Izvor fotografije: European Navigation
Iako se regulativa FuelEU Maritime često doživljava kao dodatni finansijski teret za brodarske kompanije, nova analiza kompanije OceanScore, specijalizovane za pomorsku analitičku bazu podataka i usklađenost sa propisima, ukazuje na potencijalnu dobit, i to ne malu. Prema njihovim procjenama, sektor bi u završnici mogao ostvariti neto finansijsku korist od oko 250 miliona eura.
FuelEU Maritime, koja uvodi ograničenja za intenzitet emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) za brodove koji uplovljavaju u EU luke, nije samo još jedna kaznena regulativa, tvrdi Albreht Grel, izvršni direktor OceanScore-a. Naprotiv, pravilno razumijevanje i primjena mehanizama koje ona nudi, mogu stvoriti prostor za dodatne prihode u industriji.
Analiza OceanScore-a fokusira se na bilans usklađenosti sa ciljevima intenziteta emisije. Početni deficit, koji obuhvata plovila čije emisije premašuju propisane granice, iznosi oko 2,1 milion tona CO₂ ekvivalenta. Sa druge strane, energetski efikasniji brodovi, posebno oni koji prevoze LNG i LPG, ostvaruju višak od oko 1,3 miliona tona. Preostali neto jaz od oko 800.000 tona vjerovatno će biti pokriven upotrebom biogoriva.
Iako su biogoriva skuplja i imaju nižu energetsku vrijednost, nude i prednost u vidu kredita za smanjenje emisija, koji se potom mogu iskoristiti i u okviru EU sistema za trgovinu emisijama (EU ETS). Po trenutnim cijenama, uz uvažavanje 70 odsto ETS fazne stope i važećih kurseva, očekuje se da će industrija pokrivanje tog jaza koštati oko 200 miliona eura, odnosno 230 eura po toni CO₂ ekvivalenta.
Drugi dio priče odnosi se na to kako se troškovi emisije prenose na krajnje korisnike, posebno u segmentima kontejnerskog, feribot i kruzing saobraćaja, koji zajedno čine gotovo polovinu ukupnih emisija. U brojnim slučajevima, emisioni dodaci već su ugrađeni u ugovore o prevozu (COA), a neki su direktno vezani za visinu FuelEU kazni.
Nije univerzalna praksa, kaže Grel, ali smo uočili značajan broj dodataka koji prate iznos propisanih kazni. Kada se sve izračuna, čak i konzervativno, prihodi sa te strane mogu izgledati vrlo primamljivo.
Model OceanScore-a pretpostavlja da polovina operatera primjenjuje dodatke u visini dvije trećine od iznosa kazne, što iznosi oko 640 eura po toni CO₂ ekvivalenta. U tom scenariju, dodatni prihodi mogli bi dostići 450 miliona eura.
Nakon odbitka procijenjenih troškova usklađenosti, ostaje potencijalna neto dobit od 250 miliona eura. Ipak, koliko će ta dobit biti dugoročno održiva, ostaje neizvjesno.
Ovakvi iznenadni dobitci ne traju vječno, upozorava Grel. Ali kratkoročno, očigledno je da postoji prostor za finansijsku korist. Ključ je u tome da znate kako da je iskoristite. kao i ko zapravo može.
Vlasnici brodova, zakupci i menadžeri plovila imaju različit stepen izloženosti troškovima usklađivanja i različite mogućnosti da ih prenesu dalje.
Menadžeri brodova se nalaze u posebno ranjivoj poziciji, dodaje Grel. Procjenjuje se da bi dodatni trošak za alate, procese i sisteme izvještavanja mogao dostići i do 4.000 eura po brodu godišnje.
Menadžeri ne bi trebalo da oklijevaju da traže svoj dio koristi, zaključuje Grel. Oni obavljaju najveći dio operativnog posla i u interesu svih je da imaju odgovarajuće resurse da taj posao obave kvalitetno.
Izvor: Splash247
