Izvor fotografije: Shutterstock.com
Geopolitičke tenzije, koje su obilježile kraj 2025. godine, nastavljaju se i tokom prvih dana 2026, a najviše pogađaju tržišta nafte i najuže su povezane sa kretanjima na tanker tržištu.
Iran, Crno more i Venecuela čine složen i teško rješiv mozaik za učesnike na tanker tržištu, navodi Gibson u najnovijem izvještaju. Kada je riječ o Iranu, iako se trenutna eskalacija privremeno smirila, kratkoročno najveći rizik predstavlja mogućnost američkog napada.
Iranska Revolucionarna garda poručila je da bi svaki napad izazvao široke odmazde širom regiona. Glavne prijetnje ostaju poremećaji u protoku trgovine kroz Ormuški moreuz i napadi na regionalnu naftnu infrastrukturu, dok bi eventualna eskalacija mogla da podstakne i Hute da ponovo pokrenu napade na trgovačke brodove iz Crvenog mora. U takvom scenariju, kako objašnjava Gibson, osiguranje i vozarine bi vjerovatno porasli, kako bi odrazili veći regionalni rizik.
Promjena režima u Iranu mogla bi da ima ozbiljne posljedice po proizvodnju nafte, budući da Iran, uprkos pojačanim sankcijama, i dalje ostaje značajan snabdjevač. Kao i u slučaju venecuelanske nafte, nezavisne kineske rafinerije najviše su izložene mogućim poremećajima, jer gotovo sve isporuke iranske sirove nafte idu ka Kini. Ukoliko bi se dostupnost nafte iz Venecuele i Irana dodatno smanjila, ove rafinerije bi bile primorane da traže alternativne izvore, što bi vjerovatno povećalo potražnju za ruskom naftom i naftom iz drugih zemalja.
Sa druge strane, eventualno približavanje Vašingtona Teheranu moglo bi dovesti do normalizacije iranskog izvoza. Iako bi za realizaciju takvog scenarija bile potrebne godine, njegov uticaj na tanker tržište mogao bi biti značajan. Na vrhuncu ublažavanja sankcija 2017. godine Iran je izvozio više od 2,5 miliona barela sirove nafte dnevno na svjetsko tržište, dok se procjenjuje da je prošle godine izvoz iznosio oko 1,5 miliona barela dnevno, uglavnom prema Kini. U slučaju ukidanja sankcija, iranska nafta bi se vjerovatno brzo vratila na tržišta Indije, Evrope i Mediterana, kao i Južne Koreje i drugih velikih azijskih ekonomija. Iako Iran raspolaže velikim brojem tankera, većina tih brodova ne ispunjava standarde glavnih kupaca, što bi dovelo do povratka potražnje ka brodovima koji posluju u skladu sa pravilima. Gibson procjenjuje da bi, u umjerenom scenariju izvoza od 2 miliona barela dnevno, ukidanje sankcija Iranu stvorilo dodatnu potražnju za oko 25 VLCC brodova i 20 Suezmax tankera, pod pretpostavkom da bi komercijalni obrasci bili slični onima iz 2018. godine.
Vrijedi istaći i da gotovo svih oko 200 VLCC brodova iz takozvane tamne flote trenutno služi izvozu Irana ili Venecuele. Imajući u vidu najnovija dešavanja u vezi sa Venecuelom, približavanje Iranu moglo bi na kraju dovesti do masovnog povlačenja tih brodova iz globalnog lanca snabdijevanja naftom, u korist tržišta tankera koji posluju u skladu sa međunarodnim standardima.
Zbog svega navedenog, dešavanja u vezi sa Iranom imaju potencijal da izazovu velike promjene na tanker tržištu, ali ostaje da se vidi da li će status quo biti očuvan ili će Sjedinjene Države nastaviti da pojačavaju pritisak na Islamsku Republiku.
Izvor: naftikachronika.gr
