Izvor fotografije: Shutterstock.com
U toku je revolucija povezivanja na moru, ali izgleda da mnogi brodovlasnici i menadžeri imaju problem kada je u pitanju povjerenje prema svojim pomorcima u vezi korišćenja interneta.
Tokom Seatrade Maritime Crew Connect Global u Manili nedavno je došlo do zastrašujućeg sukoba publike koja je sjedila sa svojim mobilnim telefonima, tabletima i laptopima, dok je u isto vrijeme izražavala ozbiljnu zabrinutost da će pomorcima omogućiti da rade potpuno istu stvar.
Sa dolaskom Space X-ovog StarLink-a početkom ove godine, usluge satelitske komunikacije u niskoj zemljinoj orbiti (LEO) eksplodirale su na scenu uzrokujući malu revoluciju i konačno dajući onima na moru isti nivo povezanosti u kojem svi uživamo na obali.
Dajući ideju o razmjerima ove revolucije Nick Chubb, direktor strategije za Theitus, predstavljajući nalaze istraživanja za HFW i Cyberowl od 73 brodovlasnika pokazalo je da 43% njih planira da uvede LEO usluge u sljedećih 12 mjeseci. Nezavisno od toga, već je prijavljeno da oko 7.000 brodova ima LEO konekciju.
Primarna upotreba LEO usluga bila je za komunikaciju i dobrobit posade, iako one takođe pružaju priliku za mnogo veću povezanost između sjedišta kompanije na kopnu i broda.
Dakle, ovo je sve dobro zar ne? Ipak, mnogi u industriji vjeruju da oni koji se svakodnevno suočavaju sa vrlo stvarnim opasnostima pomorstva, nisu u stanju da odgovorno koriste internet.
Prigovori se u suštini svode na dva faktora – posada se izoluje u svojim kabinama sa svojim uređajima umjesto da se druži zajedno i osjeća se bespomoćno u rješavanju porodičnih problema hiljadama milja daleko od kuće.
Dolazak pravog širokopojasnog povezivanja na brodove znači da oni mogu raditi stvari koje svi mi radimo kod kuće – prekomjerno gledanje Netflix-a ili sličnih usluga; vođenje dugih razgovora putem servisa za razmjenu poruka sa prijateljima i porodicom; igrati online igrice i tako dalje.
Ideju da bi mladi pomorac možda radije sjedio u svojoj kabini i igrao online igrice sa svojim prijateljima, kao što to čini kod kuće, nego da se druži sa svojim kolegama iz posade, jedan rukovodilac je gledao sa očiglednim užasom.
Ne treba negirati u potpunosti potencijalne probleme sa izolacijom koji mogu proizaći iz ovakvog ponašanja, umjesto što pokušavamo da kontrolišemo pristup pomoraca i korištenje interneta u njihovo slobodno vrijeme. Možete li da zamislite na jedan minut da ovo pokušate sa zaposlenima u svojoj kancelariji? Kako bi bilo da se na brodu stvore uslovi da posada na brodu želi da se druži?
To znači ulaganje u stvari kao što su oprema za teretanu, stoni fudbal, televizori sa velikim ekranom sa servisima za streaming koji se mogu gledati zajedno, kvalitetna hrana koja podstiče zajedničko druženje za večerom i tako dalje. Ništa od ovoga nije revolucionarno, ali je iznenađujuće koliko brodova ovo ne nudi.
Postoji i zabrinutost da bi pomorci mogli patiti od umora, a time i povećane opasnosti na poslu zbog prekomjernog gledanja emisija i sličnog. Opravdana zabrinutost, ali se takođe primjenjuje na mnoge poslove na kopnu i to nije nešto što poslodavci mogu ili čak pokušavaju da regulišu.
Što se tiče veće povezanosti, što znači da pomorci znaju više o svojim porodičnim problemima i osjećaju se bespomoćno jer su tako daleko, to će biti istina za neke, ali za mnoge druge to im omogućava da učestvuju u svojoj porodici i nude pomoć i podršku, iako virtuelno. Vlasnici i menadžeri mogu da pomognu u uslugama podrške pomorcima i njihovim porodicama, kao što već vidimo iz vrha kompanija. Špediterske kompanije bi takođe mogle da osiguraju kraće vremensko razdoblje na brodu.
LEO revolucija će promijeniti odnose posade i povezanost sa širim svijetom, čineći njihove živote mnogo bližim životima koji mi ostali na obali uživamo – industrija to treba da prihvati, a ne da strahuje od toga.
Izvor: Seatrade Maritime
