Izvor fotografije: Shutterstock.com
Pomorci Crne Gore godinama se suočavaju sa brojnim problemima. Ova branša ni dan danas nema status i nema zvanje. U Crnoj Gori ne postoji registar pomoraca, ni zakonska regulativa koja bi pomorcima omogućila bolji status. Prema nekim procjenama, iz Crne Gore, na pučini je oko 6.500 pomoraca, mada taj broj nije definisan, upravo zbog nepostojanja registra. Najveći broj njih individualno nalazi svoje zaposlenje. Nose svoj teret svaki na svoj način.
Ove, ukratko nabrojane činjenice, nije izgovorio niti napisao neko ko čini „kritiku radi kritike“, nego prekaljeni bokeljski pomorac, kapetan duge plovidbe Nenad Lazović, gostujući prošle 2023. godine (septembar mjesec) u emisiji „Mreža“ RTV Crne Gore, kojom prilikom je rekao „sve što mu je na duši“, bez bilo kakvih uljepšavanja, ograda ili kalkulacija: “Poslije ovoliko godina iskustva i ovoliko sijede kose, ne bojim se teških riječi i tvrdim da je Crna Gora zaboravila na pomorce!“.
Kako, zaista, samo na jednom primjeru, izgleda „slow motion“ ritam kojim se kreće pomorska administracija Crne Gore? I kako u jednoj kraćoj hronici izgleda smisao njenog postojanja u ovom obliku?
Naime, Crna Gora je članica IMO-a od 2006. godine, nakon sticanja nezavisnosti i čini jednu od 172 stalne članice ove organizacije. Takođe, potpisane su tada i sve Konvencije Međunarodne pomorske organizacije, koje je Crna Gora prihvatila 3. juna te 2006. godine, dok su pojedine Konvencije, Protokoli i Anexi važećih konvencija, ratifikovani nakon tog perioda.
Međutim, godine koje su uslijedile, pokazale su da država Crna Gora ne shvata pomorstvo kao primarnu industriju, niti je pomorstvo kao resor pri svakom ministarstvu od tada do danas dobilo status kakav zaslužuje. Naprotiv, pomorstvo je do današnjih dana ostalo „alternativno“, poslednjih godina devalvirano i u sastavu nekog „krupnijeg“ ministarstva, a ne kao samostalno ministarstvo kako bi trebalo, sa potpuno uključenom strukom i nadležnostima koje bi otvorila vrata crnogorskoj ekonomiji prema čitavom svijetu i na taj način.
Godine 2022., dakle, 27. godina nakon učlanjenja u IMO, Evropska agencija za pomorsku sigurnost (EMS) ponudila je podršku i ekspertizu pomorskoj administraciji Crne Gore, koja se odnosi prije svega na pomorsku sigurnost. Bilo je to u trenutku dok je pomorstvo bilo u nadležnosti Ministarstva za kapitalne investicije. Tom prilikom, u skoro svečanom saopštenju Evropske agencije za pomorsku sigurnost (EMS) pisalo je između ostalog i ovo: „Podrška (EMS) se odnosi na obaveze Crne Gore kao države zastave, države luke i obalne države u dijelu izrade tehničkih pravila, zaštitu mora od zagađenja sa pomorskih objekata, implementaciju konvencija IMO-a i QMS sistem, a sve u cilju stvaranja što boljeg zakonodavnog okvira, usklađenog sa evropskim direktivama i međunarodnim standardima“.
Ovaj značajan korak od strane EMS napravljen iz dva razloga: zbog činjenice da od crnogorske pomorske administracije u dužem vremenskom periodu (godinama!) nije bilo neke značajne inicijative, a sa druge strane, zbog toga što je Crna Gora ipak ozbiljan kandidat za članstvo u EU. Naime, tadašnji predstavnici nadležnog Ministarstva i njemu pripadajućeg Direktorata za pomorski saobraćaj i unutrašnju plovidbu, sastali su se te 2022. (već na početku godine) u Lisabonu sa rukovodiocima EMS, „kako bi razmotrili način i dinamiku aktivnosti koje bi se sprovodile kroz zajedničku saradnju“.
Tamo, u Lisabonu, crnogorsku delegaciju dočekala je izvršna direktorica EMS-a, koja je tom prilikom doslovno kazala da je pomorskoj administraciji Crne Gore potrebna pomoć, a koju bi EMS pružila i sprovela kroz projekat IPA II, finansiran od Evropske unije (EU) u okviru Programa pristupanja Crne Gore EU i korektivnim mjerama predviđenim kao odgovor na izvještaj tima IMSAS Audit (The IMO Member State Audit Scheme – IMSAS).
