Izvor fotografije: Shutterstock.com
Pravna zaštita ljudskih prava je zadovoljavajuća, ali ključni izazov u pomorskom okruženju leži u sprovođenju već postojećih zakona, složili su se stručnjaci u nedavnom podcastu posvećenom pomorskom pravu.
Većina kršenja ljudskih prava koja se dešavaju na kopnu mogu biti suzbijena od strane državnih vlasti, ali u pomorskom kontekstu, nakon granice teritorijalne nadležnosti od 12 nautičkih milja, ulazimo u sivo područje gdje jurisdikcija pripada zemlji čiju zastavu brod nosi.
Međutim, većina brodova danas nosi zastave država koje nemaju kapacitet ili volju da sprovode zakone o ljudskim pravima, napomenuli su David Hammond, CEO Human Rights at Sea, i Steven Haines, profesor predmeta Public International Law na Univerzitetu u Greenwich-u.
Stoga, zbog svoje specifične prirode ograničenog nadzora, nakon ukrcavanja na brod, stvaraju se “povoljni uslovi” za kršenja ljudskih prava, pri čemu su trgovina ljudima, uznemiravanje na brodovima, ilegalna migracija, ropstvo i zloupotrebe, glavna područja zabrinutosti. Tu se javlja i jedan specifičan fenomen, takozvani “sea blindness” i odnosi se na tendenciju svijeta da ignoriše ili previdi ono što se dešava na moru jer je “daleko” od svjetlosti medija.
Top 5 uobičajenih kršenja ljudskih prava na moru
Prinudni rad i moderno ropstvo: Na ribarskim brodovima i dalje postoji, suštinski moderna vrsta ropstva. Ovo se dešava kada se osoba ukrca na brod u svojstvu posade bez ikakvog ugovora koji bi štitio njihova prava. Kako ovi brodovi uglavnom rade sa matičnim brodovima, mnoge žrtve prinudnog rada, godinama ostaju na brodu i rijetko kada imaju priliku da vide kopno.
Krijumčarenje ljudi: Uvijek su postojale osobe koje zloupotrebljavaju ranjive grupe ljudi. Stalne geopolitičke tenzije olakšavaju trgovinu koja uključuje iskorišćavanje ranjivih osoba koje traže bolji život, prisiljavajući ih na rad ili seksualnu eksploataciju.
Prekomjerni rad i niske plate: Priroda pomorskog posla nažalost omogućava prekovremeni rad, jer pomorci ne “napuštaju posao” nakon radnog dana. Prema ITF-u, ponekad tzv. “Flags of convenience” omogućava vlasnicima da se ogluše o obavezi obezbjeđivanja osnovnih uslova za život i rad, uključujući iznos minimalne plate i uslova koji su uobičajeni u zemljama u kojima su kompanije osnovane.
Zlostavljanje ili uznemiravanje: Zlostavljanje i uznemiravanje, uključujući seksualno zostavljanje, predstavljaju kršenje ljudskih prava, a život na brodu pruža ograničenu mogućnost da se to izbjegne.
Napuštanje: Napuštanje može biti posledica finansijskih problema vlasnika broda ili čak zbog toga što mogu zaraditi više novca neisplaćivanjem plata. Ovo može dovesti do toga da pomorci budu napušteni u lukama daleko od kuće bez goriva, hrane i vode i bez plate mjesecima.
Ženevska deklaracija o ljudskim pravima na moru
Dakle, postupci gonjenja zbog kršenja ljudskih prava na moru su još uvijek nedovoljno razvijeni. Da bi se suočili sa ovim izazovima, 2019. godine je grupa pravnih i pomorskih eksperata iz cijelog svijeta udružila snage i sastavila Ženevsku deklaraciju o ljudskim pravima na moru.
Deklaracija postavlja niz smjernica za države o tome kako sprovesti ljudska prava u različitim morskim zonama, kao što su luke, države zastave trgovačkog broda i obalne zemlje. Ove smjernice uključuju obavezu poštovanja prava na život, zabranu mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, kao i zaštitu izbjeglica i migranata na moru.
Međunarodno humanitarno pravo (IHL) nasuprot Međunarodnom pravu ljudskih prava (IHRL) na moru: Koja je razlika?
Prema Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, IHL je skup međunarodnih pravila, uspostavljenih ugovorom ili običajem, posebno namjenjenih rješavanju humanitarnih problema koji direktno proizlaze iz međunarodnih ili nemeđunarodnih oružanih sukoba.
IHRL je skup međunarodnih pravila, uspostavljenih ugovorom ili običajem, na osnovu kojih pojedinci i grupe mogu očekivati i/ili zahtijevati određeno ponašanje ili koristi od vlada. Mnogi principi i smjernice bez osnova u ugovoru (“soft low”) takođe spadaju u segment međunarodnih standarda ljudskih prava.
Oba okvira međusobno se dopunjuju, jer i jedna i druga inicijativa teže zaštiti život i ljudsko dostojanstvo. Njihova glavna razlika je u tome što se IHL primjenjuje u oružanim sukobima, dok se pravo ljudskih prava primjenjuje uvijek, u miru i ratu. To stvara neke razlike u primjeni: IHRL dozvoljava državi da privremeno suspenduje određena ljudska prava ako se suočava sa vanrednom situacijom, dok se IHL ne može suspendovati.
Međutim, država ne može privremeno suspendovati ili odustati od određenih fundamentalnih prava koja se moraju poštovati u svim okolnostima. Takva fundamentalna prava uključuju pravo na život, zabranu mučenja i neljudskog kažnjavanja ili postupanja, zabranu ropstva ili prinudnog rada, princip zakonitosti i ne-retroaktivnosti zakona, kao i pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti.
Put napred
Kada se govori o zaštiti ljudskih prava na moru, postoji mnoštvo različitih koraka koji se mogu preduzeti u različitim zonama od strane različitih država, u skladu sa njihovim statusom.
Kako bi se suzbio takozvani “sea blindness” fenomen, ističu stručnjaci, važno je postaviti teoriju kao osnovu: da su ljudska prava univerzalna i da se jednako primjenjuju na brodovima kao i na kopnu. More nije neuređeno područje i primjena osnovnih ljudskih prava ne bi trebala biti izuzetak.
Nakon toga, svi drugi relevantni akteri, uključujući međunarodne organizacije, nevladine organizacije, civilno društvo, privatne kompanije, kapetane brodova, osoblje za obezbjeđenje na brodovima i potrošače, takođe se moraju prepoznati i djelovati u skladu sa svojim ulogama u zaštiti ljudskih prava na moru.
Izvor: Safety4Sea
