Izvor fotografije: Shutterstock.com
Šta je potrebno da se reformiranje metanola na brodu, nakon uspješnog prototipa, približi komercijalnoj primjeni i kakav bi uticaj ta tehnologija mogla imati na projektovanje i korišćenje jahti? Za vlasnike se stvarni domet mjeri slobodom planiranja rute. Reformiranje metanola na brodu, testirano u okviru britanskog projekta Methanol Pathfinder UK, moglo bi da poveća tu slobodu uz zadržavanje tihog električnog pogona, objašnjava Dave Lee, izvršni direktor kompanije e1 Marine.
Na jahti je domet oduvijek značio mnogo više od udaljenosti između dvije tačke. Za vlasnika on određuje slobodu da promijeni planove, istražuje izvan uobičajenih područja plovidbe i što duže ostane udaljen od infrastrukture na kopnu. Za projektanta, svaka dodatna milja ima posljedice po masu, zapreminu, raspored prostora i performanse.
Električni pogon dodatno naglašava taj izazov. Može značajno promijeniti iskustvo boravka na brodu smanjenjem buke i vibracija i bržim odzivom pogona, ali se povećanje dometa električne jahte na baterije tradicionalno svodilo na ugradnju većeg broja ćelija. Na jahti se dodatne baterije direktno nadmeću sa korisnim teretom, smještajnim prostorom i performansama. Poslije određene tačke, dodavanje baterija radi povećanja dometa može umanjiti upravo onu efikasnost i slobodu projektovanja zbog kojih je električni pogon uopšte privlačan.
To je podstaklo industriju da sljedeći veliki napredak u hemiji baterija posmatra kao ključ za električne jahte većeg dometa. Razvoj baterija ostaće važan, ali nije jedini put za unapređenje električnog pogona. Jedna od mogućnosti jeste korišćenje tečnog goriva kao rezervnog izvora energije tokom dužih perioda bez pristupa punjenju. Projekat Methanol Pathfinder UK pružio je mjerene podatke o tome kako bi takva arhitektura mogla da funkcioniše: reformer na brodu iz metanola i vode, prema potrebi, proizvodi vodonik kvaliteta pogodnog za gorivne ćelije, a proizvedena električna energija zatim se dovodi u visokonaponski baterijski sistem. Pošto se vodonik proizvodi prema potrebi, nema potrebe da se skladišti na brodu.
Spremnost komponenti ovom konceptu daje osnovu koja je prirodno pogodna za skaliranje i znači da sistem ne zavisi od nekog tehnološkog proboja koji tek treba da se dogodi, poput narednog velikog napretka u hemiji baterija.
Dokaz šire projektantske ideje
Arhitektura je testirana u okviru projekta koji je predvodio WSW Marine, koji posluje pod imenom Archipelago Expedition Yachts, u saradnji sa Chartwell Marine Testing. Projekat je finansiralo britansko Ministarstvo saobraćaja kroz šestu rundu Clean Maritime Demonstration Competition programa Innovate UK, u okviru inicijative UK SHORE. Reformer S75 za pretvaranje metanola u vodonik, koji predstavlja srce sistema, isporučila je kompanija e1 Marine, dok je Auriga Energy obezbijedila modul gorivne ćelije AurigaGen snage 10 kW.
Prototip je te tehnologije povezao sa električnim motorom snage 100 kW, litijum-gvožđe-fosfatnom baterijom od 614,4 VDC i 100 kWh, DC/DC pretvaračem i solarnim sistemom nominalne snage 3,25 kW. Sistem je ugrađen u modifikovani kontejner dužine 20 stopa i testiran na Isle of Wight između novembra 2025. i marta 2026. godine.
Sve glavne komponente komercijalno su dostupne, što je važan faktor za njihovu primjenu u bliskoj budućnosti. Pošto su ova rješenja već dokazana, najveći izazovi više se odnose na integraciju, smještaj sistema, sertifikaciju i proizvodnju. Spremnost komponenti konceptu daje osnovu koja je prirodno pogodna za skaliranje i znači da ne zavisi od tehnološkog proboja koji tek treba da se dogodi, poput narednog velikog napretka u hemiji baterija.
Povećanje gustine energije počinje u reformeru. U uređaju S75 kompanije e1 Marine metanol i voda se putem parnog reformiranja i membranskog prečišćavanja pretvaraju u vodonik čistoće od najmanje 99,97 odsto. Otpadni gas vraća se u gorionik kako bi podržao reakciju, dok se povraćena toplotna energija koristi za predgrijavanje ulazne smješe. Povrat toplote je važan jer pomoćna potrošnja direktno utiče na neto električnu snagu dostupnu jahti.
