Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ako pitate stanovnike Venecije šta predstavlja najveću prijetnju njihovom gradu, mnogi će vam reći – voda. Skoro jednako često čućete i odgovor – kruzeri. Zato je Venecija 2021. godine zabranila uplovljavanje velikih kruzera u Kanal Giudecca, u pokušaju da zaustavi dalje propadanje grada.
Poput mnogih slikovitih priobalnih gradova, Venecija je i korisnik i žrtva kruzing industrije. Svaki kruzer donosi prihod, ali i dozu haosa. O kakvom haosu je riječ? Veliki brodovi svojim gazom podižu taloge sa dna lagune, narušavajući prirodni balans koji je još u rimsko doba štitio stanovnike od invazije, a danas prijeti da ih potopi. Uz to dolazi zagađenje, gubitak hranljivih materija za životinjski svijet, a sve to zahtijeva skupo i redovno čišćenje kanala. Čak ni ograničenja brzine ne sprječavaju štetu, jer, kako ističe Valeria Duflot iz organizacije Venezia Autentica, „ogromne količine vode koje se pomjeraju erodiraju temelje palata i ulica stare stotinama, pa i hiljadama godina“.
Slične mjere su uvele i druge destinacije: Dubrovnik je ograničio broj uplovljavanja, Palma de Mallorca takođe, dok su Barselona i Amsterdam uvele dodatne zabrane. U Marseille je 2022. godine peticiju protiv kruzera potpisalo 50.000 ljudi, uz podršku tadašnjeg gradonačelnika.
Ove reakcije pokazuju da kruzing turizam izaziva vidljive i nevidljive posljedice koje sve češće mobilišu zakonodavce Evropske unije. Logika je jasna: zadržati koristi, a riješiti se štete. To je i suština niza novih regulativa EU.
Pošto je kruzing globalni masovni proizvod, on je podložan kako lokalnim zabranama poput one u Veneciji, tako i širim evropskim inicijativama – Zeleni dogovor, Plava ekonomija i Plan tranzicije turizma. Ove inicijative, iza birokratskih naziva, predstavljaju sveobuhvatan plan Brisela da redefiniše turizam, uključujući i kruzere.
Zamislite smanjenje emisije gasova staklene bašte za 55 odsto do 2030. i potpuno ukidanje do 2050. godine. Uz to dolaze mjere koje podstiču socijalnu inkluziju, bolji kvalitet života i očuvanje mora i okeana, prema izvještaju koji je za Evropsku komisiju pripremio Deloitte.
Sve ove inicijative se prepliću i funkcionišu u tri tematske oblasti: infrastruktura, energija i regulativa.
Infrastruktura
EU planira modernizaciju luka kroz bolji tretman otpadnih voda, primjenu alternativnih goriva i uvođenje digitalnog praćenja emisija. Ključni korak je regulativa FuelEU Maritime (2023/1805), kojom se zahtijeva da sve luke uključene u TEN-T mrežu do 2030. omoguće priključivanje brodova na obalski izvor struje (takozvani shore power).
Ova tehnologija je čišća od goriva koje trenutno koriste kruzeri – ali samo ako mreža koristi obnovljive izvore. Trenutno, većina luka sa ovom infrastrukturom nalazi se na Baltiku i Sjevernom moru, dok je najveća potražnja u Mediteranu. Prema podacima Međunarodnog savjeta za čist transport (ICCT), krajem 2023. godine 51 evropska luka nudila je ovu uslugu, ali to je samo 30 odsto puta ka cilju. Da bi se ispunili standardi FuelEU, kapacitet se mora utrostručiti ili čak učetvorostručiti.
Grčka, iako četvrti najveći korisnik brodske energije u EU (526 GWh godišnje), nema nijednu luku sa mogućnošću priključenja na mrežu. Italija, Španija i Francuska, koje su iznad Grčke po potrošnji, imaju ispod 15 megavata takvog kapaciteta.
Kako bi ubrzala razvoj, EU je u okviru Regulative o infrastrukturi za alternativna goriva izdvojila 424 miliona eura subvencija za izgradnju ovakve mreže u TEN-T lukama. Udruženje kruzing kompanija CLIA navodi da će do 2028. godine 210 brodova moći da koristi obalski izvor energije, što je 72 odsto ukupne flote. Industrija, dakle, ide u tom pravcu.
Energija
Regulativa FuelEU Maritime zahtijeva i smanjenje emisija CO2, što podrazumijeva prelazak sa teških i lakih goriva na tečni prirodni gas (LNG), a u nekim slučajevima i metanol. Od 44 kruzera koji su trenutno u izgradnji, 25 koristi LNG, a još sedam su spremni za metanol – vrijednost ovih narudžbi iznosi 62 milijarde dolara.
Evropa ima sreće što je industrija spremna da učestvuje, pa čak i da prednjači. CLIA je još 2018. – prije nego što su EU regulative uopšte bile usvojene – najavila da će do 2030. smanjiti emisije za 40 odsto. Arnold Donald, bivši direktor Carnival Cruise Lines i tadašnji predsjednik CLIA, tada je rekao da je to „prvi snažan korak ka viziji kruzing industrije bez ugljen-dioksida do kraja vijeka“.
Regulativa
Regulative o infrastrukturi i energiji se oslanjaju na treći stub – zakonodavstvo. Sistem trgovine emisijama (ETS) EU stupio je na snagu u januaru 2024. i od tada brodari moraju da pokriju 40 odsto emisija za tu godinu. Taj procenat raste na 70 odsto za 2025. godinu. U praksi, ti troškovi se prebacuju na putnike: od januara 2024. P&O Ferries uveden je dodatni ETS trošak za linije u EU. DNV procjenjuje da će kruzing industrija plaćati oko 600 miliona eura godišnje na ime ETS naknada.
Uticaj na brodogradnju
Brodogradilišta su posebno pogođena ovom tranzicijom jer 86 odsto evropske knjige narudžbi čine kruzeri i jahte. To znači da su evropska brodogradilišta u velikoj mjeri zavisna od turizma. U 2020. godini, njihovi prihodi iznosili su 55 milijardi eura, a zapošljavali su 312.000 ljudi.
Upravo zato evropska brodogradilišta imaju interes da oblikuju ovu zelenu tranziciju. Već sada, evropski zakoni zahtijevaju da brodovi pod zastavom EU budu reciklirani u sertifikovanim brodogradilištima – njih 44 ima tu dozvolu – čime se zatvara kružni tok.
Za bolje ili gore
Ako zakoni mogu da učine svijet zelenijim, Evropska unija će biti ta koja predvodi – sa svim prednostima i manama koje to nosi. Neki će planovi uspjeti, neki možda neće. Ali kako reče Giacomo Casanova, sin Venecije: ko ne griješi – taj ništa i ne stvara.
Izvor: dw.com
