Izvor fotografije: Shutterstock.com
Odnos između brodovlasnika i tehnoloških kompanija mora se poboljšati kako bi se ostvarili ciljevi dekarbonizacije pomorske industrije, piše Benny Hilström, potpredsjednik sektora za razvoj poslovanja u kompaniji WinGD.
Brodovlasnici i operateri oslanjaju se na tehnološke dobavljače koji moraju ispuniti obećanja kako bi se izbjegle frustracije, poremećaji i kašnjenja. To važi u svakodnevnim operacijama, a još je kritičnije kada se radi o novim tehnologijama koje zahtijevaju velika ulaganja.
Kao neko ko je radio sa obje strane – i kao tehnološki dobavljač i u brodarskoj industriji – vidim zabrinjavajuće znakove da se to ključno povjerenje narušava, ugrožavajući kako komercijalnu, tako i ekološku održivost. Pomorska industrija mora donositi hrabre odluke i preuzeti odgovornost za svoje ambicije u dekarbonizaciji, ali to je moguće samo ako postoji temelj povjerenja.
Brodovlasnici ulažu unaprijed, oslanjajući se na obećane performanse. Kada tehnologija ne ispuni očekivanja, postane nepouzdana ili ne ispuni početne tvrdnje, povjerenje slabi. Problem postaje još veći kada dobavljači prebacuju odgovornost, revidiraju ranije garancije ili nude spora i skupa rješenja. Time se ne narušava samo vjera u tehnologiju, već i u same dobavljače.
Ova kriza povjerenja posebno dolazi do izražaja kada je riječ o dekarbonizaciji. Sa rastućim troškovima emisija i regulatornim pritiscima, brodovlasnici oklijevaju da se obavežu na nova rješenja, često zbog nerealnih obećanja ili tehnologija koje su napuštene čim se pojave prepreke. Ovaj ciklus razočaranja usporava donošenje odluka i otežava preduzimanje potrebnih koraka ka održivijoj industriji.
Nema sumnje da je razvoj novih tehnologija izazovan. Dobavljači ulažu u rješenja za koja vjeruju da će tržištu biti potrebna, samo da bi kasnije shvatili da se pravila igre mijenjaju – jedno gorivo gubi na popularnosti, nova regulativa mijenja prioritete, konkurencija stiže prije njih. Pritisak da se što prije uđe na tržište i ostvari prodaja u velikim količinama kako bi se nadoknadili troškovi istraživanja i razvoja ogroman je.
Ali povjerenje klijenata ne smije biti žrtva tržišnih pritisaka. Za razliku od potrošačke elektronike, neuspjeh tehnologije u pomorstvu nosi dugoročne i ozbiljne posljedice. Dobavljači moraju preuzeti odgovornost, nuditi brza i isplativa rješenja i graditi odnose zasnovane na stvarnoj saradnji.
Pravo partnerstvo, transparentnost i usklađeni interesi ključ su odnosa između brodovlasnika i dobavljača tehnologije. Ovi koncepti se često spominju, ali rijetko primjenjuju. Iz mog iskustva, najuspješnije saradnje bile su one u kojima su brodovlasnici bili uključeni od samog početka – bilo da je riječ o razvoju novog motora ili testiranju inovativnog servisnog modela. To je jedini način da se tehnologija razvije u skladu sa stvarnim potrebama brodovlasnika i istovremeno ostane u okviru mogućnosti tehnoloških kompanija.
Pomorska industrija suočava se sa ogromnim tehničkim izazovima – od dekarbonizacije, preko digitalizacije, do sve nestabilnijih trgovinskih tokova. Čak ni najveće kompanije ne mogu same odgovoriti na ove izazove. Izgradnja povjerenja i stvaranje pouzdanih partnerstava jedino je rješenje kako za optimizaciju svakodnevnih operacija, tako i za ostvarenje dugoročnih ciljeva industrije.
Fokusiranjem na povjerenje i odgovornost, industrija može prevazići tehničke prepreke, poboljšati efikasnost i postići svoje ambicije u dekarbonizaciji. Bez toga, put ka održivoj pomorskoj budućnosti ostaje neizvjestan.
Izvor: Splash247