Tokom integrisanog testiranja, sistem je trošio približno 3 kilograma metanola na sat i isporučivao oko 4,5 kW visokonaponskoj bateriji. Efikasnost reformera pri pretvaranju energije metanola u vodonik izmjerena je na približno 71 odsto. Kada su uračunati pomoćna potrošnja gorivne ćelije i DC/DC konverzija, ukupna efikasnost od metanola do baterije iznosila je približno 30 odsto.
Dobijena efektivna gustina energije iznosila je oko 1,5 kWh po kilogramu metanola na nivou baterije, u poređenju sa približno 0,13 kWh/kg kod najboljih litijum-gvožđe-fosfatnih baterija za pomorsku upotrebu koje je projekat analizirao. Izmjereni rezultat bio je približno 12 puta veći.
Procjena na nivou cijele jahte mora da obuhvati tankove, reformer, gorivnu ćeliju, ventilaciju, upravljanje temperaturom, električnu konverziju i bezbjednosne sisteme, kao i efikasnost trupa, hotelsku potrošnju, brzinu i profil korišćenja. Čak i kada se svi ti faktori uzmu u obzir, rezultat brodskim arhitektama ostavlja znatno veći prostor za rad u pogledu gustine energije.
Explorer jahte mogle bi duže da ostanu izvan područja sa gustom mrežom punjača, uz zadržavanje tihog električnog pogona na sidrištima, u lukama i ekološki osjetljivim područjima.
Projektovanje za stvarno upotrebljiv domet
Produživač dometa ne mora da odgovara maksimalnoj snazi električnog motora. Baterija može da obezbijedi energiju za ubrzavanje, manevrisanje i druge situacije koje zahtijevaju veliku snagu, dok reformer i gorivna ćelija mogu stabilno da rade i postepeno dopunjavaju energiju. Energetski sistem jahte zato može da se projektuje prema njenom stvarnom načinu korišćenja, a ne prema jednom proračunu maksimalnog dometa.
Kod nekih projekata to bi moglo da smanji potreban kapacitet baterija za određenu misiju. Kod drugih bi moglo da poveća autonomiju, a da pritom više prostora i mase ostane na raspolaganju za osnovnu namjenu jahte. Glavna prednost je veća sloboda u projektovanju, jer brodske arhitekte dobijaju još jedan način da usklade domet, performanse, smještajni prostor i redundantnost.
To mijenja i odnos vlasnika prema infrastrukturi. Punjenje velikom snagom i dalje će biti veoma korisno tamo gdje je dostupno, ali više ne bi moralo da određuje svaku rutu. Explorer jahte mogle bi duže da ostanu izvan područja sa gustom mrežom punjača, uz zadržavanje tihog električnog pogona na sidrištima, u lukama i ekološki osjetljivim područjima.
Kod većih jahti, pomoćni sistemi i hotelska potrošnja mogli bi da predstavljaju najpraktičniju prvu primjenu. Oni imaju stabilnu potrošnju i omogućavaju da se ova arhitektura uvede kao dio šireg energetskog sistema prije nego što preuzme veći dio pogona. Ista platforma ima potencijal i na brodovima za prevoz posade, pilotskim brodovima i brzim trajektima, čiji bi intenzivni radni režimi mogli pomoći sazrijevanju tehnologije paralelno sa primjenom na jahtama.
Metanol donosi drugačiji skup projektantskih zahtjeva, od kojih su mnogi brodogradilištima i posadama poznatiji od zahtjeva vezanih za sam vodonik. Ostaje u tečnom stanju pri ambijentalnoj temperaturi i pritisku, pa ne zahtijeva tankove kakvi su potrebni za komprimovani ili kriogeni vodonik. Njegovi rizici su dobro poznati: toksičan je i ima nisku tačku paljenja, zbog čega su potrebni projektovani sistemi za zadržavanje, ventilaciju, detekciju isparenja, električne instalacije za opasna područja i hitno isključivanje. To su pitanja pomorske integracije koja se mogu rješavati ustaljenim pristupima projektovanju zasnovanim na procjeni rizika.
Uvjerljiv komercijalni proizvod zahtijevaće jasno definisane priključne tačke za ugradnju, daljinski nadzor i servisnu mrežu koja može pružiti podršku jahtama gdje god da plove.
Sljedeća faza mora da pretvori tehničke performanse sistema u povjerenje vlasnika. Projekat je kao naredni korak identifikovao namjenski produživač dometa za pomorsku upotrebu snage od 20 do 30 kW, pri čemu bi ukupna efikasnost potencijalno mogla da se poveća na 30 do 35 odsto kroz bolju integraciju, efikasniji povrat toplote i smanjenje pomoćne potrošnje sistema. Smanjenje mase, dimenzija, složenosti i troškova moglo bi da bude jednako važno kao i povećanje efikasnosti.
