Izvor fotografije: Shutterstock.com
U ranim jutarnjim časovima u petak, 13. juna, Izrael je izveo više talasa vazdušnih napada na Iran, gađajući komandne centre, baze balističkih raketa, protivvazdušnu odbranu, kao i nuklearne objekte. U napadima je ubijeno i nekoliko visokih vojnih zapovjednika i nuklearnih naučnika. Izrael je saopštio da je ovo tek početak kampanje koja bi mogla potrajati danima, pa čak i sedmicama. Ključno pitanje sada glasi: šta slijedi? Kako će Iran odgovoriti? Hoće li se Sjedinjene Američke Države uključiti? I kakve bi mogle biti posljedice po tržište nafte i tankerski saobraćaj?
Iako nemamo jasne odgovore, moguće je razmotriti nekoliko scenarija i osvrnuti se na prethodne sukobe u ovom regionu.
Iran je odmah odgovorio napadom dronovima na Izrael, ali taj napad nije imao veći efekat – većina dronova je oborena, a značajnija šteta nije prijavljena. U međuvremenu je Iran počeo ispaljivati balističke rakete prema izraelskoj teritoriji. Analitičari očekuju snažniji odgovor iz Teherana, između ostalog i zato što vlast mora pokazati odlučnost pred domaćim stanovništvom. Ipak, mogućnosti za takav odgovor su ograničene. Izraelski udari su značajno umanjili sposobnost Irana da direktno ugrozi Izrael. Kapaciteti iranskih saveznika u regionu – Hamasa, Hezbolaha, milicija u Iraku i Huta – znatno su oslabljeni, a režim Bašara al-Asada u Siriji je oboren.
Ipak, Iran još uvijek ima nekoliko opcija. Mogao bi pokušati da zatvori Ormuski moreuz ili da osujeti plovidbu kroz ovaj uski prolaz kojim se prevozi više od 20% svjetskih isporuka nafte. Takođe, mogao bi napasti naftne instalacije u susjednim zemljama ili ciljati američke vojne baze u regionu.
Međutim, sve ove opcije nose ozbiljne rizike. Zatvaranje Ormuskog moreuza ili napadi na energetsku infrastrukturu izazvali bi nagli skok cijena energije, okrenuli bi sve susjede protiv Irana i gotovo sigurno u sukob uveli američku vojsku, koja je već prisutna u regionu. Osim toga, zatvaranje Moreuza ugrozilo bi i iranski izvoz nafte, a Izrael i SAD bi dobili dodatni povod za napade na iranske rafinerije, naftovode i izvozne terminale. Gubitak prihoda od izvoza energenata brzo bi iscrpio iranske resurse i sposobnost za dalje vođenje sukoba.
Neposredno nakon izraelskih napada došlo je do skoka cijena nafte i vozarina za tankere.
Takva reakcija tržišta je očekivana i uobičajena u situacijama kada raste geopolitička napetost i postoji rizik od ozbiljnih poremećaja u globalnom snabdijevanju energentima. Dalji razvoj cijena nafte u narednim danima i sedmicama zavisiće od toga da li će do stvarnih poremećaja zaista doći. Trenutno su globalna tržišta relativno dobro snabdjevena, a zalihe širom svijeta su na stabilnom nivou.
Ipak, iranski izvoz je sve više pod rizikom. I prije izraelskog napada, većina prognoza ukazivala je na pad iranske proizvodnje u narednim mjesecima, što bi dovelo do smanjenja izvoza za oko 400.000 do 500.000 barela dnevno. U slučaju eskalacije sukoba, taj broj bi mogao dodatno porasti. Nezavisne kineske rafinerije, koje čine gotovo kompletno iransko izvozno tržište, moraće da pronađu druge izvore sirove nafte – vjerovatno pojačavajući uvoz iz Rusije po sniženim cijenama ili tražeći alternativne količine u zemljama Bliskog istoka.
Vozarine za tankere takođe su porasle nakon napada, posebno za VLCC brodove, koji predstavljaju osnovni tip plovila za izvoz iz Arapskog zaliva. Kao i kod cijena nafte, i ovdje se radi o očekivanom tržišnom odgovoru. Vozarine za standardnu AG–Istok rutu porasle su sa WS43 na WS55. Iako je riječ o značajnom procentualnom skoku, tržište tankera se i dalje nalazi u ljetnjem zatišju. Mogući su dodatni skokovi u narednim danima, u zavisnosti od razvoja sukoba, ali nije isključeno ni da se tržište ponovo smiri nakon vikenda.
Tokom prethodnih sukoba dešavalo se da naručioci tankera panično reaguju i pokušavaju da obezbijede dodatne količine nafte, što je dovodilo do naglog rasta aktivnosti. Istovremeno, brodovlasnici su postajali sve oprezniji i nerado ulazili u rizična područja poput Arapskog zaliva. Ova kombinacija dovodila je do brze eskalacije vozarina. Trenutno, međutim, nismo u toj situaciji. Prema informacijama naših brokera, obim zakupa još uvijek nije značajno porastao, a većina brodovlasnika i dalje je spremna da šalje svoja plovila u Arapski zaliv. Ali to se može vrlo brzo promijeniti. Ostanite u toku.
Erik Broekhuizen je direktor za pomorska istraživanja i konsalting u kompaniji Poten & Partners.
Izvor: The Maritime Executive
