšu obuku za rekreativce.
Često podsjećate da su jedriličari ovoga kluba edukovani skiperi, obučeni temeljnim mornarskim vještinama. Uviđa li šira zajednica značaj ove činjenice, prije svega zbog kadrova potrebnih nautičkom turizmu? Postoje li i ako postoje, kakve su veze ustanova za obrazovanje pomoraca i ovog prominentnog jedriličarskog kluba?
Šira zajednica je tek u poslednjih par godina počela da uočava visedecenijski rad koji klub ulaže kako bi edukovao svoje članove i osposobio budući trenerski i skiperski kadar.
Međutim, tu nailazimo na problem da većina današnje omladine odlazi iz kluba baveći se nautičkim turizmom koji im može pružiti veća primanja i to dominatno u sektoru glisera.
Što se tiče saradnje sa ustanovama za obrazovanje pomoraca, za sada se nije pojavila konkretna inicijativa neke institucije prema nama koja bi bila vrijedna pomena.
Uglavnom se radilo o saradnji sa javnim ustanovama i NVO sektorom u pogledu otkrivanja ovog sporta najmlađoj populaciji. Lahor je uvijek otvoren za saradnje na svim nivoima.
Evidentno je, takođe, da u Crnoj Gori još uvijek nije sasvim razvijena svijest o jedriličarstvu i nautičkom turizmu kao profitabilnoj industriji i kao turističkoj atrakciji. Možete li na primjeru Jedriličarskog kluba „Lahor“, ovo potvrditi ili osporiti?
Smatram takođe da u Crnoj Gori još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o jedrenju kao olimpijskom sportu i beneficijama za nautički turizam koje ono nosi. Klubovi u Crnoj Gori dugi niz godina se bore da dobiju na korištenje, održe i valorizuju svoje lokacije u pogledu sportskih marina i privezišta koje bi pored edukativnih i sportskih aktivnosti puno rasteretile i olakšale dalji razvoj ovog sporta kao i nautičkog turizma u Boki Kotorskoj.
JK „Lahor“ je svojevrsna „osnovna škola“ jedriličarstva, iz koje su izašli mnogi uspješni skiperi, pa i šampioni na velikim regionalnim i globalnim regatama. Takođe, radi se o najboljem obliku promocije Crne Gore kao, mediteranske, turističke države. Da li je tačno su dosadašnja ulaganja nesrazmjerna potencijalu koji JK „Lahor“ može da ponudi u okviru sporta i nautičkog turizma?
Prije svega treba napomenuti da je jedrenje olimpijski sport i samim tim podrazumijeva kontinuiran rad sa takmičarima od njihovog početka to jest 6. ili 7. godine.
Klub tokom jedne sezone učestvuje na 40ak regata a organizuje 5 od kojih je najznačajnija Memorijal Kapetana Marka i Joza Ivanovića za manje olimpijske klase (51. po redu) kao i 21. Fašinada kup koja je najposjećenija i najatraktivnija regata u Crnoj Gori za krstaše.
Ulaganja nisu dovoljna ni za osnovno funkcionisanje kluba pa se snalazimo na razne načine uz veliki volonterski rad, podršku prijatelja i bivših članova kao i roditelja djece članova kluba. Mislim da bi se sa većim ulaganjima u Lahor stvorila dodatna vrijednost ne samo za naše članove več i za sam grad i širu zajednicu.
Još uvijek se JK „Lahor“ nalazi u starom objektu nekadašnjeg skloništa koje je namjenski pravljeno za civilnu zaštitu, a u mirnodopskom periodu za sportove na vodi. Uslovi su, kako se vidi, još lošiji nego ranije. Da li je došao trenutak za ozbiljnije razgovore od dosadašnjih? Za konkretnu podršku, a ne samo dobre želje i verbalnu podršku.
U godini proslave 75. jubileja Lahora, pomenuti prostor skloništa je u znatnoj mjeri uređen iz klupskog budžeta i volonterskim radom zaposlenih. Izvršena je preorganizacija prostorija koliko je to sama konstrukcija objekta dozvolila. Ono što raduje jeste činjenica da je Opština Kotor počela pripremu dokumentacije za rekonstrukciju objekta stare “Stefine kuće” čijom bi realizacijom puno olakšala organizaciju i funkcionisanje kluba.
Dugo je ovaj renomirani jedriličarski klub imao „raskorak“ između nespostojećeg privezišta i ponte za male jedrilice (koje se zapravo ne vezuju nego se izvlače na pontu). Da li je to stanje promijenjeno ili je isto?
Klub poslijednjih četrdesetak godina koristi i održava malu pontu ispod crkve Sv. Matija, a u proteklih nekoliko godina pokazalo se da nije dovoljna za brojnu flotu koju klub svakodnevno koristi. Takođe za razvoj mikrotoner klase neophodno bi bilo da klub posjeduje svoje pontonsko privezište kako bi brodovi bili bezbjedno vezani. S tim u vezi, klub je još prije 30 godina napravio idejni projekat sportske lučice od tvrde gradnje, mada je danas realnija opcija postavljanja plutajućeg pontona za koji klub ima dozvolu morskog dobra ali nije u finansiskoj mogućnosti da ga nabavi.
Ukoliko bi došlo do nekog većeg ulaganja u klub, i ukoliko bi njegov značaj bio konačno pravilno shvaćen, gdje vidite potrebu za urgentnom investicijom, a gdje, dugoročnom, strateškom?
Urgentna investicija bila bi nabavka adekvatnog kombi vozila za transport takmičara na regate u Crnoj Gori i inostranstvu kao i nabavka još jednog gumenjaka koji bi podigao nivo sigurnosti na treninzima i regatama imajući u vidu da u istom trenutku na moru često imamo preko dvadesetoro djece. A kad govorimo o dugoročnoj i strateškoj investiciji tu vidimo ideju izgradnje sportske lučice ili plutajućeg pontona za vez sportskih jedrilica koje bi omogucilo dalje razvijanje klasa krstaš i mikrotoner.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