Izvještaj projekta predložio je najmanje 500 sati rada u pomorskim uslovima i testiranja na otvorenom moru prema reprezentativnim profilima misija. Brodograditelji, kapetani i vlasnici moraće da dobiju podatke o pouzdanosti, odzivu na promjene opterećenja, pokretanju i zaustavljanju sistema, buci, održavanju, osjetljivosti na kvalitet goriva i vijeku trajanja komponenti.
Uvjerljiv proizvod zahtijevaće i jasno definisane priključne tačke za ugradnju, daljinski nadzor i servisnu mrežu sposobnu da podrži jahte gdje god da se nalaze.
Saradnja sa klasifikacionim društvima, administracijama zastave i regulatornim tijelima mora da napreduje uporedo sa razvojem proizvoda. Projekat je završio analizu nedostataka u odnosu na pravila Bureau Veritas NR670 i NR547 i oslonio se na ranije analize opasnosti sprovedene sa Lloyd’s Register.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, trenutno ne postoji propis koji detaljno uređuje reformiranje metanola na brodu za manja rekreativna plovila, pa će se prvi projekti vjerovatno odobravati pojedinačno, na osnovu procjene rizika. Analize HAZID, HAZOP i analiza načina otkaza mogu pomoći da se ta prva odobrenja pretvore u ponovljiv proces.
Infrastruktura je takođe dio ponude proizvoda. Metanol se može transportovati prilagođenom logistikom za tečna goriva, ali odgovarajuće snabdijevanje gorivom još nije dostupno u većini luka i marina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ekološki efekat zavisi i od porijekla goriva.
Projekat je procijenio da zaista zeleni metanol može da predstavlja gotovo neto-nultu opciju u pogledu emisija od proizvodnje goriva do njegove upotrebe, uz gotovo potpuno uklanjanje emisija azotnih oksida, sumpornih oksida i čestica. Sivi ili smeđi metanol imaju znatno drugačiji ugljenični otisak u ranijim fazama lanca, zbog čega su sertifikacija i transparentno računovodstvo emisija tokom životnog ciklusa od ključne važnosti.
Komercijalni zamah nije ograničen samo na konzorcijum Pathfinder. e1 Marine trenutno ima dva projekta jahti sa kompanijom PowerCell, u kojima kombinuje svoju tehnologiju reformera sa pomorskim gorivnim ćelijama kompanije PowerCell.
U okviru samog projekta Pathfinder, konzorcijum je po njegovom završetku saopštio da vodi razgovore sa investitorima i da postoji interesovanje potencijalnog prvog kupca koji već kupuje potpuno električni Archipelago 40. To interesovanje je važno jer je za razvoj stvarnog proizvoda potreban konkretan brod, profil korišćenja i zahtjevi vlasnika kako bi se projektovao prvi sistem optimizovan za pomorsku primjenu.
Vlasnici veoma cijene akustični komfor, autonomiju i pristup udaljenim destinacijama, što predstavlja snažan razlog da se izazov integracije riješi na pravi način.
Širi značaj projekta Methanol Pathfinder leži u tome što proširuje skup projektantskih mogućnosti dostupnih električnim jahtama. Kapacitet baterije postaje samo jedan dio energetske strategije, zajedno sa efikasnošću trupa, hotelskom potrošnjom, dostupnošću punjenja, profilom korišćenja i snabdijevanjem gorivom sa niskim emisijama ugljenika.
Takav pristup daje i sektoru superjahti korisnu ulogu u razvoju tehnologije. Projekti po mjeri već okupljaju brodske arhitekte, integratore, klasifikaciona društva, dobavljače opreme i vlasnike oko zahtjevnih projektnih zadataka. Vlasnici veoma cijene akustični komfor, autonomiju i pristup udaljenim destinacijama, što predstavlja snažan razlog da se izazov integracije riješi na pravi način.
Buduće električne jahte mogu da spoje tih i brz odziv pogona sa autonomijom koja se očekuje od ozbiljnih plovila za duža krstarenja. Methanol Pathfinder pruža mjerene podatke koji pokazuju da reformiranje metanola na brodu može doprinijeti tom cilju.
Sada je potrebno da inženjerska optimizacija, ispitivanja na moru, odobrenja i dostupnost zelenog goriva pretvore rezultat u pogledu gustine energije u nešto što vlasniku znači mnogo više: veću slobodu u izboru gdje jahta može da plovi i kakav će osjećaj pružati kada tamo stigne.
Izvor: Superyacht News



