Izvor fotografije: Shutterstock.com
Značajna studija upozorava da gotovo polovina današnjih pomoraca planira da napusti profesiju u narednih pet godina. Kako tradicionalna tržišta pomorske radne snage stare, a uslovi rada udaljavaju talentovane ljude od mora, kompanije za upravljanje brodovima ubrzano pokušavaju da izgrade nove kanale za privlačenje kadra. Ovo je najnovije poglavlje iz našeg novog magazina posvećenog shipmanagementu.
Brojke su zabrinjavajuće. Novo veliko istraživanje World Maritime University (WMU), objavljeno u januaru i naručeno od strane Officers’ Union of International Seamen, zasnovano je na odgovorima 4.372 pomorca iz 99 zemalja i prikazuje uznemirujuću sliku radne snage koja je pod snažnim pritiskom i sve spremnija da napusti profesiju.
Izvještaj In Search of a Sea-Life Balance in an Adverse Environment pokazuje da pomorci širom svijeta u prosjeku rade 71 sat nedjeljno, dok taj broj kod američkih pomoraca raste na 79 sati. Oko trećine svih ispitanika pokazuje nivo stresa koji se klasifikuje kao ozbiljan i potencijalno opasan. Evidencije o radu i odmoru redovno se prilagođavaju kako bi se prikrila kršenja propisa. Izlasci na obalu ozbiljno su ograničeni.
Za brodovlasnike i menadžere najviše zabrinjava podatak o zadržavanju kadra: gotovo polovina svih ispitanika navela je da namjerava da napusti pomorsku profesiju u narednih pet godina.
Predsjednik WMU-a Maximo Mejia izjavio je da je davanje prioriteta mentalnom zdravlju pomoraca i zdravim radnim uslovima neophodnost, ali i način da se obezbijedi dugoročna održivost pomorske radne snage.
WMU je pozvao na hitno djelovanje zasnovano na dokazima, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, sproveli realni standardi u pogledu broja članova posade i odmora, i u regulativu uključila nauka o ljudskom faktoru. Bez toga, kako se navodi, brodarstvo se suočava sa sve dubljom krizom zapošljavanja i sigurnosti.
Afrika: nova granica
U takvim okolnostima, pitanje odakle će industrija obezbjeđivati buduće posade postaje jedan od strateški najvažnijih izazova u upravljanju brodovima. Demografska struktura tradicionalnih zemalja koje daju pomorce mijenja se. Konkurencija za karijere na kopnu sve je jača. A uslovi rada koje dokumentuje WMU dodatno otežavaju zapošljavanje na tržištima koja su istorijski obezbjeđivala najveći dio svjetskih oficira i članova posade.
Sebastian von Hardenberg, izvršni direktor Bernhard Schulte Shipmanagementa i predsjednik InterManagera, vidi Afriku kao najznačajniju neiskorišćenu priliku. “Pad privlačnosti pomorskih karijera u nekim tradicionalnim zemljama čini diverzifikaciju neophodnom”, kaže on. Vidimo veliki potencijal u Africi, gdje pomorci trenutno čine svega oko 3% globalne radne snage, uprkos ogromnoj obali tog kontinenta.
BSM je prisutan na afričkom kontinentu više od decenije, a prošle godine otvorio je svoj prvi centar za pomorsku obuku u Gani. Izvan Afrike, inicijativa smartAcademy ove kompanije gradi puteve za razvoj kadrova kroz partnerstva sa univerzitetima u Egiptu, Omanu, Saudijskoj Arabiji, Georgiji i Turskoj. Diverzifikacija tržišta sa kojih angažujemo kadar nije samo pitanje obima, kaže von Hardenberg. Riječ je o obezbjeđivanju dugoročne otpornosti, stručnosti i kvaliteta u našem globalnom kadrovskom bazenu.
Kapetan Ali Ihtiyaroglu, suosnivač VTS Shippinga, takođe ukazuje na istočnu Afriku, posebno na Tanzaniju i Keniju, kao tržišta na kojima dosljedno ulaganje u pomorsko obrazovanje već daje rezultate. Ipak, njegov naglasak je na selektivnosti, a ne na obimu. Ključni kriterijum nije samo cijena, već kvalitet tehničkog obrazovanja i sposobnost prilagođavanja savremenim, digitalno opremljenim brodovima. Selektivnost u izboru posade sada je važnija nego inače.
