Izvor fotografije: Shutterstock.com
Iscrpna trogodišnja studija pokazala je da su sistemi koji podržavaju primjenu propisa o satima za odmor na brodovima u velikoj mjeri narušeni, pri čemu gotovo dvije trećine pomoraca prilagođava svoje evidencije o radu i odmoru.
Prema Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. godine (MLC), pomorci imaju pravo na regulisane sate rada i odmora. Maksimalno radno vrijeme ne smije prelaziti 14 sati u bilo kojem 24-časovnom periodu, niti 72 sata u bilo kojoj sedmici. Minimalno vrijeme odmora ne smije biti manje od 10 sati u 24 sata, niti manje od 77 sati u sedam dana.
Evidencija o dnevnim satima odmora ili rada pomorca mora se voditi na radnom jeziku broda i na engleskom jeziku, te je moraju potpisati pomorac i kapetan ili drugo ovlašćeno lice. Pomorcu se mora uručiti kopija evidencije.
U svom doktoratu za World Maritime University, koji je finansirao ITF Seafarers’ Trust, Bikram Bhatia je anketirao 6.304 pomorca, intervjuisao 55 inspektora lučkih vlasti (PSC) i analizirao podatke iz 16.551 inspekcije.
Ključni nalazi istraživanja uključuju podatak da je 64,3% pomoraca prilagođavalo svoje evidencije o radu i odmoru, dok inspektori lučkih vlasti teško otkrivaju nepoštovanje propisa.
Još zabrinjavajuća je prinuda sa kopna – 66,7% ispitanika je izjavilo da su im kompanije osporavale izvještaje, 60,1% je imalo očekivanje da prilagodi izvještaje, dok je 49,1% dobilo direktna uputstva za to.
Visoke stope usklađenosti koje prijavljuju lučke vlasti prikrivaju stvarno nepoštovanje koje prijavljuju pomorci, stvarajući ono što Bhatia naziva “lažnom naracijom na nivou politika”.
“Pomorci se suočavaju sa teškim izborom: iskrenost o prekovremenom radu može dovesti do kazne, dok ih neiskrenost može poštedjeti posljedica. Ovo stvara zabrinjavajući nedostatak podsticaja za ispravno, efikasno, otvoreno i transparentno vođenje evidencije o radnim satima.”
Izvor: Splash247
