Izvor fotografije: Shutterstock.com
Najnoviji tehnološki pomaci dodatno pojačavaju konkurenciju među vodećim svjetskim tehnološkim kompanijama u trci za izradu funkcionalnog kvantnog računara, cilja koji povezuje fiziku i informatiku još od osamdesetih godina prošlog vijeka. Čini se da je ciljna linija sada bliža nego ikad.
Prema pisanju Financial Timesa, niz nedavnih tehnoloških otkrića podstakao je najveće kompanije da se utrkuju koja će prva laboratorijska istraživanja pretvoriti u sisteme industrijskog obima.
U junu je IBM objavio da je put ka takvom računaru sada jasan, predstavivši novi plan razvoja koji popunjava praznine u prethodnim projektima. Kvantni računari obećavaju rješavanje problema izvan dometa današnjih sistema, uključujući napredne oblasti poput hardvera i vještačke inteligencije. Ne djeluje više kao san, rekao je Jay Gambetta, rukovodilac kvantne inicijative u IBM-u. Osjećam da smo pronašli ključ i da ćemo biti u mogućnosti da izgradimo ovu mašinu do kraja decenije.
To dodatno pojačava rivalstvo sa Google-om, koji je krajem prošle godine savladao jedno od najvećih tehničkih ograničenja i sada tvrdi da je spreman da napravi kvantni računar industrijske skale u istom vremenskom okviru. Sve preostale inženjerske i naučne prepreke mogu se prevazići, izjavio je Julian Kelly, rukovodilac odseka za hardver u Google Quantum AI.
Uprkos napretku nauke, kompanije se suočavaju sa značajnim inženjerskim poteškoćama. Za prelazak na industrijski nivo potrebno je proširiti sisteme sa manje od 200 kubita, kvantnih jedinica informacije koje mogu istovremeno biti u više stanja i međusobno se povezivati, na milion ili više. Najteže ograničenje je njihova nestabilnost, jer kubiti zadržavaju kvantno stanje samo djelić sekunde. Kako njihov broj raste, povećava se i “šum” u sistemu. Gambetta navodi da je IBM riješio problem smetnji na svom eksperimentalnom čipu Condor i uveo novi tip povezivanja kubita.
Ključna tehnika za prevazilaženje nestabilnosti je korekcija grešaka. Do sada je jedino Google demonstrirao kvantni čip sposoban za korekciju grešaka pri povećanju broja kubita. Prema Kellyju, svako povećanje skale bez te sposobnosti završilo bi kao “vrlo skupa mašina koja proizvodi šum”. IBM se ne slaže sa Googleovim pristupom i razvija drugačiju metodu korekcije grešaka, za koju tvrdi da zahtijeva 90% manje kubita. Međutim, ta metoda se oslanja na veze između kubita na većim udaljenostima, što trenutno predstavlja značajnu tehnološku prepreku.
Uprkos različitim strategijama, zajednički izazovi ostaju: smanjenje složenosti kablovskih sistema i razvoj većih, specijalizovanih rashladnih uređaja sposobnih da održe radne temperature bliske apsolutnoj nuli. U međuvremenu, kompanije poput Amazona i Microsofta razvijaju nove tipove kubita koji, iako u ranoj fazi, obećavaju veću stabilnost i kontrolu u budućnosti.
Izvor: ot.gr