Vrijednost tržišta koja nisu u modi
Kuba Szymanski, generalni sekretar InterManagera, unosi nijansu u priču o novim tržištima, tvrdeći da tradicionalna tržišta ne treba otpisivati samo zato što su izašla iz fokusa.” Vidimo da se Vijetnam pojavljuje kao sve važniji izvor pomoraca, ali naši članovi ne odustaju ni od tradicionalnih tržišta posade, kaže on. U tradicionalnim zemljama i dalje ima odličnih pomoraca, a neka tržišta ponekad samo izađu iz mode, umjesto da zaista izgube kvalitet. Georgia, na primjer, i dalje nudi veoma dobre pomorce, iako u posljednje vrijeme nije uvijek dobijala pažnju koju zaslužuje.”
Njegov glavni kriterijum ostaje jasan: Prioritet uvijek moraju biti kvalitet, obuka, stav i dugoročni razvoj karijere.
Graditi platforme, a ne samo kanale
Za Henrika Jensena, izvršnog direktora Danice, jedne od vodećih agencija za upravljanje posadama u industriji, odgovor leži u kombinovanju fizičkog prisustva u etabliranim centrima sa digitalnim kapacitetima za pristup tržištima na kojima kancelarije još ne postoje.
Danica se nedavno proširila na Tursku i Indoneziju i vodi ono što Jensen opisuje kao pionirski kadetski program u Keniji, među prvima te vrste u industriji. “Naša naredna faza rasta usmjerena je na jačanje digitalnih kapaciteta za regrutaciju,” kaže on. “To će nam omogućiti da dopremo do kvalitetnih pomoraca na tržištima gdje još nemamo fizičko prisustvo, uz zadržavanje standarda, procesa provjere i ličnog pristupa koji klijenti očekuju. “Cilj je”, dodaje, “skalabilna platforma za zapošljavanje spremna za budućnost, koja kombinuje globalni domet, lokalno znanje i snažnu kontrolu kvaliteta.”
Vikas Trivedi, ko-izvršni direktor za shipmanagement u Synergy Marine Group, odbacuje iskušenje da se izazov posada posmatra isključivo kao geografsko pitanje. “Strategija posada nije geografsko pitanje. To je demografsko i razvojno pitanje”, kaže on. Prvi prioritet je produbljivanje, zadržavanje i razvoj talenata u postojećim bazenima: Indiji, Filipinima i istočnoj Evropi. Industrija takođe mora odgovorno da se širi ka zemljama u kojima demografija, pomorske ambicije i sistemi obuke jačaju. Razlog nije jeftina radna snaga. Razlog je dugoročni razvoj kadrovskog kanala.
Strategija posada nije geografsko pitanje. To je demografsko i razvojno pitanje.
“Tu razliku, između odgovornog razvoja kadrovskih kanala i oportunističkog korišćenja nižih troškova rada, ističe i Niraj Nanda, glavni komercijalni direktor Anglo-Easterna, najveće svjetske kompanije za upravljanje brodovima. Naš prioritet nije da jurimo nove regione za regrutaciju samo zbog toga što su novi, već da održimo stabilnu, raznoliku i kompetentnu bazu posada”, kaže on.
Kadrovski bazen Anglo-Easterna snažno se oslanja na etablirana pomorska tržišta, pri čemu se raznolikost posmatra i kao alat operativne otpornosti, a ne samo kao vrijednosna izjava. Kako se kompanija dodatno širi u kruzing sektor, Nanda vidi raznolikost kao sve važniji faktor kvaliteta usluge. Raznolik, multinacionalni tim unapređuje kvalitet usluge, podstiče kulturnu svijest, poboljšava iskustvo gostiju i potvrđuje našu širu stručnost u upravljanju posadama.
Cjevovodi koji cure
Ispod svih ovih strategija nalazi se teža istina koju izvještaj WMU-a čini nemogućom za ignorisanje: nikakva geografska diverzifikacija niti digitalni kapaciteti za zapošljavanje neće riješiti krizu zadržavanja kadra ako je njen korijen u uslovima rada. Industrija može graditi kadrovske kanale u Gani, Keniji, Vijetnamu i Georgiji, ali ako iskustvo života na moru i dalje bude gurali gotovo polovinu aktivnih pomoraca ka izlazu u narednih pet godina, taj kanal će uvijek curiti brže nego što može da se napuni.
Poziv WMU-a da brodovi i sistemi prestanu da se projektuju za pomorca iz 1995. godine nije samo pitanje dobrobiti posade. Sve više je to i komercijalno pitanje. Bez stvarne reforme radnog vremena, odmora, izlaska na obalu i administrativnog opterećenja, pitanje posada na kraju možda neće imati geografski odgovor.
Izvor: splash247.com
