Izvor fotografije: Shutterstock.com
Od potencijalnog delikatesa u ekskluzivnim restoranima Ulcinja, do noćne more i štetočine za ribare – tako se danas opisuje plavi rak (Callinectes sapidus), invazivna vrsta koja se u posljednjih deset godina masovno proširila crnogorskim primorjem.
Iako se njegovo meso ubraja među cijenjene gastronomske delicije, interesovanje domaćih ribara i restoratera i dalje je minimalno. Devet godina nakon što je u Ulcinju organizovana promocija komercijalne vrijednosti plavog raka, ova vrsta i dalje nije pronašla stabilno mjesto na jelovnicima.
„Svi prisutni tada imali su priliku da probaju meso, koje je delikatesnog ukusa. Ribari su obećali da će ga loviti, ali sve je ostalo samo na obećanjima“, kazala je za Vijesti naučna savjetnica u Institutu za biologiju mora, Olivera Marković.
Prema njenim riječima, od 250 registrovanih ribara samo dvoje do troje ciljano love plavog raka, dok ga većina i dalje smatra štetočinom. Najčešće se lovi vršama, jer rakovi uništavaju mreže stajaćice, zajedno sa ulovom.
Kilogram plavog raka na tržištu košta 8–10 eura, dok se za kilogram očišćenog mesa mora izdvojiti 60–80 eura.
Plavi rak, uvršten među 100 najgorih invazivnih vrsta Mediterana, prvi put je zabilježen u Jadranu 2004. godine kod Stona. Na ušću Bojane pojavljuje se prije desetak godina, a danas ga ima i u Šaskom jezeru, Port Mileni, Tivatskim solilima i rijeci Sutorini.
Ribari sa Bojane tvrde da zbog njega izbjegavaju da bacaju mreže blizu obale. „Moramo tako jer bi nam pocijepali mreže“, kazao je jedan od njih.
Plavi rak postiže polnu zrelost nakon godinu dana. Mužjaci nastavljaju da rastu, dok se ženke mrijeste samo jednom, nakon posljednjeg presvlačenja. Mrijest se odvija u periodu od maja do avgusta, u vodama sa većim salinitetom.
Tokom prošle godine Crna Gora se, zajedno sa još 13 mediteranskih država, uključila u istraživački program MedSea4Fish pod okriljem Generalne komisije za ribarstvo Mediterana.
Na Tivatskim solilima, u Sutorini i na Bojani postavljene su eksperimentalne vrše, a prikupljeni podaci – o dužini, težini, polu, stadijumu zrelosti i drugim karakteristikama – obrađeni su za više od 1.500 jedinki. Rezultati će biti predstavljeni u oktobru na sastanku GFCM.
„Ovim istraživanjima dobili smo podatke o populaciji, njenom uticaju na domaće vrste, ali i uvid u genetsku strukturu plavog raka u Mediteranu“, kazala je Marković.
Dok ribari tvrde da plavi rak uništava tradicionalne resurse poput grgeča u Šaskom jezeru, vlasnici restorana rijetko ga koriste u ponudi. „Za pripremu jedne porcije tjestenine ili brusketa potrebno je i do 30 komada, pa nije zahvalan za spremanje“, ranije su za Vijesti rekli ugostitelji sa Bojane.
Ipak, pojedini restorateri vide priliku. „Plavi rakovi od kilograma ili više imaju mesa sličnog gamborima. Nije ga mnogo, ali je veoma ukusno“, kazao je Alim Đeka, vlasnik restorana „Šas“.
Primjeri iz inostranstva pokazuju da je riječ o isplativom resursu. U SAD i Grčkoj izlovljavaju se desetine tona godišnje, a prihodi se mjere milionima eura. Kod Soluna je, na primjer, za samo 12 mjeseci ulovljeno između 60 i 80 tona.
Za sada, međutim, u Crnoj Gori plavi rak ostaje više problem nego resurs. Ribari ga izbjegavaju, restorani rijetko koriste, a ekosistem trpi njegove posljedice.
Da li će se percepcija promijeniti i da li će se od „ribarske štetočine“ pretvoriti u izvoznu deliciju – ostaje da se vidi.
Izvor: Feral Bar
