Izvor fotografije: Shutterstock.com
Plastika je danas dio naših tijela. Potrebne su nam održive alternative. April je mjesec posvećen planeti Zemlji i sve što želim je da pričam o plastici.
U avgustu prošle godine naišao sam na istraživanje koje je otkrilo da ljudski mozgovi analizirani tokom studije sadrže gotovo 0,5 odsto plastike po težini. Zastanite na trenutak i razmislite o tome. Plastika je toliko duboko ušla u naša tijela da sada, čini se, postaje mjerljiv dio i naših umova. Zar mozak nije trebalo da bude sastavljen isključivo od moždanog tkiva? Kako smo dospjeli dovde?
Decenijama smo živjeli u zabludi kad je riječ o plastici. Plave kante za reciklažu i simboli sa strelicama u krugovima davali su nam iluziju da se plastika koju koristimo reciklira i ponovo koristi. U stvarnosti, u SAD-u se reciklira samo 5 do 6 odsto plastike, u zavisnosti od opštine. A ostatak? Dio se spaljuje, pri čemu se oslobađaju štetne emisije u atmosferu. Većina završi zakopana na deponijama ili, još gore, razgrađuje se na mikro i nano plastiku koja danas zagađuje našu okolinu – i naša tijela. Čak i onaj mali procenat koji se reciklira, nakon jednog ili dva ciklusa, opet postaje otpad.
Ali ova kriza više nije samo ekološka – ona je postala lična. Zagađenje plastikom danas je ozbiljna prijetnja ljudskom zdravlju. Mikroplastika nije pronađena samo u mozgu, već i u krvi, majčinom mlijeku, posteljicama, testisima i arterijama. Ovo nisu bezopasne čestice koje plutaju kroz naš sistem – to su petrohemijski materijali koji mogu otpuštati toksine u naše tijelo, potencijalno povećavajući rizik od ozbiljnih bolesti poput srčanih oboljenja, dijabetesa i raka.
Kada sam se pridružio kompaniji Grove Collaborative, bio sam pod utiskom knjige William McCaskill-a o značaju dugoročnog razmišljanja – kako bi trebalo da donosimo odluke koje neće biti dobre samo danas, već i za generacije koje dolaze. To postaje još očiglednije kad postaneš roditelj (imam troje djece) i shvatiš da se ne radi više o meni i nama, već o djeci – mojoj i tuđoj – i budućnosti.
Okruženi smo plastikom, proizvodom petrohemijske industrije koji se nikada ne razgrađuje, već se raspada u mikroplastiku koja zauvijek ostaje u našim tijelima. Kao poslovni lider, osjećam veliku odgovornost. Industrija robe široke potrošnje kojoj pripadam doprinijela je stvaranju ovog problema. Godinama su kompanije uvjeravale potrošače da je plastika u redu i da će reciklaža riješiti stvar. Danas znamo da to nije bila istina.
Prvo, moramo se obrazovati i širiti znanje. Što više znamo o uticaju plastike na planetu i naše zdravlje, to ćemo više vršiti pritisak za promjene. Svaka nova studija donosi nova saznanja – ne samo o uticaju mikroplastike na okolinu, već i na naše zdravlje. Naučnici, novinari i istraživači već zvone na uzbunu. Vrijeme je da ih poslušamo – i mi kao pojedinci, i industrija.
Drugo, moramo smanjiti potrošnju plastike gdje god možemo. Iako je skoro nemoguće živjeti 100% bez plastike (vjerujte mi, pokušali smo u Grove Collaborative), važno je da težimo napretku, a ne savršenstvu. Male, promišljene odluke se sabiraju. Prilikom kupovine sredstava za ličnu njegu, čišćenje ili čuvanje hrane, birajte punjive ili višekratne formate, koncentrovane formule ili materijale sa višom stopom reciklaže, poput aluminijuma, stakla, bambusa ili papira. Podržavajte cirkularnu ekonomiju i ponovnu upotrebu kroz second-hand kupovinu. Izbjegavajte kompanije koje forsiraju brzu modu i prekomjernu potrošnju.
Ali budimo realni – pojedinci sami ne mogu riješiti ovu krizu. Industrija mora da preuzme odgovornost.
Kao izvršni direktor Grove Collaborative, ponosan sam što vodim kompaniju koja je posvećena ponudi održivih rješenja za svakodnevne potrebe. Od našeg osnivanja trudimo se da razvijamo i biramo brendove koji su bolji za planetu, bez kompromisa u kvalitetu. Pokretali smo inicijative za smanjenje upotrebe plastike, ali sada idemo korak dalje. Ambalaža je važna, ali ono što je unutar nje – još je važnije.
Odavno sebi postavljamo visoke standarde kada su u pitanju sastojci i materijali. Sada još više ulažemo u obrazovanje potrošača o tome zašto su oba aspekta ključna – ne samo za zaštitu životne sredine, već i za ljudsko zdravlje.
Ovaj pristup je u suprotnosti sa tradicionalnim poslovnim shvatanjem. Kažu: prvo moraš da “hodaš”, pa tek onda da “pričaš”. Problem je što mnoge kompanije već godinama samo pričaju. Potrebna nam je transparentnost – ne samo u pogledu održivosti, već i u pogledu stvarnog uticaja. Potrošači zaslužuju da znaju šta je u njihovim proizvodima, kako se prave i kakve posljedice njihova proizvodnja ima.
Ovdje se ne radi o korporativnom altruizmu. Radi se o biznisu – i njegovoj budućnosti. Milioni potrošača već traže zdravije, održivije alternative. Tržište zahtijeva promjenu.
Mi smo spremni da odgovorimo na taj zahtjev. A vi?
Izvor: fastcompany.com
