Skip to main content
search
VijestiSvijet

Zašto se lov na kobalt i litijum seli na morsko dno i je li to potencijalno opasno

By 01/03/2024March 12th, 2024Nema komentara
AAA

Izvor fotografije: Stefan Dinse / Shutterstock.com

Početkom januara norveški parlament odobrio je komercijalnim kompanijama istraživanje oko 280.000 kvadratnih kilometara dna norveškog teritorijalnog mora radi mogućeg rudarenja.

To je potencijalno ogromna industrija bušenja i usisavanja morskog dna za vađenje rijetkih metala poput kobalta, litijuma i bakra, koji su ključni u borbi protiv klimatskih promjena i naporima dekarbonizacije za proizvodnju električnih automobila, solarnih ploča, vjetroturbina i drugih proizvoda.

Do sada je industrija bila ograničena uglavnom na međunarodne vode u Tihom okeanu, gdje je dio morskog dna nazvan Clarion-Clipperton zona prekriven vrijednim mineralnim rudama. Trenutno 17 kompanija sprovodi svoja istraživanja na tom području, gdje prema procjenama američkog Geološkog instituta ima više slobodno dostupnih rezervi pojedinih metala nego u svim kopnenim nalazištima zajedno, prenosi Vox.

Ipak, parlamentarna odluka je istorijska, jer je njome Norveška prva zemlja u svijetu koja je otvorila mogućnosti dubinskog rudarenja.

Odluka norveškog parlamenta je presedan koji bi mogle slijediti i mnoge druge zemlje.

Među vodećim igračima u industriji dubinskog rudarenja uglavnom su mlada norveška startup preduzeća koju finansijski podupiru velike korporacije. Takav je startup Loke Marine Minerals, osnovan 2019., iza kojeg stoje norveška tehnološka firma Kongsbeerg.

Kompanija je već dobila dvije licence za istraživanje u zoni Clarion-Clipperton kupovinom britanske firme za dubokomorsko rudarstvo UK Seabed Resources.

Dok se Loke za sada čini usmjeren na norvešku i pacifičku mangansku koru, Green Minerals, još jedno novo preduzeće, nada se izvlačenju bakra iz naslaga sulfida.

Ståle Monstad, izvršni direktor startupa, kaže da se slična tehnologija već koristi u naftnoj industriji. Postavio je rokove za prve pokušaje bušenja 2028. godine. Slične planove ima i Adepth Minerals, koji takođe namjerava zatražiti dozvolu za istraživanje, ali ne otkriva buduće planove.

Navedene firme predstavljaju dubinsko rudarenje kao efikasnije i ekološki prihvatljivije od tradicionalnog, uglavnom zbog većeg sadržaja željenih metala u stijeni. “Trenutni podaci pokazuju da je podvodni sadržaj rude potencijalno veći, što igra veliku ulogu jer se dobija više sa manje rada.”, rekla je Anette Broch M. Tvedt, direktorica kompanije Adepth Minerals, za Wired.

Navođenje brojnih prednosti dubinskog rudarenja nije uvjerilo kritičare. Zabrinutost su najglasnije izrazili naučnici i ekolozi, koji tvrde da jednostavno ne znamo dovoljno o podvodnim ekosistemima da bismo procijenili posljedice.

“Zbog nedostatka znanja, nemoguće je dati bilo kakvu objektivnu procjenu štete od eksploatacije podvodnih sirovina.”, rekao je za Wired Norveški institut za biologiju mora, koji je predložio odgađanje komercijalnog rada za dodatnih pet do deset godina istraživanja.

Trenutne studije nisu povoljne za podvodno rudarenje. Nedavni testovi bušenja morskog dna u Japanu pokazali su da su populacije životinja u pogođenom području značajno smanjene zbog štetnih vibracija, buke i svjetlosnog zagađenja.

Izvor: forbes.n1info.hr

Podijeli vijest:

Leave a Reply