Izvor fotografije: Natasha-Aleksandra / Shutterstock.com
Modularnost, standardizacija dizajna i operativna nezavisnost uz minimalnu interakciju osoblja za održavanje, čine nuklearnu energiju potencijalno efikasnim energetskim rješenjem za brodove i priobalne instalacije.
Riječ je o tome da nuklearna energija pruža potencijalno rješenje nultih emisija energije za brodove i plutajuće priobalne resurse. Napredni modularni nuklearni reaktori mogli bi generisati značajne količine energije sa relativno malog, prenosivog “plug-and-play” postolja.
Nekoliko organizacija aktivno razvija različite tipove malih nuklearnih sistema, uključujući reaktore sa toplotnim cijevima (HPR) i reaktore sa rastopljenom soli (MSR). Jedan takav sistem mogao bi pokretati brod ili pružati energiju za proizvodnju alternativnih goriva tokom desetina godina bez potrebe za ponovnim punjenjem ili mijenjajući ga novim reaktorom.
Međutim, široko usvajanje nuklearne energije može imati i određene posledice.
Naime, regulative vezane za upotrebu i transport radioaktivnog materijala moraju se mijenjati na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, kako bi upotreba nuklearne energije u komercijalne svrhe bila održiva. Potencijalno, regulatorna tijela morala bi se pozabaviti povećanim volumenom nuklearnog otpada kako se više brodova opredjeljuje za ovu tehnologiju.
Pogled u budućnost
Dok se razvoj malih nuklearnih energetskih sistema nastavlja i regulative evoluiraju, postoji mogućnost da dio svjetske komercijalne flote usvoji nuklearnu energiju kao rješenje nultih neto emisija u budućnosti.
Iako, će nuklearni sistemi vjerovatno imati visoke početne troškove u odnosu na tradicionalne energetske sisteme, vlasnici brodova i operatori brzo bi mogli doživjeti druge uštede koje potvrđuju prelazak. Brodovi koje pokreće nuklearna energija biće oslobođeni poreza i taksi vezanih za emisije ugljenika i ekonomiju ugljenika u nastajanju. Usluge bunkera takođe neće biti potrebne za takve brodove, eliminišući troškove, poteškoće i sigurnosne rizike u vezi sa tim praksama.
Nuklearna energija nije potpuno nova u brodarskoj industriji, iako je uglavnom ograničena na vojne i ratne brodove. Međutim, ovi brodovi koriste konvencionalne reaktore koji zahtijevaju posebne mjere opreza tokom dugotrajnog procesa ponovnog punjenja i prilagođavanja. Mnogi mali reaktori u razvoju imaju za cilj da proces ponovnog punjenja učine jednostavnim, poput zamjene alkalne baterije u dječijoj igrački.
Kada se reaktor približi kraju svog životnog vijeka na brodu ili priobalnom resursu, stručnjak ili čak autonomni sistem bi mogli ukloniti stari sistem i instalirati novi, minimizirajući vrijeme zastoja. Odgovornost za rukovanje radioaktivnim otpadom tada bi se mogla prebaciti na operatore centralizovanog skladišta nuklearnog otpada umjesto na vlasnike i operatore brodova.
Upravo zbog činjenice da se očekuje kako će nuklearni reaktori pokretati brodove 15 do 20 godina ili duže, a komercijalni brodovi često su zastarjeli ili se mijenjaju novim u roku od 30 godina, reaktor bi mogao nadživjeti brod na kojem je instaliran.
Na kraju, nuklearna energija nudi potencijal da produži životni vijek starijim brodovima, oslobodi prostor na brodu uz optimizujuće rasporede i eliminiše emisije, čime postaje moguća tehnologija koja može u potpunosti promijeniti igru u industriji.
Izvor: ww2.eagle.org
