Izvor fotografije: Shutterstock.com
Kotorski zaliv suočava se sa sve većim pritiskom zbog neprečišćenih komunalnih otpadnih voda, sidrenja, intenzivnog pomorskog saobraćaja, nasipanja obale i klimatskih promjena. Posljedice su već vidljive na morskom dnu, u promjenama biljnih i životinjskih zajednica, ali i kroz sve češće probleme sa ribolovom, upozorava dr Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora u Kotoru. U razgovoru za Rmedia, ona ističe da se morski ekosistem mijenja brže nego što bi to bilo prirodno, te da je neophodno ozbiljnije pristupiti njegovoj zaštiti. Kao dva ključna prioriteta izdvaja regulisanje komunalnih otpadnih voda i ograničavanje broja kruzera koji svakodnevno dolaze u Kotor.
Jedan od pokazatelja promjena jeste smanjenje površina pod morskom travom. Prema istraživanjima Instituta, u posljednjih 30 godina izgubljeno je između 20 i 40 odsto morske trave u priobalnim djelovima Kotorskog zaliva.
„Neka istraživanja koja smo radili čak prije deset godina pokazala su da je od morske trave koja je naseljavala priobalne djelove Kotorskog zaliva izgubljeno oko 20 do 40 odsto u posljednjih 30 godina. Imamo mjerenja iz 1980. godine. Kada smo radili sljedeća mjerenja, nije bila ista tehnologija ni isti način mapiranja i zato postoji ta razlika, možda, od 20 do 40 odsto. Ali neka je i minimalno 20 odsto, to je ogromna promjena. Ako ovako nastavimo, za nekih 50 ili 100 godina može doći do toga da u zalivu toga uopšte nema“, upozorava Mačić.
Ona objašnjava da su livade morske trave izuzetno važne jer predstavljaju stanište, mrijestilište i izvor hrane za brojne morske organizme. Osim toga, proizvode kiseonik i doprinose održavanju prirodne ravnoteže.
Širenje algi ugrožava morski život i ribolov
Problem koji sve češće primjećuju ribari jeste pojava velikih količina sluzavih algi, među kojima je i mrka alga Acinetospora crinita. Njeno širenje podstiču više temperature mora i povećana količina nutrijenata.
„Ona je poput nekog korova koji tu raste, tako da drugim organizmima smeta da oko njih normalno cirkuliše voda i da se hrane. Poslije, kada se raspada, stvara manjak kiseonika, pa i to utiče na druge organizme. A ribarima začepi mreže i otežava im izlov“, objašnjava Mačić.
Prema njenim riječima, ovakve pojave teško je sanirati kada jednom uzmu maha, zbog čega je mnogo važnije djelovati preventivno.
Neophodno riješiti problem otpadnih voda
Kao najvažniji korak u zaštiti zaliva Mačić navodi uspostavljanje efikasnog sistema odvođenja i prečišćavanja komunalnih otpadnih voda. Iako se dio otpadnih voda već odvodi na prečišćavanje, veliki problem i dalje predstavljaju nelegalni ili neadekvatni ispusti, kao i potoci kojima u more dospijevaju neprečišćene vode. Tokom obilnih padavina atmosferske i komunalne vode dodatno se miješaju.
„Prvo i osnovno je da se reguliše priliv komunalnih otpadnih voda. To moramo da radimo da bismo obezbijedili da taj ekosistem funkcioniše kako je već stvoren i kako je navikao da funkcioniše. Da se manje pojavljuje to veliko namnožavanje nekih algi na koje ranije nijesmo navikli“, naglašava.
Potoci donose neprečišćene vode
Mačić navodi da ne može pouzdano označiti sve cijevi kojima otpadne vode dospijevaju u more, ali da mali potoci donose neprečišćene komunalne vode. Pri jakim padavinama atmosferska voda miješa se sa komunalnom i zajedno završavaju u moru.
Ona podsjeća da se tokom ljetnjih mjeseci sanitarna kontrola morske vode za kupanje obavlja svakih 15 dana i da se dešava da rezultati pokažu da voda nije za kupanje.
