Izvor fotografije: Geneva Dry
Sesija o željeznoj rudi na konferenciji Geneva Dry održanoj prethodnog mmjeseca pokazala se kao mnogo više od rasprave o tokovima rude i vozarinama. Tokom jednog sata, panel je prošao kroz teme od nestašica bunkera i kineskog gomilanja zaliha, do “dedolarizacije”, geopolitičke fragmentacije i upozorenja da svijet ulazi u najveću industrijsku promjenu još od Industrijske revolucije.
Ako se jedna poruka izdvojila kao dominantna, to je da tržište rasutog tereta, naročito capesize segment, ostaje iznenađujuće otporno uprkos ratu, snažnom rastu cijena bunkera i poremećajima u trgovini.
“Nalazimo se gotovo na istim vrijednostima, u rasponu od jedan do dva odsto, za drugi kvartal i ostatak godine kao i prije početka godine, iako je okruženje potpuno drugačije”, rekao je Peter Weernink, predsjednik SwissMarinea. “Za mene je to veliko iznenađenje.”
Sesija je, međutim, počela ozbiljnim tonom. John Michael Radziwill, predsjednik CTM-a, odao je priznanje pomorcima zarobljenim zbog krize oko Ormuskog moreuza.
“Dok mi ovdje brinemo o prihodima, oni brinu za svoje živote”, rekao je.
Nakon toga, pažnja se brzo preusmjerila na pitanje zašto je uvoz željezne rude u Kinu ostao tako snažan, uprkos slabijoj proizvodnji čelika i sve većoj zabrinutosti zbog potražnje u sektoru nekretnina i industriji.
Melinda Moore, izvršna direktorica kompanije Cleanup Commodities, ocijenila je da mnogi analitičari propuštaju da uoče strukturno zatezanje tržišta željezne rude.
“Zapamtite pet riječi svakog jutra: demografija, dekarbonizacija, iscrpljivanje, razdvajanje i dislokacija.
Niži kvalitet rude, slabosti domaćeg kineskog rudarskog sektora i poremećaji u zalihama znače da je tržište zategnutije nego što bi se moglo zaključiti iz ukupnih podataka o zalihama u lukama.”
“Nije toliko iznenađujuće što su cijene željezne rude porasle”, rekla je Moore, napominjući da samo iscrpljivanje nalazišta godišnje uklanja između 15 i 20 miliona tona efektivne ponude.
Rasprava se više puta vraćala na Gvineju i projekat Simandou, pri čemu su učesnici bili uvjereni da će izvoz iz Zapadne Afrike u narednim decenijama suštinski preoblikovati potražnju izraženu u ton miljama. Milena Pappas, komercijalna direktorica Star Bulka i čelnica Oceanbulk Maritimea, rekla je da će Kina nastaviti da daje prednost dužim rutama i kvalitetnijoj rudi, uprkos naglom rastu troškova bunkera.
“Ne mislim da će sami troškovi bunkera biti razlog da se odustane i vrati Australiji”, rekla je.
To uvjerenje direktno se nadovezalo na jednu od najjačih tema panela: ton milje važnije su od samih količina.
Kako cijene bunkera ostaju oko 50 odsto iznad nivoa prije rata, brodovlasnici opisuju tržište koje je sve više izobličeno neefikasnostima. Brodovi plove sporije, skreću sa ruta zbog goriva, pa se čak i vraćaju unazad kako bi obavili bunkering.
Weernink je otkrio da se pojedini capesize brodovi sada vraćaju u Singapur samo radi bunkera prije nego što nastave ka Gvineji, dok i ultramax brodovi iz Indije mijenjaju rutu zbog goriva.
“Flota je sporija”, rekao je. “Capesize brodovi plove 4 odsto sporije.”
Lars-Christian Svensen, izvršni direktor kompanija 2020 Bulkers i Himalaya Shipping, rekao je da je potražnja za ugljem iz istočne Australije neočekivano pomogla stabilizaciji pacifičkog capesize tržišta, uprkos skoku cijena bunkera.
“Veliko iznenađenje bilo je to što se ugalj pojavio i neutralisao vozarine za capesize brodove”, rekao je.
Panel se zatim okrenuo geopolitici. Kineski sve izraženiji pokušaji da stekne veću kontrolu nad formiranjem cijena i mehanizmima poravnanja za sirovine dominirali su raspravom, posebno kroz aktivnosti China Mineral Resources Group.
“Kada je riječ o tokovima, ne očekujem da će CMRG izazvati veliki poremećaj”, rekao je Peter Lye, izvršni direktor marketinga za shipping i bezbjednost u Anglo Americanu.
Moore je opisala “dedolarizaciju” i kontrolu lanaca snabdijevanja kao dugoročne strukturne teme koje bi mogle preoblikovati tržišta sirovina tokom narednih 15 godina.
“Ovo nije završeno i biće zaista zanimljivo pratiti šta će se dešavati”, upozorila je.
Radziwill je otišao korak dalje, nazivajući “dedolarizaciju” ogromnim pomakom u geopolitičkoj moći i trgovinskoj dinamici.
Učesnici panela više puta su se vraćali i na gomilanje zaliha i bezbjednost resursa.
Konsenzus je bio da vlade i industrijski potrošači, nakon Covid krize, rata u Ukrajini i sada krize oko Hormuza, sve više daju prednost pristupu “za svaki slučaj” umjesto ranijeg modela “tačno na vrijeme”.
“Vidjećete da će se zalihe svih roba nastaviti gomilati”, predvidio je Radziwill.
Takva perspektiva direktno je podstakla sve optimističnije raspoloženje u pogledu vrijednosti imovine u sektoru rasutog tereta.
Svensen je rekao da nizak orderbook, količine iz Simandoua, rast trgovine boksitom i starenje flote stvaraju veoma povoljnu postavku za capesize brodove.
“Ovo tržište izgleda izuzetno obećavajuće u narednom periodu”, rekao je.
Pappas se složila, ukazujući na minimalan rast flote i sve veće neefikasnosti među okeanskim basenima.
“Ton milje mnogo su važnije od obima”, rekla je.
Ipak, bilo je i upozorenja protiv pretjeranog optimizma. Predstavnici kineskih brodogradilišta iz publike upozorili su brodovlasnike da ne potcjenjuju sposobnost Pekinga da brzo proširi kapacitete brodogradnje čim se profitabilnost poboljša.
“Ne potcjenjujte kapacitete kineske brodogradnje”, upozorio je jedan delegat, napominjući da bi pojedina brodogradilišta uskoro mogla godišnje isporučivati desetine bulk carriera.
Uprkos tome, raspoloženje na kraju sesije ostalo je izrazito optimistično. Možda je ključna rečenica panela došla od Melinde Moore, koja je pozvala učesnike da svakog jutra imaju na umu pet riječi: demografija, dekarbonizacija, iscrpljivanje, razdvajanje i dislokacija.
Za brodovlasnike u dry bulk sektoru koji traže naredni superciklus, Geneva Dry sugerisala je da mnogi sve više vjeruju da je on možda već počeo.
Četvrto izdanje Geneva Dry konferencije biće održano naredne godine u hotelu President, 27. i 28. aprila.
Izvor: Splash247
