Izvor fotografije: Shutterstock.com
Nema sumnje da su projekti rekonstrukcije superjahti veoma intenzivni za sve uključene – od kapetana i menadžera projekata, do brodogradilišta, dobavljača i podugovarača.
Među mnoštvom faktora koji se moraju uzeti u obzir kako bi svi efikasno radili zajedno tokom perioda koji mogu biti izuzetno stresni u žurbi da se ispune svi važni rokovi – i ostanu, koliko je to moguće, unutar budžeta – postoji još jedno vitalno pitanje koje se često ne uzima u obzir tokom ovog perioda: dobrobit posade superjahte.
Ovdje razgovaramo sa iskusnom posadom i brodogradilištima kako bismo saznali više o stvarnosti svakodnevnog rada na projektima rekonstrukcije…
Prije svega, bez obzira na veličinu plovila i/ili obim radova koji se obavljaju, nesumnjivo je da početak projekta rekonstrukcije u brodogradilištu predstavlja veliku promjenu u radnim obrazcima i načinu života za posadu superjahti u svim sektorima.
Zapravo, posada više ne putuje svijetom između prelijepih egzotičnih destinacija, već se nalazi na radu na kopnu, često na hladnim, vlažnim i pomalo industrijskim lokacijama u dužem periodu.
To može biti nelagodno i iscrpljujuće iskustvo. Andrea Nicholas, glavna stjuardesa/menadžerka interijera sa više od 20 godina iskustva u jahtingu, objašnjava, “Mnogi članovi posade to nalaze teškim jer ili žive u stanovima na kopnu u zemlji čiji jezik ne govore, ili žive na brodu tokom rekonstrukcije, što može biti nelagodno, veoma užurbano radno mjesto, često bez klimatizacije, grijanja, tekuće vode ili toaleta.
Za neke članove posade ovo je prvi put da žive sami i oni nalaze teškoću u prilagođavanju i generalno u kuvanju za sebe i uobičajenim zadacima koje uzimamo zdravo za gotovo radeći na jahti.“
Što se tiče radnih sati tokom projekata rekonstrukcije, uprkos činjenici da se od posade više ne očekuje da rade izuzetno puno sati, koji su sastavni dio gostujućih putovanja, to ne znači da oni imaju puno odmora.
Carol Benbrook, kapetan na 52-metarskoj Palmer Johnson jahti Sanam, kaže: „Periodi u brodogradilištu mogu biti veoma zahtjevni za posadu. Možda zamislite da ćete imati posao od devet do pet i slobodne večeri i vikende, ali većinu vremena jedva stignete kući na vrijeme za večeru i bili biste srećni da imate brzi trening prije spavanja. Na posadi može biti puno pritiska jer je period u brodogradilištu često tako sažet i trudimo se ući i izaći što je prije moguće.“
Naravno, kada su finansijski i drugi ulozi projekta tako visoki, uspješno završavanje bilo kojeg projekta rekonstrukcije zahtijeva jasnu komunikaciju između svih uključenih strana kako bi se osiguralo da su svi na istoj stranici i razumiju individualne potrebe samog broda, kako bi se smanjio rizik od frustracija.
Uprkos već spomenutim izazovima, značajno je napomenuti da su mnoga brodogradilišta u posljednjih nekoliko godina uložila značajan napor kako bi osigurali da posada bude podržana i da može odmarati, oporavljati se i opuštati se tokom perioda preuređenja broda gdje god je to moguće, pri čemu se njihovo blagostanje sve ozbiljnije shvata.
Slično tome, uprkos neizbježnoj promjeni tempa i okruženja, posada ne treba da se osjeća izolovano od svoje okoline tokom preuređenja. Klelia Frinjani, menadžerka za usluge posade u Amico & Co, objašnjava, “Brodogradilište postaje nova baza ili vez sa koje se moraju upravljati sve operacije. Brodogradilišta treba da osiguraju da što više usluga bude dostupno za posadu koja radi na preuređenju, kao i da im pomognu da osiguraju svoje slobodno vrijeme kada su ovdje u Đenovi, premošćujući jaz sa lokalnim znanjem i pretvarajući lokaciju u destinaciju.”
Osim toga, iz perspektive sticanja znanja i napredovanja u karijeri, uključivanje u projekat preuređenja takođe može imati velike prednosti.
Toby Allies, generalni direktor u brodogradilištu Pendennis, kaže, “Ono što je zaista korisno za posadu koja se bavi projektima preuređenja jeste da umjesto samo pokušaja popravke nečega u vrlo kratkom vremenskom periodu tokom operativnog perioda, oni zapravo imaju slobodno vrijeme da to razumiju i prođu kroz to sa našim stručnjacima. To im daje zaista pozitivnu priliku da uče o nijansama sistema detaljno i kako da ga održavaju što duže, čime poboljšavaju svoje intelektualno znanje o svom brodu i sistemima koji ga održavaju.”
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, bez obzira da li se obnavljanju pristupa sa rezignacijom ili oduševljenjem na kraju užurbane sezone čartera, posada može mnogo dobiti, ako je spremna da se potpuno posveti projektu obnavljanja, prihvatajući uspone i padove na tom putu.
Završnu riječ na ovu temu može dati kapetanica Kelly Gordon. Gordon je na čelu 33-metarskog Pershing-a koji trenutno prolazi kroz radove obnavljanja u Rybovich North u Floridi, i ona je željna da ohrabri svoju posadu na praktičan pristup tokom obnova.
“Jedna od mojih najvećih zamjerki među mojom posadom je kada kažu o zadatku ‘Oh, to nije moja odgovornost. Ja radim u enterijeru, pa ne mogu pomoći na palubi’. To me stvarno nervira,” objašnjava Gordon. “Tokom perioda obnavljanja, ovo je idealna prilika da zaboravite šta mislite da vam je uloga, uhvatite se posla, isprljate ruke i otkrijete nove vještine za koje nikada niste znali da ih imate.”
Izvor: SuperYacht News