„Nažalost, imamo slučaj sa otvorenim bazenom u Kotoru, koji ne može da se koristi zato što nijesu riješene komunalne otpadne vode i ne zna se odakle se ta voda sliva. A mi imamo rezultate koji pokazuju da je u vodi daleko premašeno ono što je dozvoljeno. […] Imamo određene tačke koje su predmet kontrole. Kada ronimo, kada se kupamo, osjećamo po mirisu da to nije kako treba. Trebalo bi da Opština Kotor uloži dodatni napor da napravi plan priključenja ostalih građana na taj cjevovod i na sistem prečišćavanja“, objašnjava Mačić, dodajući da se mora kontrolisati i pražnjenje septičkih jama kod kuća čiji vlasnic
Podsjeća i da rezultati sanitarnih analiza povremeno pokazuju da morska voda na pojedinim lokacijama nije pogodna za kupanje. Kao primjer navodi otvoreni bazen u Kotoru, koji se ne može koristiti zbog problema sa kvalitetom vode i neriješenim pitanjem otpadnih voda.
Smatra da Opština Kotor mora intenzivirati aktivnosti na priključivanju domaćinstava na kanalizacionu mrežu, ali i kontrolisati pražnjenje septičkih jama tamo gdje priključenje nije moguće.
Kruzeri i sidrenje dodatno opterećuju zaliv
Pored zagađenja, značajan problem predstavlja i intenzivan pomorski saobraćaj. Mačić objašnjava da spuštanje i podizanje sidara podiže mulj sa morskog dna, povećava zamućenost vode i mijenja uslove za život organizama. Posebno ističe da se razvoj turizma u Kotoru ne smije odvijati bez jasnih ograničenja i procjene kapaciteta prostora, dodajući: „Čini mi se da ga sada razvijamo stihijski. Bez ikakvog plana, samo prihvatamo nešto što nam se dešava. Povećavamo broj kruzera, glisera, turista i svega ostalog. I sada se postavlja pitanje dokle.“
Ona smatra da je potrebno izraditi ozbiljne studije koje bi utvrdile koliko kruzera dnevno zaliv može prihvatiti, bez ugrožavanja saobraćaja, kvaliteta života i morskog ekosistema. Upozorava i da izmještanje kruzera dalje od Starog grada nije nužno najbolje rješenje, jer povećava broj tendera koji prevoze putnike do obale. Time se stvara dodatni pomorski saobraćaj i uzburkava more, što može negativno uticati na pontе i mandraće koji su građeni u uslovima znatno mirnijeg zaliva. Kotor ne može svoju budućnost zasnivati isključivo na turizmu, već da treba razvijati i druge privredne djelatnosti.
Sa druge strane, Mačić smatra da bi zadržavanje kruzera van Kotorsko-risanskog zaliva – nešto što se više puta predlagalo – bilo još lošije rješenje zbog dodatnog prevoza putnika manjim plovilima. Navodi da je i dosadašnje izmještanje sidrišta dalje od Starog grada dovelo do većeg broja tendera koji prevoze putnike do grada i nazad. Ona zato insistira na smanjenju broja kruzera koji dnevno posjećuju Kotor. Pozdravlja što su se, osim morskih biologa, u raspravu uključili i drugi naučnici, građanski aktivisti i nevladin sektor.
„I drugi gradovi su ograničili broj kruzera, tako da ne razumijem u čemu je problem da i mi to uradimo. Naravno, uvijek postoji onaj ekonomski dio priče: koliko je dobiti od njih, a koliko štete. Ali mislim da često koristi koje imamo od životne sredine podrazumijevamo kao nešto što je uvijek tu i uzimamo ih zdravo za gotovo.“
Očuvanje zaliva mora biti zajednički interes
Ona podsjeća da prirodne vrijednosti zaliva često uzimamo zdravo za gotovo, sve dok ne počnemo da ih gubimo. Zato je, kako ističe, važno da zaštita životne sredine bude ispred kratkoročnih ekonomskih interesa.
„Koristi koje imamo od životne sredine često podrazumijevamo kao nešto što će uvijek biti tu. Međutim, moramo razmišljati o tome kakav zaliv želimo da ostavimo budućim generacijama“, ističe Mačić. „Mislim da to nije naš interes i da moramo da sačuvamo taj živi svijet koji omogućava da more bude ono što jeste i da uživamo ne samo u kupanju i sunčanju tih nekoliko mjeseci preko ljeta, nego da cijele godine ovaj zaliv bude nešto što je prijatno za život“.
Izvor: Rmedia