Te „korektivne mjere“, tačnije rečeno, „popravni ispit“, morale su da uslijede nakon što je izvještaj tima IMSAS Audit, bio najblaže rečeno nepovoljan za pomorsku administraciju Crne Gore. Podsjećanja radi, treba reći da se ovaj Audit radi svakih pet godina, a u ime IMO, vrši se takozvana „recognized organization“. Istina je da je pomorska administracija Crne Gore trebala da radi ovu inspekciju po prvi put od sticanja nezavisnosti, međutim, odlagana je čak tri puta za 13 godina!
Uprkos tim činjenicama, iz nadležnog ministarstva tada je saopšteno kako je Audit tim zadovoljan aktivnostima koje Crna Gora preduzima i sprovodi u oblasti implementacije konvencija Međunarodne pomorske organizacije. A, osim toga, u jednoj kraćoj i zvaničnoj elaboraciji, ipak u samokritičkom tonu, rečeno je i ovo: “Svjesni smo da boljom valorizacijom kapaciteta u oblasti pomorstva zavisi, između ostalog, i broj turista koji će posjetiti našu zemlju. Zato hoćemo, da nastavimo sa uređenjem ove oblasti u skladu sa evropskim i svjetskim standardima, i u tom smislu su nam preporuke Audit tima dragocjene”.
„Hoćemo“ i „Svjesni smo“, to su ključne riječi kojima pomorska administracija Crne Gore već duži niz godina saobraća sa stranim delegacijama, i predstavnicima krovnih svjetskih pomorskih organizacija. Isto to, čuje se i kad se otvori i pitanje kvaliteta obrazovanja pomoraca.
2019. godine, čulo se da je „Crnogorska pomorska administracija započela pripreme za IMSAS audit 2019. godine“ (prethodna, 2018. godina, bila je „potrošena“ na jedno veliko ništa kad je pomorstvo u pitanju).
Pomenuta vijest došla je nakon što je u Crnu Goru, tim povodom, stigla delegacija Audit tima EMSA, kako bi konstatovala „dijagnozu“ i utvrdila šta se dešava sa pripremama Crne Gore za IMSAS (dakle, obavezan audit za sve zemlje članice Međunarodne pomorske organizacije IMO). Delegacija je „u višednevnoj posjeti“ crnogorskoj pomorskoj administraciji, saznala mnogo šta. Između ostalog da saobraćajna strategija Crne Gore rađena za period 2019-2035. godine, a koja pokriva i resor pomorstva, riječ „Pomorac“ pominje samo osam puta i to bez ikakvog konteksta šireg od par rečenica, bez ikakvih detalja u vezi dugoročnog planiranja ovog resora.
Čak 15 (petnaest) država je u takvim okolnostima čekalo da se neko iz crnogorske pomorske administracije obrati ili da naznači okviran datum kada bi moglo da se očekuje potpisivanje bilateralnih ugovora. Stručna javnost u Crnoj Gori bila je uskraćena da sazna da li se u vezi sa tim nešto radi, jer je problem direktno povezan direktno sa zapošljavanjem pomoraca i mnogo bolje plaćenim poslovima.
Došla je nakon toga svjetska pandemija Corona virusa, zaustavljeni su mnogi poslovi, kako globalni tako i lokalni, došlo je u Crnoj Gori do promjena u državnom vrhu, dvije vlade, nova ministarstva, rodila se i nova nada da Crna Gora može u Evropsku uniju brže od ostalih u regionu, u junu mjesecu ove 2024. godine, očekuju se prva zatvaranja EU poglavlja koje ova mala mediteranska država ima kao obavezu. Najavljeno je da će Uprava za inspekcijske poslove, kao jedinstven organ koji obuhvata sve inspekcijske službe biti rasformirana, odnosno decentralizovana, a pojedinačne službe bi prešle pod okrilje odgovarajućih ministarstava.
Ipak, uprkos svim velikim ambicijama, atraktivnim idejama, velikim zamasima kojim zvaničnici žele da idu u pravcu poželjnih društvenih i ekonomskih reformi, pomorstvo i dalje stoji na istom mjestu na kome je stajalo od 2006. godine, od kako je Crna Gora postala članica IMO-a. Zapravo, pomorska administracija u Crnoj Gori već godinama pluta, usidrena vlastitom birokratijom, nemoćna da shvati kojim resursom (ne)upravlja. Dvije mogućnosti stoje pred onima koji to treba da razriješe: ili će pomorstvo kao resor (industrija, djelatnost, etc.) ponovo dobiti zaseban status, kakav zaslužuje, sa ljudima iz struke, ili će ono i dalje da „figura“ kao alternativa u različitim ministarstvima (od vlade do vlade, kako ko odredi). Ukoliko optimizam ima smisla u globalno delikatnim prilikama, onda se treba nadati da će jedno od važnih poglavlja za pristupanje članstvu EU, nužnost njegovog zatvaranja, biti pomorstvo. U tom slučaju, stvari će voljom EU biti postavljane kako treba.
Konačno, možda je pitanje pomorstva u Crnoj Gori prava prilika za razmatranje tragikomične sintagme o dobrim slugama i lošim gospodarima.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
