Izvor fotografije: Shutterstock.com
Andrew Craig-Bennett daje svoje viđenje pomorstva i Bliskog Istoka.
Pa, zar život nije predivan! Imamo jednu od stvari koje su naši preci najviše voljeli – zatvaranje Sueckog kanala! Upravo kada bi tržište tereta trebalo da počne da pada, mi se izvrsno zabavljamo, jer je ovo zatvaranje trajalo dovoljno dugo da se omiljene stvari naše industrije, zagušenje u lukama, počnu dešavati zajedno sa brojnim kontejnerima koji nisu na svojim pozicijama, baš na vrijeme za omiljenu zabavu naše industrije, Posidonia.
Vrijeme je da pokvarimo zabavu.
Svi moramo zapamtiti da, bar zvanično, ova zabava može biti zaustavljena brže od većine. Predsjednik Biden je prije tri dana pokušao da je zaustavi. Možda će uspijeti. Ako Huti, ostanu bez izgovora za nasumično gađanje brodova, zabava se završava. Trebaće nekoliko nedelja da se brodovi i tereti vrate na svoje uobičajene pozicije, ali zabava će se završiti.
Jednom kada se to dogodi – a to može biti bilo kog trenutka – vraćamo se u normalu. Previše brodova na narudžbini, velika zbrka oko goriva i mučan osjećaj da svjetska trgovina možda neće nastaviti rasti na način na koji smo svi navikli, u smislu ton-milja morem, jer nacije, da kažemo, nisu baš sklone da govore mir jedna drugoj.
Ne znamo koje će gorivo dominirati u budućnosti, ali znamo koje će to biti u narednih deset godina; to je dual-fuel. Ovo, međutim, ne olakšava planiranje. Dual-fuel može značiti brod koji zaista može da promijeni gorivo otvaranjem i zatvaranjem nekoliko ventila, ili može značiti da su rezervoari drugog goriva već ugrađeni u konstrukcijske sekcije broda. U našoj industriji, obično podrazumijevamo ovo drugo, i nadamo se da niko neće precizirati šta tačno podrazumijevamo.
Pomorska industrija nije mnogo protestovala protiv napada na brodove, jer, da budemo iskreni, to odgovara svima koji nisu direktno na udaru, a takvih je znatno više od onih koji su pogođeni.
Huti su pokazali neznanje i nemar prema tome ko je vlasnik kog broda i šta koji brod prevozi i kuda, pa kada (i kako je već napomenuto, to može biti u bilo kom trenutku) izgube opravdanje za ispaljivanje projektila na potpuno nevine pomorce, niko im više neće vjerovati..
Znamo šta ova kriminalna porodica stvarno želi. Žele da oponašaju stare varvarske pirate, naplaćujući prolaz kroz “njihove” vode, a možda im se sviđa i ponešto dodatnog piratstva, poput otmica posada i traženja otkupnine. Trenutno se dobro zabavljaju; bukvalno su izbjegli kaznu za ubistva, i ko će im narediti da prestanu?
To postavlja redovnu pomorsku industriju pred dilemu. Da li stvarno (iskreno?) želimo da Huti prestanu? Naši daleki preci su bili prilično ravnodušni prema plaćanju otkupa varvarskim korsarima sve dok se nije pojavila nova Američka republika koja nije imala novca za otkup, pa su se odlučili za sukob.
Isto, očigledno važi i ovde. Huti će vjerovatno biti tu dok nekoga stvarno ne iznerviraju i ne budu napadnuti.
Izvor: Splash247
